NEKA sjećanja možda nisu trajno zaboravljena, već ostaju skrivena u mozgu, odakle ih je pod pravim okolnostima moguće vratiti. Novo istraživanje na vinskim mušicama pokazuje da sjećanje može postojati kao tihi trag, a proces njegova oživljavanja može dovesti i do stvaranja lažnih uspomena, piše ScienceAlert.

Tim koji predvode neuroznanstvenici s Instituta za biomedicinska istraživanja Friedrich Miescher u Švicarskoj otkrio je da zaboravljena sjećanja mogu opstati kao "tihi tragovi" u neuronskim krugovima koji ne mogu izravno upravljati ponašanjem.

"Zaključujemo da prebacivanje između tihog i aktivnog stanja sjećanja sprječava gubitak informacija i uspostavlja uvjetni sustav pamćenja. To mozgu omogućuje da fleksibilno određuje prioritete pri prizivanju sjećanja na temelju nedavnih iskustava", navode autori u radu objavljenom u časopisu Nature Neuroscience.

Eksperiment s vinskim mušicama

Znanstvenici su u istraživanju koristili vinske mušice (Drosophila melanogaster), koje su istrenirali da određeni miris povezuju s blagim strujnim udarom. Mušice su zbog toga počele izbjegavati taj miris. Tim je utvrdio da ta naučena odbojnost nestaje nakon otprilike 24 sata, što sugerira da je sjećanje zaboravljeno.

Međutim, kada su istraživači vratili mušice u komoru gdje se odvijao trening, sjećanje se vratilo i mušice su ponovno počele izbjegavati miris. Sam miris nije bio dovoljan za povratak sjećanja. Podražaj je morao uključiti ključne elemente izvornog iskustva, poput teksture i osvjetljenja komore. Ovi rezultati upućuju na to da se sjećanja aktivno rekonstruiraju na temelju kontekstualnih znakova.

Kako bi otkrili što se događa u mozgu, istraživači su pratili neuronsku aktivnost u centrima za pamćenje. Otkrili su da trag sjećanja koji potiče izbjegavanje postupno slabi dok mušice zaboravljaju. Istovremeno se u drugom skupu neurona, koji inače ne upravljaju ponašanjem, pojavio drugačiji, skriveni trag, koji su znanstvenici nazvali "tihim tragom sjećanja".

Istraživači smatraju da mozak ne premješta sjećanje, već od početka stvara dvije njegove verzije. Jedna odmah upravlja ponašanjem, a druga ostaje skrivena. Kako prva verzija blijedi, skrivena se učvršćuje i omogućuje kasniji povratak sjećanja.

Mehanizam lažnih uspomena

Proces prizivanja sjećanja pokazao se nesavršenim. Tijekom treninga mušice su bile izložene i drugom mirisu koji nije bio povezan sa strujnim udarima. Kada su istraživači kasnije upotrijebili taj bezopasni miris kao podsjetnik, mušice su ga svejedno počele izbjegavati, kao da je i on bio povezan sa šokom. Time su stvorile lažno sjećanje.

Istraživanje je provedeno na vinskim mušicama, pa se ne može sa sigurnošću tvrditi da se ljudski mozak ponaša na potpuno isti način. Ipak, s obzirom na to da su lažna sjećanja poznat fenomen i kod ljudi, ova studija mogla bi ponuditi uvid u to kako ljudi pohranjuju i oživljavaju naizgled izgubljene uspomene.