Screenshot: YouTube

"MOME OCU. Jer mi je pokazao kojim putem ne smijem ići", stoji u posveti na prvoj stranici knjige Sebastiana Marroquina. Iako ime Marroquina malo kome zvuči, riječ je zapravo o lažnom imenu iza kojeg stoji Juan Pablo Escobar, sin najvećeg narkodilera u povijesti.

Knjiga Juana Pabla Escobara izdana je prije dvije godine na španjolskom jeziku, ali je tek sada prevedena na engleski. Nosi ne pretjerano maštovit naslov "Pablo Escobar, moj otac", a poklopilo se da englesko izdanje izlazi usporedno s drugom sezonom ultrapopularne serije Narcos koja se bavi životom ovog kolumbijskog narkodilera.

Držao 80 posto svjetskog tržišta kokaina

Podsjetimo, Pablo Escobar bio je kolumbijski narkodiler koji je osamdesetih godina kontrolirao više od dvije trećine svjetskog tržišta kokainom. Escobar je unosni biznis razvio dilajući ga u SAD, prvenstveno u Miami, a prema nekim procjenama dnevno je znao zaraditi i do 70 milijuna dolara unoseći oko 15 tona kokaina u SAD. Uskoro je postao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, a težio je milijarde dolara. Nelegalni novac je morao skrivati, a prema nekim tvrdnjama milijarde dolara je izgubio samo zato jer ih je držao po vlažnim šupama pa su ih pojeli štakori.

Iako se jedno vrijeme (prilično uspješno) bavio politikom, Escobar je vrlo brzo postao trn u oku SAD-u i kolumbijskim vlastima. Kao rezultat tog rata u Escobarovim luđačkim pohodima stradalo je nekoliko tisuća policajaca, sudaca, novinara, odvjetnika i običnih civila.

S godinama je Escobar postao državni neprijatelj broj jedan, a ubijen je 2. prosinca 1993. godine nakon višegodišnje potrage u kojoj su, osim tisuća policajaca, sudjelovali i konkurentski narkodileri pod nazivom Los Pepes, a koji su okupljali ljude željne osvete kojima je Escobar nekoga ubio.

Najgori ubojica i brižni otac

No, osim što je bio okrutni ubojica, Escobar je ostao poznat kao obiteljski čovjek. Na glasu je bio kao Robin Hood Medelina jer je velik dio nečisto zarađenog novca davao siromašnima, gradeći im naselja, škole, crkve i nogometna igrališta. Sa znatno mlađom suprugom Mariom, koju je oženio kad je imala 13 godina, imao je dvoje djece.

Nakon njegove smrti njegova obitelj živi pod lažnim imenom u Argentini sve do 1999. godine kad im je otkriven identitet. Njegov sin u gore spomenutoj knjizi opisao je kako je to kad ti je okrutni ubojica izravno odgovora za smrt tisuća nedužnih ljudi ujedno i otac.

Danas 39-godišnji Marroquin, odnosno Juan Pablo Escobar, bez zadrške kaže da je obožavao svog oca iako je mrzio to što radi.

"Bio je odličan otac"

"Nije cijela povijest mog oca samo zlo i nasilje", kaže Marroquin koji je pod lažnim imenom nastavio živjeti i nakon što je otkriveno tko je on zapravo, ali je knjigu objavio pod pravim imenom.

"Morao sam živjeti s obje istine. S jedne strane bio je odličan otac. Nije lako priznati da je najokrutniji čovjek na svijetu zapravo tvoj otac", kaže.

Marroquin sam priznaje da njegova knjiga nije apsolutna istina, već put u upoznavanje očeva života. Ovaj 39-godišnjak prilično je miran i staložen, teško da se može vidjeti povezanost s najvećim gangsterom svih vremena.

"Nikad nismo imali slobode. Uvijek smo se skrivali. Imali smo milijune, ali nismo mogli izaći kupiti kruh", sjeća se.

A u zlatnom zatvoru Marroquin je imao apsolutno sve što se može poželjeti. Na ulazu u čuvenu Haciendu Napoles, vilu u kojoj su živjeli prije nego će početi bježati od vlasti, stajao je avion kojim je Pablo napravio prvi veći šverc kokaina u SAD. Ranč je imao 27 umjetnih jezera, nekoliko bazena, zoološki vrt pun egzotičnih životinja, a neke su i danas žive. Imao je i avionsku pistu, benzinsku pumpu i oko 1,700 zaposlenih.

Tada 11-godišnji Marroquin imao je, primjerice, 30-ak motora i jet-skia, vlastiti karting i slične igračke za koje većina njegovih vršnjaka u kolumbijskom Medelinu tih godina nije ni znala da postoje.

