NJEMAČKI Der Spiegel i danski istraživački portal Danwatch dobili su uvid u stotine detaljnih nacrta koji otkrivaju kako Rusija provodi opsežnu modernizaciju nekih od najosjetljivijih nuklearnih postrojenja na svijetu.

Malo tko zna toliko o ruskom nuklearnom arsenalu kao Danac Hans M. Kristensen, koji najnovije otkriće naziva "apsolutno nevjerojatnim" – jer je uopće bilo moguće pronaći ovako detaljne informacije o ruskim nuklearnim objektima. Kao direktor Projekta za nuklearne informacije pri američkom think tanku Federation of American Scientists, koji se zalaže za globalno nuklearno razoružanje, Kristensen desetljećima prati stanje u arsenalu nuklearnih sila.

"Ovo je najdublji uvid u strukturu takvih postrojenja koji sam vidio u javnosti. Moramo se vratiti sve do 60-ih i 70-ih, kad sam viđao slične nacrte. Ali da to sad vidimo na novim sustavima – to je sasvim novo poglavlje", rekao je.

Najdetaljniji prikaz do sada

Dokumenti prije svega otkrivaju razmjere ruske modernizacije. Navode se isporuke ogromnih količina čelika, pijeska, cementa, cigle i izolacije, ali i osjetljivije komponente – poput IT sustava, elektroinstalacija i infrastrukture za vodu, grijanje i ventilaciju.

Detaljno su opisani sigurnosni sustavi: trostruke električne ograde oko baza, senzori za seizmičku aktivnost i radijaciju, protueksplozijska vrata i prozori, armirano-betonske zgrade, alarmni sustavi s magnetskim kontaktima i infracrvenim senzorima. U nekim slučajevima navedeni su čak i tipovi i lokacije unutarnjih nadzornih kamera.

Dokumenti do u detalje opisuju i unutarnji raspored: gdje vojnici jedu, spavaju i koriste sanitarije, gdje se odmaraju, kojim se spravama koriste (pretežno trake za trčanje i utezi), koje igre igraju (šah, dame) i koji su natpisi na zidovima ("Stop! Okreni se! Zabranjena zona!", "Vojna zakletva", "Pravila za održavanje obuće"). Precizirano je gdje se u podrumima nalazi zaštitna oprema i oružje, gdje su smještene zapovjedne sobe te koje su zgrade povezane podzemnim tunelima.

"Materijal poput ovog predstavlja vrhunski obavještajni podatak", kaže Philip Ingram, bivši pukovnik britanske vojske i bivši zapovjednik vojne obavještajne bojne. "Ako razumiješ kako ide opskrba strujom ili vodom, i kako su sustavi međusobno povezani, možeš detektirati slabosti – i pronaći točku koja se može napasti", kaže.

Ozbiljan sigurnosni propust

U prosincu 2020. ruski parlament donio je zakon kojim su se trebala pooštriti pravila javne nabave za vojsku, nakon što se otkrilo da se u natječajima prečesto dijele povjerljivi podaci. Otprilike u isto vrijeme Ministarstvo obrane pokrenulo je zatvorenu bazu podataka za vojne nabave, dostupnu samo registriranim ruskim tvrtkama.

Unatoč tome, djelatnici vojnih građevinskih poduzeća nastavili su u javnoj bazi objavljivati osjetljive dokumente. Danwatch i Der Spiegel pronašli su nacrte strateških nuklearnih baza priložene uz natječaje još u ljeto 2024. "To što ste ih uspjeli pronaći znači da je došlo do ozbiljnog propusta u postupcima i procedurama", kaže Ingram. "Ovakvi dokumenti, vezani uz iznimno osjetljive vojne projekte, nikada ni u kojem obliku nisu smjeli biti javno dostupni. Njihova je vrijednost golemih razmjera."

S time se slaže i Tom Røseth, stručnjak za rusku sigurnosnu politiku i glavni predavač obavještajnih studija na Norveškoj vojnoj akademiji. "Ovo su podaci koje bi Rusija, razumljivo, željela zadržati tajnima. Ne umanjuju vrijednost objekata, ali ih čine ranjivijima."

