Foto: AFP

PRIJE točno devet godina Amerika je bila ujedinjena u tuzi. A ostatak svijeta davao joj je bezrezervnu podršku. Svima je bilo jasno da su 11. rujna 2001. godine svjedočili događaju koji će ostaviti neizbrisiv trag na zapadnoj civilizaciji. Vrlo brzo vidjeli smo i kakav.

I prije nego što se prašina na "ground zerou" slegla, pokrenuta je propagandna mašinerija. Trenutak nije mogao biti idealniji za vrtoglavi proboj konzervativaca u medijski prostor. Porast rasističkih komentara na udarnim news kanalima polarizirana nacija dočekala je s odobravanjem. Štoviše, s oduševljenjem.

Sjedinjene Američke Države bezrezervno su stale iza velikog vođe i njegove namjere da Bliski istok pretvori u privatno igralište krupnog kapitala koji ga je instalirao u Bijelu kuću. Samo nekoliko godina prije nego što je postao nacionalni redikul, George W. Bush bio je nacionalni junak. Kritizirati predsjednika u razdoblju nakon 11. rujna bilo je "neamerički", "nepatriotski"... Amerikanci su ponovo dobili zakletog neprijatelja koji je na dvadesetak godina nestao padom Berlinskog zida i uklanjanjem "komunističke prijetnje".

Najprije je došla cenzura

A George Bush mlađi i ekipa iz sjene koja mu je šaputala u uho znali su kako to iskoristiti. Javnim prostorom zavladala je cenzura; samo par dana nakon terorističkog napada na WTC pojavila se lista zabranjenih pjesama, čiji sadržaj nije bio prikladan za naciju koja oplakuje gubitak gotovo tri tisuće života. Radikalni bendovi, kao što je recimo Rage Against the Machine, sasvim su protjerani iz medijskog prostora.

Čak i u tradicionalno preliberalnom Hollywoodu pojavila se cenzura. Svako spominjanje terorizma u imalo ciničnom kontekstu protjerano je s filma i televizije, a scenaristi zabavnih late night programa dobili su trajnu zabranu ismijavanja predsjednika Busha, jer bi na njihove emisije nalijepili oznaku "unamerican", koja je značila jednoglasnu javnu osudu. Rijetki individualci koji su se usudili prekršiti ove odredbe (poput Billa Mahera) i sami su proglašavani neprijateljima nacije.

A onda je počeo teror

U takvom okruženju mržnje i straha George Bush nije imao nikakve političke prepreke u proguravanju danas ozloglašenog "Patriot acta". Umjesto da se bune protiv ukidanja svojih građanskih sloboda, stanovnici Amerike su ih slavili. A taj zakon upitne ustavnosti dao je organima vlasti gotovo neograničene ovlasti. Lov na teroriste Bushova je Amerika izjednačila sa srednjovjekovnim lovom na vještice; tajnim službama omogućeno je da praktički nekažnjeno prisluškuju bilo koga, a već sama sumnja na terorističke aktivnosti postala je dovoljna za gubitak svih prava koje građanima jamči Ustav.

Kako je Amerika odgovorila na teroristički napad 11. rujna? "We overreacted", kaže Newsweekov komentator Fareed Zakaria. Pretjerali su. Zaletjeli su se. Danas, sa devet godina odmaka, moguće je postaviti pitanje koje je donedavno bilo zabranjeno kao hereza. Jesu li radikalni islamski teroristi doista tolika prijetnja svjetskoj sigurnosti?

"Imamo posla s teroristima koji se koriste iznimno sofisticiranim metodama i tehnologijama, kakve nisu postojale u vrijeme kada su napisani naši postojeći zakoni", Bushova je izjava iz 2001. godine kojom je opravdavao donošenje "Patriot acta". Danas znamo da je to bila laž. Napad na WTC izvela je šačica radikalnih idiota, zadrtih ekstremista ispranih mozgova, koji su imali više sreće nego pameti. I svejedno su udarili temelje novom svjetskom poretku.