Ubojstvo ministra bilo je prekretnica

No, kaže, već sa sedam godina počeo je pomalo shvaćati tko je zapravo njegov otac. Bila je 1984. godina i Escobar je upravo naredio ubojstvo kolumbijskog ministra pravosuđa Rodriga Lare Bonille koji je pokrenuo kampanju protiv njega.

"Tada sam razumio da je moj otac bio posvećen i drugim stvarima", sjeća se.

Iste je godine Escobar protjeran iz kolumbijskog kongresa, a time je uništen njegov san kako će jednog dana postati predsjednik. Sljedećih nekoliko godina povest će krvavi rat protiv vlade vrhunac kojeg će biti rušenje aviona 1989. godine u kojem je poginulo 110 ljudi.

No taj će se rat odraziti na njegovu obitelj. Od tada pa nadalje njegovi će najbliži živjeti u konstantnom strahu. Marroquin se sjeća kako ga je majka molila da napusti takav način života.

"On nije imao namjeru promijeniti svoj život", priznaje sin i dodaje kako nikada njega nije pokušao učiti poslu.

"Rekao mi je da ako želim biti doktor da će mi on osigurati najbolju bolnicu", sjeća se Marroquin.

Život u strahu i očevoj sjeni

No, Marroquin je u Buenos Airesu postao arhitekt, industrijski dizajner i pisac. Godine 2008. prvi je put smogao snage da se vrati u Kolumbiju. Naravno, vratio se  okružen brojnim zaštitarima. Cilj povratka je bilo upoznavanje sina Lare, ministra kojeg je Escobar dao ubiti, kao i trojice sinova Carlosa Luisa Galana, popularnog predsjedničkog kandidata kojeg je također njegov otac dao ubiti.

"Kako se obratiti obitelji kojoj je tvoj otac nanio toliko boli. Kako započeti razgovor", prve su rečenice u pismu kojim je Marroqulin predložio susret obitelji žrtava. A upravo će iz tog susreta nastati 2009. godine nastati dokumentarac "Sins of my Father".

Za knjigu se, priča za CNN, odlučio jer želi svom trogodišnjem sinu objasniti tko je bio njegov djed, a ne da to čuje od stranaca.

Zabrinut je jer, kaže, život narkodilera se često prikazuje kao nešto popularno. Zbog toga i prezire seriju Narcos.

"Nisam zabrinut jer je moj otac prikazan loše. Zabrinut sam jer je prikazan kao netko tko govori "Cool je biti narkodiler"", priča Marroqin. Producente poznate serije kritizira jer nisu konzultirali njega ili majku.

Posljednji razgovor s ocem

Marroquin je s ocem posljednji put pričao 2. prosinca 1993. godine, svega par sati prije njegove smrti. Inače je Escobar uvijek pričao kratko na telefon jer je znao da ga mogu locirati. Tog dana mu nije bilo bitno, znao je da je poražen.

"Tata, nemoj više zvati. Ubit će te", sjeća se Marroqin da je ocu tog dana rekao.

No, on je uskoro nazvao ponovo. "Nazovem te uskoro", posljednje je što je Pablo rekao svom sinu. Nakon nekoliko minuta Marroquina je s tog broja nazvao policajac i rekao mu kako je Pablo mrtav. Ubijen je u puškaranju s policijom kod jednog shopping centra u Medelinu.

Uvjeren da se njegov otac ipak sam ubio

Danas, puno godina nakon smrti, Marroquin misli da njegov otac nije ubijen, a o tome piše i u knjizi. Uvjeren je, kaže, kako se ovaj sam ubio. Sjeća se da mu je otac govorio da će jednog dana kad za to dođe vrijeme iz svog pištolja ispucati 14 od 15 metaka, a posljednji će sačuvati za sebe. Marroquin vjeruje, a to mu i forenzički podaci daju pravo vjerovati, da je njegov otac bio teško ranjen u borbi, ali da je ipak smrtonosni metak upravo on ispalio. Naime, jedan metak ispaljen je u desnu slijepočnicu, upravo mjesto koje je i znao spominjati u kontektsu samoubojstva.

U razgovoru za CNN Marroqin kaže kako je uvjeren da bi njegov otac bio ponosan na njega.

"Uvijek sam bio ista osoba, nikad se nisam mijenjao", kaže.

Poruka za mlade

"Imam samo jednu poruku za današnje mlade, a to je da onakav život kakav je vodio moj otac nitko i nikada ne smije ponoviti", zaključuje Juan Pablo Escobar koji je nakon gotovo dva desetljeća izašao iz očeve sjene i može se vratiti u Kolumbiju kao slobodan čovjek.