Foto: 123rf

USTAVNO povjerenstvo slovenskog parlamenta odlučilo je da se u procesu ustavnih promjena do kojih bi trebalo doći ove godine u ustav unese i pravo građana na pitku vodu kao javno dobro koje se ne smije komercijalizirati.

S  prijedlogom da se u tom smislu donese ustavna dopuna, složila  se velika većina zastupničkih skupina pa će takva odredba vjerojatno biti unesena u ustav tijekom budućih ustavnih promjena jer uživa dvotrećinsku većinu zastupnika.

Prijedlog je potaknula bivša premijerka Alenka Bratušek,  sada parlamentarna zastupnica manje, oporbene Socijalno-liberalne stranke, a obrazložila ga je potrebom zaštite javnog interesa pred mogućom komercijalizacijom vodoopskrbe i opasnošću da izvori vode dođu vlasništvo multinacionalnih kompanija.

"Voda je izvor života i strateška sirovina bez koje nema razvitka. Slovenija ima dovoljno pitke vode, ali nismo dovoljno svjesni koliko je ona važna", kazala je Bratšek, izražavajući nadu da će Slovenija biti jedna od prvih država koja će izvore vode i pravo stanovništva na dostupnost tog prirodnog dobra zaštititi na najvišoj zakonskoj razini.

Prema prihvaćenom prijedlogu, pitka voda predstavlja javno dobro, a ne tržišnu robu pa ju zato treba zaštititi. Ustav će jamčiti da je opskrba stanovništva i domaćinstava pitkom vodom dužnost države, te da je vodoopskrba javna služba kojom preko neprofitnih poduzeća upravlja država koja svoja prava može prepustiti  lokalnim zajednicama, kako bi se spriječila komercijalizacija te djelatnosti, te osigurao slobodan pristup izvorima pitke vode za sve.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

Hrvatska, s druge strane, ima sljedeću Ustavnu odredbu:

"Članak 52.

More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blado i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijeti, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za RH mogu upotrebljavati i iskorištevati ovlaštenici prava na njima i vlasnici te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti".

Također, za hrvatsku je situaciju bitno spomenuti i čl. 5., čl. 7 i čl. 76. Zakona o vodama:

Članak 5. navodi kako "voda nije komercijalni proizvod kao neki drugi proizvodi, nego je naslijeđe koje treba čuvati, štititi i mudro i racionalno koristiti. Vodama se upravlja prema načelu jedinstva vodnog sustava i načelu održivog razvitka kojim se zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije i ne ugrožavaju pravo i mogućnost budućih generacija da to ostvare za sebe".

Članak 7. pak navodi kako su "vode opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske [st. 1.]. Vode u tijelima površinskih i podzemnih voda ne mogu biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava [st. 2.]".

U Članku 76. stoji kako je "svakome dopušteno korištenje voda za osobne potrebe, na način i u količinama koje ne isključuju druge od jednakog korištenja (opće korištenje voda). Opće korištenje voda obuhvaća osobito:

1. Zahvaćanje površinske i podzemne vode iz prvoga vodonosnoga sloja i to za: piće, kuhanje, grijanje, održavanje čistoće, sanitarne i druge potrebe u kućanstvu;
2. Korištenje površinskih voda za kupanje, sport i rekreaciju i druge slične namjene.

Opće korištenje voda ne obuhvaća korištenje voda za navodnjavanje neovisno o veličini površine koja se navodnjava".