Papa došao i otišao, a što nam je ostalo?
Foto: FaH / Damir Senčar / Cropix
I TO JE napokon prošlo. Papa Benedikt XVI. posjetio je Hrvatsku, razveselio vjernike, okupio svećenike, podijeli lekcije političarima, a nama je ostalo samo da se upitamo što smo naučili iz njegova posjeta.
1. Zašto Papa ne voli ustaše?
U petak se na Poljudu nogometašima skandiralo "Ajmo ustaše". U subotu su u Hrvatsko narodno kazalište stigli predsjednik Hajduka koji se uslikao s ustaškom kapom, kao i pjevač koji svoje koncerte započinje s ustaškim pokličem. A Benedikt XVI. im je lijepo sve objasnio: "Činilo se da ustaški režim ispunjava želje o autonomiji i neovisnosti, ali zapravo je to bila lažna autonomija jer je bila instrumentalizirana od Hitlera i za njegov račun". Tako je govorio Ratzinger, a zvučalo je kao da slušamo novovjekovnu verziju Stipe Mesića. Pa što ustaše kažu na to?
2. Zašto Papa gura Hrvatsku u EU?
Zato što mu trebaju saveznici u borbi protiv sekularizacije. Lijepo su zvučale Benediktove riječi o tome da je Hrvatska oduvijek pripadala Europi i da joj je tamo mjesto. No stalo mu je zato, kako kaže fra Zvjezdan Linić na Indexu, "što će Hrvatska biti jedna od država koja je još uvijek katolički orijentirana s obzirom na većinu stanovnika koji se deklariraju kao katolici". I to nas dovodi do pitanja kriterija: provodimo reforme kako bismo postali što sličniji europskim zemljama, a onda dođe papa i poručuje da nas treba u Europi zato što smo katolici. Znači li to da se onda ne moramo više truditi?
3. Zar će zabrana pobačaja postati uvjet za EU?
Slijedom logike da Papa želi Hrvatsku u EU kao katoličku državu, nasuprot sekularizaciji Europe, treba ozbiljno shvatiti njegovu poruku da je "važna zauzetost kršćanskih obitelji, posebno kao potvrda nepovredivosti ljudskog života od začeća do njegova prirodnog skončanja...". Predsjednik Vijeća HBK za obitelj Valter Župan odmah je pozvao na reviziju zakona koji dopušta prekid trudnoće. Nije valjda Vatikan postavio svoj uvjet za primanje u EU?
4. Što na to kažu hrvatski političari?
Predsjednik Ivo Josipović mudro je odbio komentirati Županove i Benediktove apele protiv pobačaja, odnosno za njegovu zabranu. "Država je neovisna o Crkvi i država donosi svoje odluke", kazao je Predsjednik, uz još jedan mudri dodatak kako treba "voditi računa i o općem raspoloženju naših građana". Što to znači u zemlji s osamdeset posto deklariranih katolika? Da treba slušati što govori njihov vjerski poglavar?
Sva sreća da je Zoran Milanović, "čovjek koji traga za smislom", u intervjuu za Jutarnji list izjavio da se zalaže za pravo žena na izbor. Barem je ta izjava imala smisla. Ako već nije ona da se SDP ne zalaže za reviziju ugovora sa Svetom Stolicom, jer "oni nisu potpisani pod prisilom, već slobodnom voljom pregovarača, predstavnika hrvatske države".
5. Kako je Papa nadvladao histeriju?
Kao što to obično biva u ovoj zemlji, dolazak crkvenog i vjerskog poglavara pretvara se u sveopću histeriju: crkvenu, političku, sigurnosnu i naročito medijsku. Onaj tko je gledao Jadranku Kosor kako se prenavlja i slušao Branimira Bilića kako se oprašta od Benedikta dobro zna o čemu je riječ. Zemlja se po četvrti puta našla u opsadnom stanju, a jedini koji je izgledao smireno bio je sam Ratzinger. Možda i zato što on uvijek izgleda isto.
6. Tko će biti "moralna savjest društva"?
Benediktov izbor pao je na - Crkvu u Hrvata. Hvala bogu, ostavio nas je u sigurnim rukama. Kao i proteklih dvadeset godina dok je Kaptol držao štangu onima koji su moralno i na svaki drugi način uništavali ovo društvo.
7. I što je ipak najgore?
Papa je otišao, a ovi su ostali. Ostala je vladajuća stranka koja je Benedikta iskoristila za svoju kampanju, Crkva koja je dobila pokriće za svoje nazadnjačke poruke, kao i uzvanici u HNK među kojima je bilo mnogo onih bi imali što reći na Papine poruke o čistoj savjesti, moralu, poštenju, etici, a naročito o braku i obitelji. Jesu li naučili nešto iz Papinih poruka?
Iskustvo iz tri prethodna Papina posjeta uči nas da nemamo previše razloga za optimizam. Ovo je zemlja koja Papu pokorno sluša, ali ga uporno ne čuje.