SOCIJALISTIČKA partija Srbije (SPS) na parlamentarnim izborima nije uspjela prijeći ni izborni prag od tri posto. Nakon 96 posto obrađenih biračkih mjesta, osvojila je samo 2,2 posto glasova, što znači da prvi put od 1990. godine neće imati zastupnike u Narodnoj skupštini Srbije.

Razvoj događaja pratite na Indexu

Galerija

Ovo je najslabiji rezultat koji je SPS ostvario na parlamentarnim izborima od uvođenja višestranačja. To je ujedno i pad podrške od 4,25 postotnih bodova u usporedbi s izborima 2023. godine.

"Uložio sam maksimalan napor unatoč zdravstvenom stanju koje je utjecalo na rezultate jer sam nekoliko mjeseci bio izvan stroja. Protivit ćemo se svakoj stranci koja se suprotstavlja stajalištima države, bez obzira na to je li riječ o vlasti ili oporbi. 

Nije lako govoriti o ovome. Još ne znamo točan rezultat, ali znamo da smo dobili više od 100.000 glasova. Nastavljamo svoju borbu, dok god je ostao barem jedan socijalist, nećemo nestati. Moramo nastaviti dalje i vidjeti gdje smo ostvarili dobre rezultate, a gdje nismo", rekao je Dačić u izbornoj noći.

Miloševićeva stranka devedesetih

U odnosu na 2022., pad je još drastičniji i iznosi 9,14 postotnih bodova. Na izborima 2023. SPS je dobio 6,55 posto glasova i 18 mandata, a godinu ranije 11,44 posto glasova, što im je donijelo 31 zastupnika.

Socijalistička partija Srbije nastala je kao izravni pravni i politički nasljednik Saveza komunista. Pod nacionalističkim vodstvom Slobodana Miloševića, SPS je dominirao srpskom političkom scenom tijekom čitavih 1990-ih godina, kontrolirajući sve državne resurse, vojsku, policiju i medijski prostor.

Vladavina SPS-a ostala je obilježena ratnim sukobima na prostoru bivše Jugoslavije, međunarodnim sankcijama, hiperinflacijom, političkim atentatima i spornim izbornim procesima. Unatoč masovnim građanskim prosvjedima, uključujući one 1996. i 1997. godine zbog izborne krađe na lokalnim izborima, SPS je održavao vlast u neobičnoj koaliciji s radikalima SRS-a Vojislava Šešelja i Jugoslavenskom levicom (JUL) Mirjane Marković sve do pada s vlasti 5. listopada 2000. godine.

Poraz Miloševića na predsjedničkim izborima u rujnu 2000. i njegovo naknadno izručenje Međunarodnom sudu u Haagu označili su privremeni pad stranke i njezin odlazak u oporbu.

Dačić se slizao s Vučićem i odveo stranku u propast

Nakon Miloševićeve smrti u Haagu 2006. godine, kormilo stranke preuzima Ivica Dačić koji pokreće neuspješni pokušaj preoblikovanja SPS-a u klasičnu socijaldemokratsku opciju zapadnog tipa. Dačić, kojeg su nazivali i "mali Sloba", nije skrivao svoje divljenje prema čovjeku koji je između ostalog pokrenuo brojne ratove devedesetih i odveo u smrt više od 100 tisuća ljudi.

Ključni preokret dogodio se 2008. godine kada SPS ulazi u koaliciju s proeuropskom Demokratskom strankom Borisa Tadića, čime se stranka vraća u sam vrh vlasti, a Dačić preuzima funkciju ministra unutarnjih poslova.

Već 2012. godine Dačić ponovno mijenja ideološke i političke partnere te sklapa savez sa Srpskom naprednom strankom (SNS) Aleksandra Vučića, čime dobiva premijersku poziciju te osigurava kontinuitet sudjelovanja u vlasti sve do najnovijih izbora.

Vučićeva stranačka mašinerija nekad je mogla računati na tradicionalno biračko tijelo socijalista, umirovljenike i zaposlene u državnom sektoru, a potom i birače proruske i nacionalno-konzervativne orijentacije. No, tijekom više od desetljeća koalicijskog partnerstva sa SNS-om, SPS je postepeno izgubio vlastiti politički identitet te se utopio u sivilo Vučićeve vlasti te potpuno izgubio relevantnost.

Pad potpore bio je kontinuiran, pri čemu je stranka s nekadašnjih dvoznamenkastih postotaka na prethodnim izborima spala na povijesni minimum ispod cenzusa.