IRAN oduvijek upozorava da je njegov snažan program balističkih projektila - jedan od najvećih na Bliskom istoku - crvena linija u bilo kakvim pregovorima.

Zadnje testiranje iranskih raketnih sposobnosti dogodilo se tijekom dvanaestodnevnog rata s Izraelom u lipnju 2025., tijekom kojeg je Teheran ispalio salve balističkih projektila na Izrael, usmrtivši desetke ljudi te uništivši desetke zgrada i stambenih blokova u središtu i na sjeveru zemlje.

Prema analizi dvaju istaknutih američkih think-tankova, Instituta za proučavanje rata (ISW) i projekta Kritične prijetnje Američkog instituta za poduzetništvo (AEI), Izrael je tijekom sukoba "vjerojatno uništio oko trećinu iranskih lansera projektila".

Iranski dužnosnici više su puta rekli da se Teheran oporavio od štete nastale tijekom tog rata i da su njegove sposobnosti bolje nego ikada.

Što su balistički projektili? 

Balistički projektil oružje je na raketni pogon koje se navodi tijekom početnog uspona, ali veći dio leta prati putanju slobodnog pada pod utjecajem gravitacije. Projektil prenosi bojne glave - koje sadrže ili konvencionalni eksploziv ili potencijalno biološko, kemijsko ili nuklearno streljivo - na različite udaljenosti, s klasifikacijama koje se kreću od kratkog do interkontinentalnog dometa, ovisno o vrsti projektila.

Zapadne sile iranski arsenal balističkih projektila smatraju i konvencionalnom vojnom prijetnjom stabilnosti Bliskog istoka i mogućim mehanizmom za napad nuklearnim oružjem, ako ga Teheran razvije. Iran poriče bilo kakvu namjeru izgradnje nuklearnih bombi.

Tipovi iranskih projektila i njihovi dometi 

Iran posjeduje najveće zalihe balističkih projektila na Bliskom istoku, prema podacima Ureda ravnateljice nacionalne obavještajne zajednice SAD-a. Iranski projektili imaju domet od 2000 km, koji je prema iranskim dužnosnicima dovoljan za zaštitu zemlje jer pokriva udaljenost do Izraela.

Mnoge iranske raketne baze nalaze se u Teheranu i oko njega. Postoji najmanje pet poznatih podzemnih "raketnih gradova" u različitim pokrajinama, uključujući Kermanšah i Semnan, kao i u blizini regije Zaljeva.

Arsenal obuhvaća više projektila dugog dometa koji mogu dosegnuti Izrael, prema Centru za strateške i međunarodne studije. Navodi se da oni uključuju Sedžil s dometom od 2000 kilometara; Emad - 1700 kilometara; Ghadr - 2000 kilometara; Šahab-3 - 1300 kilometara; Horamšar - 2000 kilometara; i Hovejzeh - 1350 kilometara.

Poluslužbena iranska novinska agencija ISNA objavila je u travnju 2025. grafiku koja prikazuje devet iranskih projektila za koje je navela da mogu dosegnuti Izrael. Tu spadaju Sedžil, za koji je ISNA navela da je sposoban letjeti brzinom većom od 17.000 kilometara na sat i da ima domet od 2500 kilometara; Hajbar s dometom od 2000 kilometara; te Hadž Kasem s dometom od 1400 kilometara.

Udruženje za kontrolu naoružanja, think-tank sa sjedištem u Washingtonu, navodi da iranski balistički arsenal uključuje Šahab-1 s procijenjenim dometom od 300 kilometara; Zolfahar sa dometom od 700 kilometara; Šahab-3 dometa 800 do 1000 kilometara; Emad-1, projektil u razvoju s dometom do 2000 kilometara, te model Sedžil u razvoju s očekivanim dometom od 1500 do 2500 kilometara.

Raketna strategija i razvoj

Iran navodi da su njegovi balistički projektili važna sila za odvraćanje i odmazdu protiv SAD-a, Izraela i drugih potencijalnih regionalnih ciljeva.

Prema izvješću iz 2023. čiji je autor Behnam Ben Taleblu, viši suradnik u američkoj Zakladi za obranu demokracija, Iran nastavlja razvijati podzemna skladišta projektila opremljena sustavima za transport i ispaljivanje, kao i podzemne centre za proizvodnju i skladištenje projektila. Godine 2020. Iran je prvi put ispalio balistički projektil iz podzemlja.

"Godine obrnutog inženjeringa projektila i proizvodnje različitih klasa projektila također su naučile Iran kako produljiti trupove letjelica i graditi ih od lakših kompozitnih materijala kako bi se povećao domet projektila", stoji u izvješću.

U lipnju 2023. Iran je predstavio svoj prvi domaći hipersonični balistički projektil, izvijestila je službena novinska agencija IRNA. Hipersonični projektili mogu letjeti najmanje pet puta brže od brzine zvuka i po složenoj putanji, zbog čega ih je teško presresti.

Udruženje za kontrolu naoružanja navodi da se iranski raketni program uvelike temelji na sjevernokorejskim i ruskim dizajnima te da je u njegovu razvoju pomogla Kina. Iran također posjeduje krstareće rakete kao što je Kh-55, oružje koje se lansira iz zraka s dometom do 3000 kilometara i može nositi nuklearno oružje.

Regionalni napadi

Iran je na američko sudjelovanje u ratu u lipnju 2025. odgovorio ispaljivanjem projektila na američku zračnu bazu Al Udeid u Kataru, ali je Teheran unaprijed izdao upozorenje i nitko nije bio ozlijeđen. Washington je nekoliko sati kasnije proglasio prekid vatre.

Iranska Revolucionarna garda koristila je projektile u siječnju 2024. napavši izraelsko špijunsko sjedište u iračkoj poluautonomnoj regiji Kurdistanu, te su također gađali militante Islamske države u Siriji.

Teheran je također objavio da je izveo raketne napade na dvije baze balučke militantne skupine u Pakistanu.

Saudijska Arabija i SAD rekli su kako vjeruju da je Iran stajao iza napada bespilotnim letjelicama i projektilima na ključna saudijska naftna postrojenja 2019. godine. Teheran je to zanijekao.

Godine 2020. Islamska Republika lansirala je projektile na snage predvođene SAD-om u Iraku, uključujući zračnu bazu al-Asad, u znak odmazde za američki napad bespilotnom letjelicom u kojem je ubijen general-bojnik Kasem Soleimani, visoki zapovjednik Revolucionarne garde.