OBRANA bivše predsjednice Republike Srpske Biljane Plavšić zatražila je u srijedu od sudskog vijeća Haškog suda da njihovoj klijentici ne odredi kaznu zatvora višu od osam godina, a tužiteljstvo je prije toga zatražilo kaznu između 15 i 25 godina zatvora.

Predsjednik sudskog vijeća Richard May zaključio je nakon toga raspravu najavljujući da će presuda biti donesena što je moguće prije, a Plavšić će do tada biti ponovno na privremenoj slobodi.

´S obzirom na dob optužene (72 godine), svaka kazna dulja od osam godina značila bi doživotni zatvor´, izjavio je branitelj optužene Robert Pavić.

Plavšić je ranije opovrgnula nagađanja da se nagodila s Haškim sudom kako bi izbjegla doživotni zatvor kazavši da bi s obzirom na njezinu životnu dob i deset godina zatvora bila doživotna kazna.

U listopadu ona je priznala krivnju za progon kao zločin protiv čovječnosti, a u zamjenu je haško tužiteljstvo odustalo od ostalih točaka optužnice, uključujući genocid.

Njezin branitelj Pavić je u srijedu kazao da bi kazna dulja od osam godina zatvora obeshrabrila svakoga s područja bivše Jugoslavije tko bi bio u iskušenju slijediti njezin primjer i dragovoljno se predati ICTY-ju kao što je ona učinila 2001.

Plavšić je najviše rangirana dužnosnica koja je priznala zločine i jedina žena protiv koje je ICTY podigao optužnicu.

Trodnevna završna rasprava tužiteljstva počela je u ponedjeljak uz objavu, dotad tajnog dokumenta, koji otkriva da je Plavšić teško teretila bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića kao inicijatora i izvršitelja politike etničkog čišćenja u BiH a s njime i vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića i njegovu desnu ruku Momčila Krajišnika te vojnog zapovjednika snaga bosanskih Srba Ratka Mladića.

Bosansko-srpsko vodstvo u kojemu je i ona bila, znalo je da ostvarenje ciljeva etničkog čišćenja obuhvaća ´diskriminacijsku kampanju proganjanja´ nesrpskog stanovništva BiH - posebice Hrvata i Muslimana, kazala je Plavšić u utorak pojasnivši da je ´strah koji osljepljuje´, kojim je i sama bila obuzeta a potekao je iz srpske opsesije da više nikada ne budu žrtve kakve su bili za Drugog svjetskog rata, nagnao na zločine.

Na kraju svojeg priznanja Plavšić je izrazila nadu da će ono pomoći bošnjačkim, hrvatskim i srpskim nedužnim žrtvama ´da ne postanu obuzeti gorčinom, koja često postaje mržnja, i koja je - na kraju - samouništavajuća´.

Kao svjedoci obrane u korist bivše predsjednice bosanskih Srba govorili su bivši premijer Republike Srpske Milorad Dodik koji je isticao njezinu mirotvornu ulogu nakon što je bila imenovana u predsjedništvo RS 1996., zatim prvi visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH Carl Bildt koji je isticao njezin pozitivan stav prema Daytonskom sporazumu i skrb za očuvanje mogućeg budućeg suživota Srba, Hrvata i Muslimana u Sarajevu, te bivši šef misije OESS-a u BiH Robert Frowick koji je isticao njezinu suradnju s međunarodnom zajednicom na provedbi Daytona. Bildt je čak relativizirao njezinu ulogu rekavši da ´nije bila značajna osoba u vodstvu bosanskih Srba´.

Bivša američka državna tajnica Madeleine Albright nastupila je kao svjedok i obrane i tužiteljstva te pohvalila odlučnost optužene da ustraje na provedbi Daytona a njezino priznanje krivnje ocijenila važnim za druga suđenja. Albright je ipak podsjetila da je Plavšić u vrijeme rata bila srpski nacionalist i glasnogovornik politike bosanskih Srba.

Nobelovac Elie Wiesel zapitao se, kao svjedok, kako je ´tako istaknuta intelektualka´ mogla postati zločinka i živjeti s takvim teretom na savjesti.

Plavšić je magistrica znanosti i doktorica filozofije, biolog po struci i bivša Fulbrightova stipendistica koja se usavršavala u Sjedinjenim Državama i bila dekanica Sarajevskog sveučilišta.