NOVINAR CNN-a Steve Rosenberg razgovarao je s roditeljima ruskih vojnika koji su odbili boriti se u Ukrajini. Jedan od njih, ruski vojni časnik, vratio se s bojišta, dok se drugom, mobiliziranom policajcu, nakon toga gubi svaki trag.

Kad su mu sina poslali da se bori u Ukrajini, Sergej ga je molio da ne ide.

"Tamo imaš rođake. Samo odbij", prisjeća se Sergej kako je rekao Stasu, koji je već bio vojni časnik. "Ali rekao je da ide. Vjerovao je da je to ispravno. Rekao sam mu da je zombi. I da će to, nažalost, život dokazati."

Sergej i Stas nisu prava imena ovog oca i sina. BBC ih je promijenio kako bi zaštitio njihov identitet. Sergej je novinara pozvao u svoj dom da ispriča svoju priču.

"Rekao sam mu da ovo nije naš rat"

"Tako je otišao u Ukrajinu. Onda sam počeo dobivati poruke od njega s pitanjem što će se dogoditi ako odbije boriti se."

Stas je ocu prepričao jednu bitku.

"Rekao je da vojnici nisu dobili potporu; nije bilo prikupljanja obavještajnih podataka; nikakvih priprema. Dobili su naredbu da napreduju, ali nitko nije znao što ih čeka", rekao je.

"Ali odbijanje borbe bila je teška odluka. Rekao sam mu: 'Bolje je da to napraviš. Ovo nije naš rat. To nije rat za oslobođenje.' Rekao je da će odbiti pismeno. Njemu i nekolicini drugih koji su odlučili odbiti oduzeto je oružje i stavljeni su pod oružanu stražu."

Sergej je nekoliko puta išao na liniju bojišnice kako bi pokušao osigurati oslobađanje svog sina. Vojnim dužnosnicima, tužiteljima i istražiteljima je slao brojne apele za pomoć.

"Tukli su ga, glumili da će ga strijeljati"

Na kraju se njegov trud isplatio. Stas je poslan natrag u Rusiju. Otkrio je ocu što mu se dogodilo u pritvoru: kako ga je "druga grupa" ruskih vojnika pokušala natjerati da se bori.

"Tukli su ga, a onda su ga izveli van kao da će ga strijeljati. Tjerali su ga da legne na zemlju i rekli mu da broji do deset. On je odbio pa su ga pištoljem nekoliko puta tukli po glavi. Rekao mi je da mu je lice bilo krvavo", rekao je otac.

"Tada su ga odveli u sobu i rekli mu: 'Ideš s nama, inače ćemo te ubiti.' Ali onda je netko rekao da će uzeti mog sina da radi u skladištu."

Stas je bio aktivni časnik kada je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu u veljači. Predsjednik Vladimir Putin obećao je da će samo profesionalni vojnici sudjelovati u "specijalnoj vojnoj operaciji".

Ali do rujna se sve promijenilo. Putin je najavio ono što je nazvao "djelomičnom mobilizacijom", pozivajući stotine tisuća ruskih građana u oružane snage.

Mnogi od novomobiliziranih vojnika brzo su se požalili da su poslani u rat bez dovoljno opreme ili odgovarajuće obuke. Iz Ukrajine je bilo više izvješća o mobiliziranim ruskim vojnicima koji su zatočeni - u nekim slučajevima, zaključani u podrumima - jer su se odbili vratiti na bojišnicu.

Putin: Nemamo problema s vojnicima koji napuštaju položaje

"To je način da se ljudi vrate u to krvoproliće", kaže Elena Popova iz ruskog Pokreta prigovarača savjesti. "Cilj zapovjednika je zadržati vojnike dolje. Zapovjednici poznaju samo nasilje i zastrašivanje. Ali ne možete prisiliti ljude da se bore."

Za neke Ruse odbijanje povratka na bojišnicu može biti moralni stav. Ali postoji i uobičajenije objašnjenje.

"Oni koji se odbijaju boriti čine to jer smatraju da su na prvoj liniji odradili više nego što su trebali", objašnjava Elena Popova. "Još jedan razlog je loš način na koji se s njima postupa. Provedu neko vrijeme u rovovima, budu gladni, smrzavaju se, ali kad se vrate, njihovi zapovjednici samo psuju i viču na njih."

Ruske vlasti odbacuju izvješća o razočaranim vojnicima i zatočeničkim centrima. Kažu da su to lažne vijesti.

"Mi nemamo nikakve kampove ili objekte za zatvaranje ili slično", inzistirao je Putin ranije ovog mjeseca. "Sve su ovo besmislice i lažne tvrdnje i nema ničega što bi ih potkrijepilo."

"Nemamo problema s vojnicima koji napuštaju borbene položaje", nastavio je.

"Sina su mi zatvorili u podrum, nestao je"

Andrej, ruski poručnik, raspoređen je u Ukrajinu u srpnju, a u pritvoru je završio jer je odbio izvršiti naredbe. Uspio je kontaktirati svoju majku Oksanu u Rusiji i reći joj što se događa. I njima su promijenjena imena.

"Rekao mi je da je odbio povesti svoje ljude u sigurnu smrt", kaže Oksana. "Kao policajac shvatio je da, ako krenu naprijed, neće izaći živi. Zbog toga su mog sina poslali u pritvor. Onda sam dobila SMS da su on i još četiri policajca stavljeni u podrum. Nitko ih nije vidio ni čuo pet mjeseci", kaže Oksana.

"Kasnije su mi rekli da je zgrada u kojoj su bili granatirana i da su sva petorica muškaraca nestala. Rekli su da nisu pronađeni ostaci. Njihov službeni status je 'nestali u akciji'. To nema smisla. Apsurdno je. Način na koji je moj sin bio tretiran nije samo nezakonit, to je bilo nehumano."

"Ljudi ne shvaćaju u kolikoj smo opasnosti"

Sergej kaže da je ono što se dogodilo Stasu u Ukrajini popravilo njihov odnos.

"Sada smo na istoj valnoj duljini", kaže Sergej. "Nestao je zid nesporazuma između nas. Nestali su njegov prkos i arogancija. Sin mi je rekao: 'Nikada nisam mislio da će se moja vlastita zemlja ovako ponašati prema meni.' Potpuno se promijenio. Sada shvaća.

Ljudi ovdje ne shvaćaju u kolikoj smo opasnosti. Ne s protivničke strane. Već s vlastite", rekao je Sergej.