Foto: FAH

SUDAC zagrebačkoga Županijskog suda Ivan Turudić rekao je u četvrtak da je u arhivu uoči prvih demokratskih izbora dokumente uništavalo Povjerenstvo kojem je na čelu bio upravo Josip Perković, koji je u srijedu zajedno sa Zdravkom Mustačem u Muenchenu osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine

Sudac koji je naložio dostavu do tada nedostupnih dokumenata sudu u Muenchenu u Jutarnjoj kronici Hrvatskog radija  je potvrdio da su arhivi "pročešljani i očišćeni", da se ne zna koji su dokumenti uništeni, ali za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi te arhivske građe.

Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Muenchenu obrazlažući presudu Perkoviću i Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda. Predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster naglasio je da je nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivima.

Turudić potvrdio čišćenje arhiva

"Apsolutno, apsolutno! Ja sam izvršio, naravno, uvid u puno toga. Neposredno prije demokratnih izbora Republički sekretarijat za unutarnje poslove je osnovao komisiju za uništavanje pojedinih dijelova arhivske građe. To se tako zvalo. To je bila komisija od tri člana. Na čelu je bio osuđeni Perković", odgovorio je Turudić na pitanje jesu li arhivi u Hrvatskoj "pročešljani i očišćeni". Rekao je da je u toj Komisiji bila još dvoje članova te da je nakon demokratnih izbora ponovno ta komisija počela s radom i ponovno je na čelu bio Perković.

"Prije je bio pomoćnik sekretara, a sad je bio pomoćnik ministra. Mi ne znamo koje su oni dokumente uništili jer to nije navedeno u dokumentaciji. Samo - uništavaju se pojedini dijelovi arhivske građe. Za pretpostaviti je da su uništeni važni dijelovi toga", istaknuo je Turudić

Odgovorio je da dokumente nije slao odvjetniku Sinišu Pavloviću, odvjetniku Gizele Đureković, nego sudu u Muenchenu. Mi smo slali dokumentaciju sudu u Muenchenu, a naravno ta dokumentacija je i njemu bila dostupna, rekao je.

Najviše dokumenata dobili od SOA-e

"Slali smo zapravo sve što smo bili dužni poslati po zakonu o suradnji, dakle sve dokumente koje su tražili, mi bi prethodno tražili od drugih tijela u Republici Hrvatskoj, i najviše smo dobili od SOA-e. Mogu reći da je SOA zapravo najbolje surađivala. Nismo imali takvu suradnju primjerice s Ministarstvom pravosuđa koje je uvijek kasnilo, odugovlačilo", istaknuo je Turudić.

Na pitanje zašto su arhivi do tada bili zatvoreni i zašto je Ministarstvo pravosuđa odugovlačilo, sudac Turudić odgovorio je da ne zna i da on nije "adresa koja bi mogla na ta pitanja odgovoriti".

"Točno je da su bili zatvoreni i točno je da se Ministarstvo pravosuđa, ministar je tada bio Orsat Miljanić, nije pretrglo baš u suradnji i slanju te dokumentacije", ustvrdio je.

Presuda je osuda komunističkog režima

 Turudić je na pitanje jesu li Nijemci počeli lustraciju u Hrvatskoj kazao da je već nekoliko puta javno rekao kako smatra da je lustracija u Hrvatskoj zakašnjela i zapravo nemoguća.

"U svakom slučaju ova presuda u Njemačkoj je osuda komunističkog režima. Ta se činjenica ne može zanemariti", istaknuo je Ivan Turudić.

Predsjednik sudskog vijeća Dauster je pohvalio suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa.

"Nakon početnih poteškoća Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe je moglo dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata je uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivama", rekao je Dauster.

Dauster se nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije.

Sučeljavanje s prošlošću

"Do ovog procesa je pred ovim sudom došlo samo zato jer se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako", rekao je sudac Dauster.

"Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara", primjetio je Dauster.

"Budući naraštaji će donijeti svoj sud o tomu zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio", zaključio je Dauster.