Foto: Hina

PLENKOVIĆEVA vlada 2017. kreće u shopping, a u košaricu će se ubacivati sve i svašta. Najveći je šok svakako najava Plenkovića da Hrvatska od Mola kupuje sve njihove dionice Ine. Ina, prema nekim procjenama, vrijedi oko 30 milijardi kuna. Mol posjeduje 49 posto dionica, a što znači da posjeduje dionice u vrijednosti od 15 milijardi kuna. U izravnim pregovorima za stolom cijena bi mogla ići prema dolje, smatraju stručnjaci. No, nesumnjivo ćemo Inu plaćati u milijardama, samo je još uvijek teško procijeniti koliko točno.

No, to ni blizu nije kraj (ne)planiranim troškovima sljedeće godine. Kolinda je prije nekoliko dana najavila da Hrvatska ide u obnovu ratnog zrakoplovstva.

"Vjerujem da ćemo suradnju sa SAD-om i osnažiti s obzirom na to da se naše oružane snage moraju nastaviti prebacivati na zapadnu vojnu tehnologiju. Odluku o nabavi nadzvučnih vojnih aviona prebacili smo za kraj 2017. jer nam toliko treba da bismo donijeli racionalnu odluku", rekla je Kolinda.

No, Kolinda nije rekla odakle će se izvući taj novac, a što su sredstva koja se također mjere u milijardama. Baš kao ni što Plenković nije objasnio odakle će se naći novac za Inu, samo je rekao da taj novac neće povećati javni dug.

Ina i avioni tek početak

Osim toga, Hrvatska ima još cijeli niz troškova koji nisu predviđeni. Primjerice, božićnice zaposlenih u državnim i javnim službama iznose nešto manje od 300 milijuna kuna. Povišice za državne službenike (javni još pregovaraju) koštat će ne puno manje od milijarde kuna. Raspravlja se i o zakonskim promjenama kojima bi se veća mirovinska sredstva omogućila i pripadnicima HVO-a, a što bi također znatno utjecalo na povećanje proračunskih izdataka.

Odakle će se sve to platiti - pitali smo domaće stručnjake.

Za Sašu Cvetojevića odgovor je jednostavan. Kao i uvijek, platit će porezni obveznici. Oni ionako sve plaćaju. Ono što Cvetojević ne zna jest smisao kupovanja Ine.

"Uvijek će platiti porezni obveznici jer to je jedini način na koji država dobiva sredstva. Po meni je upitna ideja otkupa Ine, cijena je tu samo početni trošak. Sve poslije će opet pasti na leđa proračuna. Samo ove tri stvari, kupnja aviona, Ine i povećanje plaća državnim i javnim službenicima su dovoljne da prevrnu proračun na način da uđe u ozbiljan deficit", kaže Cvetojević. On ne vidi nikakve koristi u tome da se Ina vrati u državno vlasništvo.

"Teško je reći cifru, ali što kaže Bakić, nitko nije napravio smislenu analizu. Opet, Mađari neće dati ispod neke cijene, tražit će premiju. Ovo je politička najava koja je rezultat izgubljene arbitraže. Što građaninu znači Ina osim floskule da je to strateška kompanija? Mi trenutno nemamo sredstva ni za državne službenike, javni se još nisu dogovorili. A kamoli Ina, nemam pojma s čime ćemo mi to isfinancirat i što će nam to donijeti osim floskule da će država upravljati Inom. Imali smo je i prije pa su krali i na njoj živjeli. To nije državno vlasništvo, to je vlasništvo politike", zaključuje Cvetojević.

"Ljudima je nafta nešto što je bitno. Lijepo bi bilo da imamo kompaniju i da s njom gospodarimo kao Norveška. Ali pokazali smo da nismo naučili imati svoje i odnositi se prema tom svojem, mi nismo Norveška", dodao je.

Jurčić: Treba prodati i ovo malo i dionica što imamo

I Ljubo Jurčić smatra da je ponovna kupnja već prodane naftne kompanije loš potez. Štoviše, on smatra da bi trebalo prodati i ovo dionica što je ostalo u državnom vlasništvu.

"Ako se bude išlo u kupnju, vjerojatno će ići u direktnim pregovorima, ne preko burze. Ina po burzi košta negdje oko 30 milijardi kuna, ali to nije pravi indikator. Ako je Vlada rekla da će to kupiit, onda cijene automatski skaču jer je netko iskazao interes. No, ovdje najveći paket ima Mol, ako do toga dođe, bit će dogovor. Trenutno Mol ima 49 posto dionica, dakle oko 15 milijardi kuna. Tražit će svoja ulaganja, financiranje viška radnika, reći će da nije povlačio dobit, to je jedna standardniziran formula i oko toga će se pregovarati. Minimum je ulog plus prosječan prinos na nekom tržištu. To je tu cirka oko 15 milijardi ako gledamo burzovnu cijenu", procjenjuje Jurčić.

"Kupnja Ine nije pametna, još nisam vidio argument koji bi to opravdavao. Danas više nafta nije takav biznis", dodaje ekonomski stručnjak.

Godine 2017. stiže nam 11,9 milijardi kuna kamata dolazi na naplatu, ali je toliko predviđeno i proračunom.

"Što se kamata tiče, one su predviđene proračunom. Krediti će se uglavnom reprogramirati, taj dug već postoji. Ono što jedinom može biti pozitivno je da se reprogramira uz niže kamate. Što se Ine tiče, ne znam tu konstrukciju, rekli su da neće povećat javni dug, ako država kupuje to bi trebalo povećat javni dug. Za ove ostale stvari, treba vidjeti što je predviđeno proračunom. Javni dug je dobar ako završava u domaćoj proizvodnji, a kad kupuješ strano onda je dvostruka šteta", zaključuje Jurčić.