Foto: Jure Mišković / Cropix

"Patološki lašci opsesivno i impulzivno lažu. Mijenja se samo tematika. Za razliku od laganja koje u podlozi ima sticanje određene koristi za osobu koja laže, patološko laganje se češće vezuje za osobu, a ne za situaciju, nema eksterne odnosno posljedične koristi i uglavnom je nesvrhovito.
Mr. sc. Vesna Šendula Jengić, dr. med.

KAD ĐURĐA Adlešič kaže da je vani dan, obavezno pogledajte kroz prozor. Jer možda vas je htjela obmanuti. Možda vas je nesvjesno obmanula. A možda će vas naknadno obmanuti. Kad shvati da joj ono što je upravo izjavila više ne ide u prilog.

Nikad Adlešič nije rekla da će prvog kolovoza izaći iz Vlade. Nikad nije rekla da će ići u Sabor. Nikad nije rekla da će ostati u HSLS-u. Nikad nije rekla da će biti Josipovićeva savjetnica. Nikad nije tražila mjesto predsjednice Sabora. Nikad nije rekla da će manje od 23 mandata koalicije s HSS-om biti neuspjeh. Nikad nije lažirala službeni životopis. Nikad nije rekla da je nešto rekla. Nikad. Baš nikad.

Kategorijalni aparat opsjena i spinova

Sposobnost Đurđe Adlešič da u trenu demantira ono što je izjavila prije tjedan dana, da nešto izmisli, iskrivi, podmetne i preoblikuje, na početku njezine političke karijere bila je skoro pa - impresivna. Onda je s godinama postala smiješna. A sada je već zamorna.

Na početku karijere Adlešič (dok je još bila samo "Adlešić") vješto je baratala potrebnim kategorijalnim aparatom: istina, neistina, poluistina, gola laž, demanti, obmana, opsjena... To ju je lansiralo u neslućene visine: u vlastitoj stranci, kao i u političkom životu. Nije nikakvo čudo da je vodila saborski Odbor za nacionalnu sigurnost. Savršeno se uklopila u taj svijet koji ne poznaje granice između istine i laži.

Tek kad su mediji počeli s više kritičnosti pratiti njezine istupe, nakon što su ušli u trag njezinim kontradikcijama, otkrilo se da ono što govori ne mora nužno baš biti točno. I to je postalo zabavno. Recimo, friziranje službene biografije, gdje je izostavila podatak kako se školovala u Banja Luci. Ili medijska parada oko benignog operativnog zahvata na mozgu. Pa onda i nemušto demantiranje informacija da je u pregovorima o koaliciji sa Sanaderom tražila mjesto predsjednice Sabora. Javnost se počela dobro zabavljati.

Sad je već iritantno

Ali sada je to već postalo iritantno. Tvrdnja da izlazi iz Vlade i iz stranke ("Ova priča je za mene završena, i jedna i druga"). Pa da izlazi samo iz Vlade, ali ne iz stranke. Pa onda da ipak izlazi iz stranke. Pa uvjeravanja kako ništa od toga nije izjavila. Pa puštanje informacija kako će postati Josipovićeva savjetnica za razminiranje. Pa da će ići u diplomaciju. Pa onda povratak u Banske dvore kao da se ništa nije dogodilo. Kao da ništa nije izjavila i najavila, kao da nikad nije nešto plasirala i kao da se nikad neće otkriti o čemu se dogovarala iza kulisa.

Smrdi na Mačeka

Sve to smrdi na metode famoznog Sanaderova spin doktora Ratka Mačeka. Ni kod Đurđe Adlešič više se ne zna vjeruje li ona doista u ono što govori. Je li pomiješala istinu i spin? Mulja li svjesno ili je tek izgubila dodir s realnošću? Ili je jednostavno sve to postalo prebrzo za nju? Kao da je postala trapava, spotiče se o vlastite trikove.

Međutim, ovdje je sve manje riječ o samoj Đurđi Adlešič. A sve više o onima koji toj bivšoj predsjednici HSLS-a, predsjedničkoj kandidatkinji, nekadašnjoj uzdanici stare liberalne garde, vjernoj pratilji Dražena Budiše, parlamentarnoj supervizorici špijuna i jednoj od najpopularnijih hrvatskih političarki, još uopće vjeruju.

Ignoriranje najveća pokora

Kao da nisu dovoljno zamorne priče o raskolima u HSLS-u, nego se još moramo zamarati s političkom karijerom Đurđom Adlešič, njezinim spinovima i podvalama. Koga više briga?
Briga je Đurđu Adlešič. Jer upravo u tome leži njezina najveća pokora. Medijsko ignoriranje. Gubitak funkcija. Nestanak sa scene. Odlazak iz politike. Žena koja je godinama slagala funkcije kao goblene, ne bi podnijela da se odjednom nađe na pustopoljini. Bez položaja. Bez utjecaja. Bez ikakve važnosti.

Zato se ležerno, kao da se ništa nije dogodilo, ušetala u Vladu nakon što se u protekla tri tjedna nije ogrebala ni za jednu zamjensku fotelju. Nakon što joj Darinko Kosor nije sredio Pantovčak. Nakon što (još) nije završila u ambasadi. Nakon što je ostala bez stranke. Kako bi podnijela da sada ostane i bez funkcije?

Nema sumnje, presudit će joj idući izbori. Kome će se Adlešič prikrpati, kako će preživjeti, koga će obmanuti, koga zavesti? Je li ispucala sve trikove? Ili nas je konačno naučila da pogledamo kroz prozor. Prije nego što njezine riječi bacimo kroz njega.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje