PREVIRANJA u Domovinskom pokretu, koja su uslijedila nakon iznenadne ostavke predsjednika stranke Miroslava Škore preko Facebooka, za one koji duže prate suvremenu hrvatsku politiku mogu izgledati kao deja vu. Još jedna tvrda desna opcija se nakon početnog uspjeha raspada u svađi - taj film smo od početka 1990-ih do danas više puta gledali.

Priča o hrvatskoj desnici, koja sebe voli nazivati “domoljubnom”, zapravo je priča o tri desetljeća raskola, svađa, beskrajnog osnivanja novih stranaka, recikliranja starih ljudi i ideja, uzaludne potrage za vođom, stockholmskog sindroma u odnosu na HDZ i mnogo toga čemu i ovih dana svjedočimo u vezi Domovinskog pokreta.

Kako je Đapić Paragi ukrao HSP

Sve je započelo raskolom HSP-a 1993. godine. 

Stranku je na početku vodio Dobroslav Paraga, dok je Anto Đapić u pravaše došao nakon što je 1990. ekspresno izbačen iz HDZ-a zbog - korištenja ustaškog pozdrava Za dom spremni. Paraga je sa suradnicima vodio i paravojsku HOS, koja se danas neumjereno glorificira iako se napajala ustaškom ideologijom i počinila razne zločine, zbog čega je 1993. na Vojnom sudu u Zagrebu optužen s Đapićem, Miletom Dedakovićem i Antom Prkačinom za ugrožavanje ustavnog poretka Republike Hrvatske, terorizam, planiranje državnog udara i agitiranje protiv tadašnje vlasti. HSP je u tom trenutku bio treća politička snaga u RH. Đapić je optužnicu nazvao političkim procesom i skandalom, a uskoro je i pred Ustavnim sudom RH pokrenut postupak za zabranu HSP-a.

Bio je to politički obračun Franje Tuđmana i HDZ-a s pravašima, u kojem su živote u sumnjivim okolnostima već izgubili njihovi prvaci Ante Paradžik i Blaž Kraljević. No, proces pred Vojnim sudom završava bez osude za četvoricu pravaša, ali zato dolazi sukoba Parage i Đapića, kojeg su mnogi već tada smatrali HDZ-ovim igračem na pravaškoj sceni. Đapić je u srpnju isključen iz stranke, ali je ipak 11. rujna u Kutini organizirao izvanredni sabor stranke na kojem je on izabran za dopredsjednika, a Boris Kandare za predsjednika Glavnog stana stranke. HDZ-ovo Ministarstvo unutarnjih poslova odlučuje da je sve to ipak bilo legalno te tako Đapić de facto otima HSP Paragi koji je kasnije osnovao HSP 1861. Sudski spor oko HSP-a okončan je 2002. godine presudom u Đapićevu korist. 

Vječni raskoli pravaša

U međuvremenu smo kroz godine dobili i Hrvatsku čistu stranku prava (HČSP), Hrvatsku stranku prava dr. Ante Starčević (HSP AS), Autohtonu hrvatsku stranku prava (AHSP) i razne druge pravaške strančice, s obzirom na to da raskoli u HSP-u zapravo nikad nisu ni stali.

Poslije Đapićevog preuzimanja HSP-a ova stranka počinje funkcionirati kao desni satelit HDZ-a, a Đapić se u nultim godinama ovog stoljeća odriče i svojeg prijašnjeg ustašluka, nadajući se da će ga HDZ predvođen Ivom Sanaderom uzeti za koalicijskog partnera nakon izbora 2003. To se nije dogodilo - Sanader se pod pritiskom iz EU odlučio za koaliciju s nacionalnim manjinama - no HSP od 2003. do 2007. ima vrlo aktivan saborski klub i čini se da je na putu prema gore. No, opet dolazi do raskola u stranci, pred izbore 2007. napuštaju je poznati zastupnici Miroslav Rožić i Tonči Tadić, pa HSP s osam zastupnika pada na jednoga. 

HSP AS u stečaju

Uskoro se osnova HSP AS, čija je najpoznatije ime Ruža Tomašić, kao mladu nadu stranka pak nudi Ivana Tepeša, dok konce u pozadini povlači Pero Ćorić. U međuvremenu su se i svi oni međusobno isposvađali: Tomašić je prešla u Hrvatsku konzervativnu stranku i pravaštvo proglasila zastarjelim, Tepeš je zahvaljujući Karamarkovoj Domoljubnoj koaliciji čak kratkotrajno bio i potpredsjednik sabora, da bi ga HDZ 2017. uhljebio kao zamjenika ravnatelja Matice iseljenika, a Ćorića je HSP AS prijavio za krađu. HSP AS je u stečaju.

Predsjednik HSP AS-a Hrvoje Niče je Ćorića prijavio da je tijekom 2017. i 2018. iz stranačke središnjice "protupravno prisvojio tuđe pokretne stvari koje su dio dugotrajne imovine" Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević (HSP AS), vrijedne gotovo 70.000 kuna.

Primjerice, umjetničko djelo, kip Ante Starčevića, procijenjen je na 2000 kuna, nestala govornica HSP AS-a na nešto od manje od 1100 kuna, promopult na gotovo 7200 kuna, a ukradeni konferencijski stol i stranački kuhinjski blok procijenjen je na 5200, odnosno oko 2400 kuna. No osim toga, na popisu je i desetak računala i mobitela, ormar, televizor, uredski stolovi i čak deset konferencijskih stolaca, naravno - crnih, koje u ovom HSP-u procjenjuju na 1254 kune.

