NAJVEĆE žrtve koronakrize na tržištu rada su zaposleni na određeno vrijeme, sezonci i radnici na povremenim poslovima, pokazuje nova analiza eurostatističara.

U EU je, prema podacima koje je objavio Eurostat, na kraju drugog ovogodišnjeg tromjesečja bilo oko 19.2 milijuna zaposlenih na određeno vrijeme u dobnoj skupini od 20 do 64 godina, dok ih je krajem prošle godine bilo 22.2 milijuna.

To znači da se u prvoj polovici ove godine broj zaposlenih na određeno vrijeme u EU smanjio za oko tri milijuna, ili za više od 13 posto. Pao je i udio zaposlenih na određeno vrijeme u ukupnom broju zaposlenih, i to s 11.6 posto, koliko je iznosio krajem prošle godine - dakle, prije izbijanja koronakrize - na 10.2 posto sredinom ove godine, nakon proljetnog lockdowna.   

Otkazivanje ugovora na određeno vrijeme - glavni generator nezaposlenosti u koronakrizi

Istodobno, stopa nezaposlenosti u EU porasla je sa 6.5 posto, koliko je iznosila krajem 2019. godine, na 7.1 posto krajem lipnja ove godine. Smanjenje broja zaposlenih na određeno vrijeme, može se zaključiti iz podataka Eurostata, glavni je generator rasta nezaposlenosti u koronakrizi. 

Podaci za Hrvatsku još su gori, s obzirom na to da spadamo među članice EU u kojima su ugovori na određeno vrijeme najzastupljeniji. Krajem prošle godine 15 posto ukupnog broja zaposlenih u nas radilo je, pokazuju podaci Eurostata, na određeno vrijeme, dok je njihov udio u ukupnom broju zaposlenih do sredine ove godine pao na 12.7 posto.

Broj zaposlenih na određeno vrijeme u istom se razdoblju smanjio za gotovo 40.000, ili oko 17 posto. Krajem prošle godine ugovore o radu na određeno vrijeme, prema podacima eurostatističara, imalo je 246.000 zaposlenih, a potkraj lipnja ove godine njih 205.000, što znači da je u prvoj polovici godine otprilike svaki šesti zaposlenik na određeno vrijeme u Hrvatskoj ostao bez posla. 

Koronakriza je najteže pogodila mlade radnike 

Promjenama koje je na tržište rada unijela pandemija koronavirusa posebno su, upozoravaju u Eurostatu, pogođeni mladi. Većina njih ionako je radila na određeno vrijeme, a koronakriza je dovela do značajnog pada udjela mladih radnika među zaposlenima na određeno vrijeme. 

Ovdje valja upozoriti i kako je u Hrvatskoj izražen sezonski rad, a ove se godine, zbog krnje turističke sezone, znatno smanjila i potražnja za sezoncima. Također, smanjen je i broj zaposlenih na povremenim poslovima. Ipak, treba reći da povremeni poslovi u Hrvatskoj nikada nisu ni bili rašireni kao na Zapadu. 

"Puno je lakše otkazati ugovore zaposlenima na određeno nego onima koji su zaposleni na neodređeno vrijeme jer je raskid ugovora na neodređeno vrijeme kod nas i dalje dosta složen proces. S druge strane, i trošak otkazivanja ugovora na određeno vrijeme puno je manji nego trošak otkazivanja ugovora na neodređeno vrijeme", ocjenjuje za Index Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije. 

Dodaje kako su posebno ranjiva skupina mladi, kod kojih su ugovori o radu na određeno vrijeme znatno rašireniji nego kod starijih radnika. No radni status nije i jedini razlog zbog kojeg se mladi prilikom smanjivanja broja zaposlenih češće nađu na vrhu popisa viška radnika. 

Radna mjesta nikom nisu zajamčena, sve ovisi o poslovanju tvrtke

"Mladima često nedostaju praktična znanja koja stariji radnici imaju pa se poslodavci u ovakvim situacijama obično prije rješavaju mlađih nego starijih i iskusnijih radnika", ističe Bejaković. 

