GLORIA Steinem, američka feministica i novinarka čiji je aktivizam oblikovao borbu za prava žena diljem svijeta, preminula je u 92. godini. Njezina smrt potvrđena je u četvrtak, piše The Guardian.

U objavi na njezinom službenom profilu na Instagramu navodi se da je Steinem "preminula mirno u svom domu u New Yorku, okružena ljudima koji su je voljeli".

"Glorijino stoljeće na zemlji bilo je ispunjeno, a za ravnopravnost se borila do samog kraja", stoji u objavi. "Njezin najveći dar bila je sposobnost da sluša druge, da se ljudi uz nju osjećaju viđeno i saslušano. Svojim riječima, djelima i primjerom ohrabrivala je ljude da budu ono što uistinu jesu."

Počeci i aktivizam

Steinem je feminističku perspektivu uvela u javni prostor kroz novinarstvo, govore i aktivizam. Autorica je devet knjiga, a vodila je kampanje protiv obiteljskog nasilja, sakaćenja ženskih genitalija i pornografske industrije. Prosvjedovala je protiv ratova u Vijetnamu i Zaljevu te podržavala pokrete kao što su Black Lives Matter, ujedinjenje Koreje, borba za reproduktivna i LGBTQ prava te pokret Times Up. Godine 1984. uhićena je ispred veleposlanstva Južnoafričke Republike u Washingtonu na prosvjedu protiv aparthejda.

Rođena je 1934. u Ohiju, a djetinjstvo je provela u kamp-prikolici. Njezina majka patila je od psihičke bolesti zbog koje se teško nosila s poslom i često je boravila u lječilištima. Roditelji su joj se rastali kad je imala deset godina. Odrastajući s majkom u Toledu, Steinem je počela uočavati s kakvim se otporom njezina majka suočavala kao zaposlena žena.

Nakon što je 1956. diplomirala, dvije je godine provela u Indiji, gdje je radila na Vrhovnom sudu. Po povratku u SAD postala je direktorica organizacije Independent Research Service, koja je služila kao paravan CIA-e za regrutiranje američkih studenata. Cilj je bio ometanje Svjetskih festivala mladih pod kontrolom Sovjeta u Beču i Helsinkiju. Steinem je kasnije priznala da je znala tko financira operaciju i izjavila: "Da mogu birati, ponovila bih to."

Istraživačko novinarstvo i proboj

Prvi ozbiljan novinarski zadatak dobila je 1962. za časopis Esquire. Njezin tekst o kontracepciji "Moralno razoružanje Betty Coed" detaljno je opisao kako su žene prisiljene birati između karijere i obitelji. Sljedeće godine provela je 11 dana na tajnom zadatku kao Playboyeva zečica za reportažu o tretmanu žena u klubu Hugha Hefnera. Zbog uskih kostima i visokih potpetica u tom je razdoblju izgubila gotovo pet kilograma. Nakon što je njezin članak objavljen, teško je pronalazila posao. "Postala sam zečica i nikoga nije zanimalo zašto", rekla je kasnije.

Godine 1968. počela je raditi za časopis New York, gdje je u članku o javnom svjedočenju o pobačaju skovala izraz "reproduktivna sloboda". I sama je imala pobačaj u Londonu s 22 godine, a kasnije je taj prosvjed opisala kao trenutak prosvjetljenja. Rekla je da je taj dan označio početak njezinog života kao "aktivne feministice".

"Mislim da je osoba koja je rekla: 'Dušo, da muškarci mogu zatrudnjeti, pobačaj bi bio sakrament', bila u pravu", izjavila je za Observer 2011. godine. "Što se mene tiče, znala sam da je to prvi put da sam preuzela odgovornost za vlastiti život. Nisam više dopuštala da mi se stvari događaju, nego sam odlučila upravljati svojim životom. Zato sam to doživjela kao pozitivno iskustvo."