Prema izvorima Danwatcha i Der Spiegela, rusku nuklearnu modernizaciju pomno prate zapadne obavještajne službe – uključujući i dansku. "Danska vojna obavještajna služba (DDIS) pozorno prati razvoj ruskih vojnih kapaciteta, uključujući i nuklearne objekte. Rusija sve više ovisi o nuklearnom oružju koje ima sve istaknutiju ulogu u odvraćanju Zapada, što je posljedica iscrpljenosti konvencionalnih snaga", priopćili su iz DDIS-a.

Temeljna promjena sigurnosne stvarnosti

Prema Røsethu, dokumenti potvrđuju da modernizacija ruskih strateških nuklearnih snaga nije samo retorika. U trenutku kada Rusija vodi rat u Europi, a europske zemlje masovno povećavaju vojne proračune, javnost mora znati što se događa na ruskim nuklearnim bazama.

"Važno je da ispravno razumijemo situaciju, jer mnogi još uvijek ne uviđaju da Europa prolazi kroz temeljnu promjenu sigurnosne politike", kaže Røseth. "Zato treba jasno reći da je Rusija modernizirala svoj nuklearni arsenal. Uostalom, tijekom rata u Ukrajini više su puta prijetili nuklearnim oružjem. To je od javnog interesa – pogotovo jer su promijenili nuklearnu doktrinu i sada imaju niži prag za uporabu."

Kristensen ipak ističe da modernizacija prvenstveno zamjenjuje zastarjele sovjetske sustave – i ne mijenja bitno krhku ravnotežu među nuklearnim silama. No, važno je budno pratiti što se događa na ruskim bazama. Posebno nakon što su propali međunarodni sporazumi o kontroli naoružanja i zamrznute inspekcije objekata. Od travnja 2020. nije bilo nijedne inspekcije između SAD-a i Rusije.

Zbog toga dokumenti koje su pronašli Danwatch i Der Spiegel mogu biti ključni za razumijevanje ruskih namjera. "Važno je znati što Rusi rade. Što je svrha njihovih sustava? Govori li infrastruktura nešto o doktrini i o tome je li ono što govore istina? Opasno je reagirati prenaglo. U tom kontekstu, ovakvi dokumenti mogu imati golemu vrijednost."

"Poslije nas – tišina"

Prema izvorima iz europskih sigurnosnih struktura, ruske Strateške raketne snage čine temelj njezina nuklearnog arsenala. Osim teških projektila koji se mogu lansirati iz silosa ili mobilnih sustava, Rusija ima i nuklearno oružje koje se lansira iz zrakoplova i podmornica. Raketne snage broje više od 50.000 vojnika, podijeljenih u tri armije, 12 divizija i više od 40 pukovnija.

Oko 900 operativnih bojevih glava i interkontinentalni projektili koji ih mogu nositi prvenstveno imaju psihološku funkciju. Teoretski su za upotrebu, ali većina stručnjaka smatra da bi to brzo dovelo do globalnog nuklearnog rata. Upravo zato te se snage doživljavaju kao posljednja linija – čista sila uništenja koja se aktivira kada sve drugo propadne. Njihov službeni moto to potvrđuje: "Poslije nas – tišina."

Zapadni stručnjaci i dalje smatraju da je rizik od nuklearnog rata nizak. Čak ni Putin, vjeruju, ne želi totalni rat koji bi uništio i Rusiju. Više je puta rekao da Rusija neće prva upotrijebiti nuklearno oružje, već se priprema za odgovor. Prijetnja uzajamnim uništenjem desetljećima je ključ stabilnosti među silama – ali i sredstvo političkog pritiska.

"Bez tog aduta, ruska vanjska politika izgledala bi sasvim drugačije", rekao je jedan visoki sigurnosni izvor iz NATO-a. Prema njegovom mišljenju, pitanje je bi li Rusija uopće napala Ukrajinu da nije imala taj alat zastrašivanja.

Danwatch i Der Spiegel zatražili su komentar ruskog Ministarstva obrane – smatraju li da je riječ o sigurnosnom propustu i otkrivaju li dokumenti ranjivosti baza. Odgovor još nisu dobili.