Sličnu ocjenu daje i konzultant Andrej Grubišić koji kaže da se poslodavci u kriznim uvjetima često prije rješavaju mlađih nego starijih radnika jer su stariji radnici već uhodani u posao i imaju potrebna znanja i vještine. Naravno, dodaje naš sugovornik, izuzeci uvijek postoje pa tako i situacije u kojima vaga na kraju prevagne na stranu mlađeg radnika, za kojeg poslodavac ocijeni da mu je isplativiji od onog starijeg. 

"To ne znači da su oni s ugovorima na neodređeno vrijeme sigurni jer i njihova radna mjesta ovise o rezultatima poslovanja tvrtke", poručuje Grubišić. 

Stanje na tržištu rada bilo bi znatno gore da država nije intervenirala, ali pitanje je što će biti dogodine

Bejaković upozorava da bi sadašnje stanje na hrvatskom tržištu bilo znatno teže da država nije krenula s mjerama za očuvanje radnih mjesta u koronakrizi. Ipak, dodaje, pitanje je hoće li država i u sljedećoj godini imati novaca za takve mjere, a već sada je jasno da će one biti potrebne, barem u prvom dijelu godine. 

"Fiskalni kapaciteti države su ograničeni, a novaca za očuvanje radnih mjesta trebat će i u sljedećoj godini", upozorava Bejaković.   

Stav je ekonomista da će i u narednom razdoblju među otpuštenima prevladavati oni s labavijim ugovorima, i to ponajprije zbog zakonske regulative koja bolje štiti stalno zaposlene od privremeno i povremeno zaposlenih. Stoga Bejaković kaže da bi trebalo osmisliti modele kako zaštititi ranjive skupine na tržištu rada.

Primjerice, ističe, ljudi koji povremeno rade imaju vrlo malo radnog staža pa im je i mirovina upitna. Osim toga, na burzi rada ne ostvaruju gotovo nikakva prava, a problem im predstavljaju i banke koje mnogima od njih ne odobravaju ni minuse na tekućim računima. Pritom treba voditi računa, napominje Bejaković, da će rada na labavim ugovorima u budućnosti biti sve više. 

Svijet rada se promijenio i bez korone: Sve je više poslova s labavim ugovorima 

"Svijet rada se jako promijenio. Već sada sve više ljudi radi na povremenim i privremenim poslovima, mnogi rade samo na određenim projektima. Toga će biti sve više, a poslova s klasičnim radnim vremenom sve manje. Tome se treba prilagoditi", poručuje Bejaković.

Grubišić smatra da rješenje za nezaposlenost leži u jačanju gospodarstva koje će proizvesti i veću potražnju za radnicima. No jačanje ekonomije povezano je s provedbom reformi, a njih u Hrvatskoj, kako pokazuje dosadašnja praksa, uglavnom nema.  

Najbolja zaštita za radnike je jako gospodarstvo koje otvara nova radna mjesta

"Najbolja zaštita radnika je dobro funkcionirajuće gospodarstvo koje generira veliku potražnju za radnom snagom. U SAD-u se, primjerice, lako dobije otkaz, ali se brzo nađe i novi posao", zaključuje Grubišić. 

Na kraju, ostaje i pitanje jesu li promjene koje je koronakriza unijela na tržište rada trajnije. Bejaković ističe kako je kriza koju je izazvala pandemija koronavirusa dodatno produbila razlike između stalno zaposlenih, koji mogu računati na kakvu-takvu sigurnost zaposlenja i prihoda, i onih koji rade samo povremeno i privremeno, a koji takav vid sigurnosti nemaju. Štoviše, u vrijeme krize još su im i manje šanse za pronalazak novog posla. 

S druge strane, poručuje Grubišić, mnogi koji su ostali bez posla imaju veće šanse za zaposlenjem kada se budu otvarala nova radna mjesta od onih koji su i u krizi zadržali posao, a kasnije bi ga eventualno htjeli promijeniti. Razlog je taj što će oni koji su izgubili posao odmah biti dostupni novim poslodavcima, dok je regrutiranje zaposlenika iz redova onih koji su zadržali stalan posao skuplji i dugotrajniji proces.