Ključni članci i borba za jednakost

Steinem je često isticala zasluge crnih feministica poput Florynce Kennedy i Shirley Chisholm, koje su je, kako je govorila, naučile važnosti aktivizma. "Bilo je to kao da sam pronašla obitelj", rekla je o tom vremenu. "Koliko god bile različite, žene dijele nade, viziju svijeta i sposobnost da prepoznaju sranja."

Tada je započela i njezina karijera provokativne autorice. Pisala je članke poput "Kad bi muškarci imali menstruaciju" za časopis Ms., koji je 1971. osnovala s Dorothy Pitman Hughes. Na naslovnici prvog broja bila je Wonder Woman. U tekstu se tražilo da se superjunakinji, koja se u stripu odrekla moći zbog ljubavi, vrate njezine feminističke vrijednosti. Tekst "Nakon crnačke moći, oslobođenje žena" iz 1969. u časopisu New York etablirao ju je kao vodeći glas feminizma.

Iako nije voljela javne nastupe, Steinem je vješto komunicirala s medijima. Svoju poziciju obrazovane bjelkinje koristila je kako bi dala glas onima koje se ignoriralo - crncima, etničkim manjinama i radničkoj klasi. Tvrdila je 1971. da su spol i rasa isprepleteni jer su to "uočljive razlike koje služe za svrstavanje ljudi u nadređene i podređene skupine te jeftinu radnu snagu". Godine 2017. izjavila je: "Ne čudi me što najstrože mjere protiv pobačaja dolaze iz južnih država poput Alabame, jer su rasizam i seksizam uvijek povezani. Ne možete održavati rasizam bez kontrole nad ženama i reprodukcijom."

Branila Clintona pa se predomislila

Steinem je izazivala i podijeljene reakcije. Neke su feministice smatrale da njezinu poziciju predvodnice pokreta nisu odredile zasluge, već mediji koji su je odabrali jer je bila mlada, bijela i privlačna. U svojoj knjizi "Moj život na putu" iz 2015. napisala je da će "ideja da je sve što sam postigla rezultat izgleda ostati pristrana i bolna optužba koja me prati i u starosti".

Desetljećima su je kritizirali zbog kolumne u New York Timesu iz 1998. u kojoj je branila predsjednika Billa Clintona unatoč optužbama za seksualno uznemiravanje. Napisala je da on nije kriv za uznemiravanje, već samo za "grub, glup i nepromišljen pokušaj zavođenja". Godine 2017. promijenila je stav: "Moramo vjerovati ženama. Danas ne bih napisala istu stvar jer se sada zna više."

Smatrali su je i nesklonom transrodnim osobama zbog teksta iz 1977., no to je stajalište pojasnila 2013. godine: "Vjerujem da transrodne osobe žive stvarne, autentične živote. Te živote treba slaviti, a ne dovoditi u pitanje."

Osobni život i posljednje godine

Godine 1986. dijagnosticiran joj je rak dojke, a 1994. i neuralgija trigeminusa, kronični bolni poremećaj. Iako je godinama odbacivala brak, 2000. se udala za ekološkog aktivista Davida Balea. Ostala je bliska s njegovim sinom, glumcem Christianom Baleom, i nakon suprugove smrti 2003. godine.

Podržavala je predsjedničku kampanju Hillary Clinton i oštro je kritizirala Donalda Trumpa. Bila je jedna od glavnih govornica na Ženskom maršu u Washingtonu, prosvjedu održanom dan nakon Trumpove inauguracije 2017. "Jedina dobra stvar kod Trumpa je to što je pokrenuo val aktivizma kakav nisam vidjela u svom životu", rekla je tada za Guardian. "Tisuću puta veći nego za vrijeme Vijetnamskog rata ili bilo čega drugoga čemu sam svjedočila."

U intervjuu za Observer 2011. godine rekla je: "Nadam se da ću doživjeti stotu. Ima još toliko toga za napraviti."