SCENARIJ je poznat: svakih pet godina stranke lijevog i desnog centra uoči europskih izbora počinju paničariti zbog uspona radikala i populista. A onda opasnost iznenada nestane jer te tradicionalne snage sklope koaliciju i ostave radikale na marginama. Ovaj put ne valja se uzdati u to, piše Politico.

U ovoj se godini desničarski val u anketama čini većim i ozbiljnijim, a predviđa se da bi nacionalisti i krajnja desnica u lipnju mogli osvojiti gotovo četvrtinu mjesta u Europskom parlamentu.

Prvi put će moći utjecati na politički smjer EU

Čak i ako desni centar, za koji se trenutačno vjeruje da će biti najjači na izborima, odbije formirati vladajuću koaliciju sa sve snažnijim marginalnim radikalnim strankama, još uvijek postoji dobra šansa da će krajnja desnica, prvi put, moći utjecati na europski politički smjer.

Time će doći u mogućnost da ugrozi svete vrijednosti EU o vladavini prava i ljudskim pravima i blokira ili čak poništi glavne ekološke i klimatske zakone.

"Vidjet ćemo zaista značajan pomak udesno", predviđa Simon Hix, profesor komparativne politike na Europskom sveučilišnom institutu, misleći na izbore u lipnju, kada 400 milijuna ljudi diljem Europske unije ima pravo glasa za novi saziv Europskog parlamenta. 

Krajnji desničari mogli bi postati treća najveća opcija u Europarlamentu 

Hix prognozira da će krajnje desni klub zastupnika Identitet i demokracija (ID) u Europskom parlamentu, sada šesti po veličini od sedam, dobiti dodatnih 40 mjesta u lipnju, što znači da bi u novom sazivu mogao imati 98 zastupnika i time zasjesti na treće mjesto koje trenutačno drže liberali.

ID je već prihvatio njemačku radikalno desnu Alternativu za Njemačku (AfD) i francuske krajnje desničare Nacionalno okupljanje (RN).

Zatim, ako trenutačno peti najveći klub, 67-člana desničarska skupina Europskih konzervativaca i reformista (ECR), koji su dom poljskog Prava i pravde (PiS) i talijanske Braće Italije premijerke Meloni, također poraste za oko 18 mjesta, što Hix drži vjerojatnim, mogla bi postati četvrta najveća skupina u parlamentu, nadmašivši i zelene i liberale.

Što je s Orbanovim ljudima?

S ovim predviđanjima i dvanaestero članova stranke Fidesz mađarskog premijera Viktora Orbána, koji sada ne pripadaju nijednom klubu, a najavljuju pristup konzervativcima, ECR i ID mogli bi skupiti 25 posto mjesta u sljedećem sazivu Europskog parlamenta, prema anketi koju je naručilo Europsko vijeće za vanjske odnose.

Govoreći o ECR-u i ID-u, šef kabineta mađarskog premijera Gergely Gulyás rekao je ovaj tjedan da vidi "realnu šansu da ta dva kluba zajedno postanu najjači klub u Europskom parlamentu".

To bi moglo utjecati na politiku koju donose institucije EU u sljedećih pet godina, a i na njihovo kadroviranje. 

Na primjer, povećanje zastupljenosti desnice moglo bi otežati parlamentarni proces odobrenja za osobe poput predsjednice Europske komisije s desnog centra Ursule von der Leyen, koja će, naslućuje se, tražiti još jedan mandat.

Koalicijska načela

U prosincu je Politico izvijestio da su u desetak europskih zemalja, uključujući Francusku i Njemačku, tvrdokorne antiimigracijske stranke, od kojih su neke ekstremnije i od nizozemskog Geerta Wildersa, trenutačno na vrhu ili na drugom mjestu anketa.

Desetljećima glasači diljem Europe napuštaju politički establišment koji muči muku s obuzdavanjem nekoliko kriza; povećanja troškova života, velikim financijskim krahom, milijunima izbjeglica koji prelaze istočne i južne granice bloka, terorističkih napada u glavnim gradovima i drastičnih skokova energetskih troškova usred rata koji ne napreduje niti mu se nazire kraj. Ipak su svaki put uspjeli oduprijeti se prijetnjama.

Hans Kundnani, autor knjige Eurowhiteness, koji je pisao o mogućem ostvarenju krajnje desne EU, rekao je da "ekstremna desnica može pobijediti i bez pobjede ako desni centar preuzme takvu retoriku i politiku, posebno kad se radi o njihovim političkim temama; identitetu, imigraciji i islamu".

Čak i ako bi prema trenutačnim predviđanjima, poput Hixove, tri centrističke skupine i dalje imale većinu, mada s 30 mjesta manje, to ne znači da se utjecaj krajnje desnice neće povećati. A do izbora su ostala još četiri mjeseca.

"Povukli smo crvenu liniju"

Šef EPP-a Manfred Weber rekao je za Politico da je grupacija povukla crvenu liniju odnosa s antieuropskom radikalnom desnicom. "Tri su načela koja sam kao stranački vođa definirao za naše potencijalne partnere, moraju biti za Europu, za Ukrajinu i za vladavinu prava", odlučan je.

No EPP se mjesecima suočava s napadima socijalista, liberala i zelenih zbog koketiranja sa strankama desnijima od njih samih. 

Weber je odbacio svaku mogućnost suradnje s ekstremno desnim strankama, a posebno s poljskim euroskepticima Pravo i pravda (PiS) iz ECR-a, ID-ovim strankama Alternativom za Njemačku (AfD) i francuskim Nacionalnim okupljanjem (RN).

Radikalna desnica ovaj put preskače važnu prepreku

Čini se da su zastupnici krajnje desnice ovaj put naumili konačno preskočiti zid koji ih odvaja od moći i utjecaja. Maximilian Krah, njemački krajnje desničarski europarlamentarac, predvodi listu za AfD, koja obećava narasti u sljedećem sazivu Parlamenta.

"Želim izaći iz prostora 'cordon sanitairea' i iskoristiti prilike ovog parlamenta na konstruktivan način", rekao je misleći na načelo političke karantene prema kojem se demokratske stranke slažu da neće surađivati s antidemokratskim snagama. "Nisam ovdje kako bih unio razdor."

Rasklimani stroj

Kao svjetlo na kraju tunela napredne i proeuropske stranke gledaju to što krajnja desnica nije u stanju djelovati jedinstveno. Primjerice, članovi Alternative za Njemačku u Europskom parlamentu uvelike su međusobno posvađani. Desnica starog kova ne slaže se s mladim snagama stranke.

Grupa Identitet i demokracija, po svojoj prirodi sastavljena od nacionalista, nema "stranačku stegu" jer svaka njihova nacionalna stranka sama odlučuje kako će glasati. "Klub ID najdecentraliziraniji je od svih", potvrđuje to Tobias Teuscher, zamjenik glavnog tajnika tog kluba zastupnika.

Prošlog tjedna čelnica krajnje desničarskog Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen napala je tako svoje njemačke kolege zbog prevelike radikalnosti u pogledu planova za deportaciju milijuna ljudi o kojima su raspravljali na konferenciji, a koje su otkrili novinari. Dovela je stoga u pitanje mogućnost zajedničkog djelovanja na razini EU.