"S obzirom na to kako se radi o osnovnim sredstvima rada stranke koja se nalaze kod osumnjičenika Ćorić Pere, postoji opasnost da taj isti te stvari sakrije ili uništi pa predlažemo da se hitno izvrši pretraga radi pronalaženja i izuzimanja stvari", navodi se u kaznenoj prijavi podnesenoj 2018., priloženoj i uz izvješće o gospodarskom položaju HSP AS-a kao dužnika u stečajnom postupku.

HSP pak nastavlja svoje raskole, zadnji je primjer napuštanje splitskog ogranka stranke nakon parlamentarnih izbora 2020. godine. Stranku sada pak vodi Karlo Starčević koji je kao kandidat HSP-a izabran za gradonačelnika Gospića, ali na nacionalnom nivou pravaši više ne igraju nikakvu relevantnu političku ulogu.

Zbog tuče obiteljaša na skupu Hrasta pozvana policija

Da beskrajni raskoli i obračuni nisu samo karakteristika pravaša pokazuje i slučaj stranke Hrast, koja je pretendirala postati lider klerikalne desnice. Mediji su tako u ljeto 2011. pisali o skupu prve verzije Hrasta, na čijem je čelu bila Željka Markić. Skup je završio šaketanjem i intervencijom policije.

"Na mjesto obračuna stigla je i policija, a nakon incidenta, predsjednica Željka Markić, kako optužuju pojedinci iz pokreta, sa svojim je pristašama iz stranačkih prostorija odnijela kompjutore i još neke aparate, čime je početak kapitulacije najnovijeg desničarskog pokreta u Hrvatskoj obilježen i otimačinom zajedničkih pokretnina. Prema priči koju prenosi Hrvatski list, verbalni i fizički obračun počeo je kad je predsjednica Hrasta Željka Markić pokušala zatvoriti sjednicu Predsjedništva i održati je samo s njegovim članovima. Sjednicu je nastavila Neda Prosoli, a predsjednica Markić tada je u prostorije pozvala predsjednika Hrvatske republikanske zajednice Marija Marcosa Ostojića i predsjednika udruge Macelj Antu Šimića, koji su napali ozlijeđenog Željka Tomaševića. U incident su se upleli i predsjednik Grozda Ladislav Ilčić te povjesničar Josip Jurčević, obojica članovi Hrasta koji su otprije u nategnutim odnosima", izvijestio je 2011. Jutarnji list.

U međuvremenu je Ilčić postao predsjednik druge verzije Hrasta i posvađao se sa Željkom Markić. Danas je Ilčić zastupnik u Europskom parlamentu nakon povlačenja Ruže Tomašić, a na tu je poziciju došao s liste Hrvatskih suverenista, a Hrast je postao dio te stranke. U sabor su se 2020. Suverenisti ubacili pak prvenstveno koaliciji sa Škorom, da bi ga napustili u večeri proglašenja izbornih rezultata, kada je postalo jasno da Domovinski pokret neće moći ucjenjivati HDZ Andreja Plenkovića za stvaranje većine. 

Uspon i pad stranke Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića

Ne treba zaboraviti ni debakl stranke Neovisni za Hrvatsku koju su zajedno osnovali dugogodišnji kolege s Instituta za društvene znanosti dr. Ivo Pilar Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović. 

Esih je u sabor ušla na listi HDZ-a kao proteže tadašnje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, što je kasnije Plenković nazvao jednom od svojih najvećih pogreški. Hasanbegović je pak 1990-ih bio lider mladeži HSP-a, a politički se reaktivirao zahvaljujući Tomislavu Karamarku, koji ga je postavio za ministra kulture u kratkotrajnoj vladi Tihomira Oreškovića. Uz jaku medijsku podršku Bujice Esih i Hasanbegović su postali nove zvijezde desnice te dosta dobro prošli na lokalnim izborima u Zagrebu 2017. Ušli su u koaliciju s Milanom Bandićem i isposlovali ukidanje Trga maršala Tita, ali nisu uspjeli prijeći izborni prag na izborima za Europski parlament 2019., nakon čega su se Esih i Hasanbegović posvađali.

Hasanbegović osniva novu stranku Blok za Hrvatsku koja se priključuje Domovinskom pokretu. Esih sa svojom frakcijom ostaje voditi Nezavisne za Hrvatsku te propada i na parlamentarnim i na lokalnim izborima. U međuvremenu je Esih aktivirala svoje pravo na 6+6 nakon saborskog mandata i nestala iz javnosti, kao i Nezavisni za Hrvatsku.

Domovinski pokret Miroslava Škore je tako neko vrijeme postao vodeća stranka na desnici, ali nije preživio prokletstvo hrvatske desnice koja od silnog domoljublja već tri desetljeća se ne uspijeva organizirati u stabilnu političku snagu. 

Desnica koja se stalno svađa nije loša za Hrvatsku

Razlozi za to su očiti.

Prvi je svakako HDZ koji na razne načine ima utjecaja na stranke desnije od sebe. Desničarske stranke se zapravo ne mogu nadati vlasti na nacionalnom nivou mimo koalicije s HDZ-om kojeg istovremeno demoniziraju kao veleizdajničku stranku zbog koalicije sa SDSS-om. Često su i kadrovski gledano lideri desnice proizvod HDZ-a. U to stranci su bili i Đapić i Hasanbegović i Škoro. Nadalje, poznate su velike taštine svih tih samoproglašenih nacionalnih mesija, zbog kojih normalni politički dogovori među njima često nisu mogući, a i kada ih postignu brzo se sve raspadne. Također, česti raskoli ukazuju na golemu političku nezrelost opcije koja se predstavlja spasiteljem Lijepe Naše, a nije u stanju ni međusobno se dogovoriti oko odnosa u stranci. 
 
Sve u svemu, hrvatska desnica je i dalje, ponajprije zahvaljujući samoj sebi, daleko od vlasti, što i nije tako loše za Republiku Hrvatsku.