ČAK I U današnjem digitalnom dobu, Portugal se i dalje oslanja na zlato kao ključnu financijsku zaštitu, čuvajući više od 382 tone ovog plemenitog metala. Prema najnovijim podacima Svjetskog vijeća za zlato, portugalske rezerve vrijede 47 milijardi eura, a pohranjene su u trezorima u Carregadu, sjeverno od Lisabona, te u Londonu, piše Euronews.

Zlato i dalje važno

U svijetu digitalnih plaćanja i trenutačnih transfera, postavlja se pitanje zašto držati tone metala u blindiranim sefovima. Odgovor je jednostavan: kada sve drugo postane neizvjesno, zlato ostaje jedino jamstvo. Riječ je o imovini bez kreditnog rizika, neovisnoj o monetarnim politikama drugih zemalja i otpornoj na financijske šokove.

Posljednjih mjeseci cijena zlata doseže povijesne razine, potaknuta geopolitičkim napetostima, poput pojačanih američkih najava o kupnji Grenlanda. U srijedu je unca zlata dosegla novu rekordnu vrijednost od preko 4.800 dolara.

Rast cijene potaknut je i potražnjom za sigurnom imovinom, očekivanjima smanjenja kamatnih stopa te sustavnom kupnjom od strane središnjih banaka, čime je vrijednost globalnih zlatnih rezervi porasla na oko 4 bilijuna eura.

Strateška imovina i njezine funkcije

S 382,66 tona zlata, Portugal se nalazi na 14. mjestu u svijetu po veličini zlatnih rezervi, dok je u zapadnoj Europi na sedmom mjestu, iza Njemačke, Italije, Francuske, Švicarske, Nizozemske i Poljske. Te rezerve predstavljaju važnu stratešku imovinu s nekoliko ključnih funkcija.

Prije svega, one su temelj vjerodostojnosti. Prilikom procjene rizika neke zemlje, bilo da se radi o odobravanju kredita ili procjeni snage valute, investitori uzimaju u obzir i količinu zlata koju država posjeduje. Zlato također služi kao zaštita u slučaju monetarne ili valutne krize.

Ako bi euro doživio kolaps ili bio prekinut pristup međunarodnoj likvidnosti, središnje banke mogle bi zlato pretvoriti u čvrstu valutu ili ga iskoristiti kao zalog za financiranje. Portugal je tom rješenju pribjegao tijekom tri intervencije MMF-a 1977., 1983. i 2011. godine.

Brojni kupci

Na kraju, zlato ima i računovodstvenu ulogu jer njegova vrijednost čini dio bilance središnje banke i pridonosi njezinoj solventnosti, što jača povjerenje u financijski sustav. Prema podacima Svjetskog vijeća za zlato, mnoge središnje banke aktivno kupuju zlato kako bi smanjile svoju izloženost američkom dolaru.

U tome prednjači Kina, koja je posljednjih godina kupila stotine tona. Ipak, najaktivniji kupac prošle godine bila je Poljska, koja je svojim rezervama dodala 82,67 tona. Značajne količine kupili su i Kazahstan (40,97 tona), Brazil (31,48 tona), Turska (26,68 tona) i Češka (18 tona).

S druge strane, najveći prodavatelj bio je Singapur, čija je središnja banka prodala 15,24 tone, a slijede ga Uzbekistan s 11,82 tone, Rusija sa 6,22 tone i Njemačka s 1,28 tona prodanog zlata.

Povijest portugalskih zlatnih rezervi

Portugal je najveće rezerve zlata, više od 800 tona, imao 1974. godine. Akumulacija tolikog bogatstva rezultat je duge povijesti, od kolonizacije Brazila do trgovine tijekom režima Estado Novo (1933. - 1974.). Iako se često spominje zlato iz Brazila, koje je u 18. stoljeću bilo glavni izvozni proizvod, malo je vjerojatno da je išta od njega sačuvano do danas.

Značajan dio današnjih rezervi potječe iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Iako službeno neutralan, Portugal je trgovao s obje zaraćene strane. Ključni izvozni proizvod bio je volfram, metal neophodan za njemačku ratnu industriju jer se koristio za otvrdnjavanje čelika u oružju.

Vođa režima, António de Oliveira Salazar, inzistirao je da se plaćanje vrši u zlatu kako bi zaštitio portugalsko gospodarstvo. Zahvaljujući toj trgovini, rezerve Banke Portugala porasle su sa 65 tona 1939. na 306 tona 1945. godine, da bi do revolucije 1974. dosegnule čak 866 tona.

Nakon toga, Portugal se postupno rješavao dijela zlata, uglavnom zato što je ono izgubilo svoju izravnu monetarnu ulogu. Od 1971. godine zlato više nije bilo referenca za izdavanje valute, već su tu ulogu preuzeli drugi čimbenici, poput BDP-a zemlje.