POSLJEDNJIH dana cijeli svijet se pita jedno pitanje: hoće li doći do rata između SAD-a i Sjeverne Koreje? A to pitanje slijedi logično potpitanje: kako bi se taj rat odvio? 

 

 

 

Dok se vodi opasan rat riječima - predsjednik SAD-a Donald Trump prijeti "vatrom i bijesom", a sad i time da su "vojne opcije potpuno spremne" (eng. locked and loaded), njegov ministar obrane Jim Mattis "krajem režima i uništenjem naroda" Sjeverne Koreje, a tamošnji režim "apsolutnom silom", napadom na Guam i "pretvaranjem kontinentalnog SAD-a u teatar nuklearnog rata" - u SAD-u analitičari unutar vlade i izvan nje otvaraju svoje stare vojne planove i projekcije iz doba Hladnog rata. 

 

 

Njihove ratne simulacije, piše Washington Post, procjenjuju broj žrtava i pokušavaju predvidjeti kako bi se neprijatelj ponašao kada bi došlo do otvorenog sukoba. Vojna konfrontacija jedna je od četiri glavne opcije kojima raspolaže Washington - ostale tri su ne činiti ništa, udariti na Kim Jong-unov režim još jačim sankcijama ili pokušati obnoviti pregovore.

 

Dovođenje Sjeverne Koreje za pregovarački stol najpopularnija je opcija među ekspertima, a taktika koju zagovaraju za ostvarenje takve solucije je tzv. "zamrzavanje za zamrzavanje" (eng. freeze for freeze) na način da Washington obeća Pjongjangu prekid vojnih vježbi u regiji, novih sankcija ili odustajanje od "promjene režima" u zamjenu za prekid razvijanja nuklearnog programa i testiranja projektila kao ustupak druge strane. Međutim, Trumpova administracija odbacuje ovu opciju jer je smatra lažnom moralnom ekvivalencijom, navodi pomoćnica državne tajnice za istočnu Aziju, Susan Thornton. 

 

 

Osim toga, SAD i njegovi saveznici praktički su dovedeni pred gotov čin kad je u pitanju nuklearno naoružanje Sjeverne Koreje. "Mislim da nećemo dobiti denuklearizaciju. Zbog toga bi ih možda trebali prihvatiti i osloniti se na teoriju odvraćanja. Postoji razlog zašto Sjeverna Koreja nije izvršila invaziju na Južnu Koreju: boje se nadmoćnog odgovora od strane SAD-a", zaključuje znanstvenik sa Sveučilišta Columbia i bivši koordinator za sankcije u administraciji Baracka Obame, Richard Nephew. No i on priznaje da je vojni sukob "vrlo privlačna ideja za rješavanje ovog problema jednom zauvijek", pogotovo za Trumpa. 

 

Što se vojnog sukoba tiče, više je nepredvidivih varijabli u igri: koje bi sve zemlje bile uključene ili napadnute i koje bi sve vrste oružja bile upotrijebljene - prvenstveno, bi li došlo do nuklearne eskalacije. Scenariji iz noćnih mora su poznati: sjevernokorejski projektil naoružan nuklearnom bojevom glavom teoretski bi mogao pogoditi San Francisco za pola sata, a Seul za samo tri minute. Osim toga, prema procjeni International Crisis Group, ova zemlja ima nekoliko tisuća tona kemijskog oružja koje bi mogla upotrijebiti.

 

Čak i ako bi SAD izvršio ograničeni napad i uz pomoć specijalnih snaga, zračnih udara i krstarećih projektila pokušao likvidirati Kimov režim ili uništiti njegove nuklearne pogone i raketne lansirne rampe, "teško je zamisliti da taj scenarij završi ikako drukčije osim da Sjeverni Korejci pokušaju zapaliti Seul", upozorava Nephew. Direktor CIA-e Mike Pompeo nedavno je sugerirao rušenje režima kad je rekao da bi SAD trebao na neki način "odvojiti" Kima od nuklearnog arsenala, ali kao što vidimo, taj bi pokušaj sa sobom nosio ozbiljan rizik. S obzirom na znatan napredak njihovog nuklearnog i raketnog kapaciteta, koji je dobrim dijelom skriven i mobilan, njegovo potpuno uništenje bilo bi praktički nemoguće. A odmazda bi neminovno uslijedila, pri čemu iz perspektive SAD-a nije zanemarivo da u Južnoj Koreji živi 200 tisuća njegovih građana. 

 

 

Druga opcija, invazija na Sjevernu Koreju, suočila bi američku vojsku s punih 1.2 milijuna aktivnih vojnika i još 600 tisuća rezervista koji imaju na raspolaganju golemu mrežu podzemnih bunkera i tunela, artiljeriju kojom mogu zasuti Južnu Koreju, kao i spomenuto kemijsko oružje. Čak i uz sudjelovanje južnokorejske vojske koja raspolaže s najmanje 600 tisuća ljudi, invazija bi zahtijevala masivne razmjere američkih kopnenih, zračnih i morskih snaga, koje bi morale biti preusmjerene iz drugih područja od vitalnog značaja, piše Politico. Gubici bi bili sve samo ne zanemarivi, upozorio je Kongres načelnik združenog stožera američke vojske, Joseph Dunford, u lipnju: "Nimalo ne sumnjam da bismo, ako uđemo u rat sa Sjevernom Korejom, pobijedili, ali bismo također vidjeli žrtve kakve nismo vidjeli zadnjih 60 ili 70 godina." 

 

Naravno, Pjongjang bi mogao izvesti napad prvi, bilo projektilima (kao što su već najavili za američki teritorij Guam), cyber-napadom na Japan ili upadom preko granice s Južnom Korejom, kroz tunele koje je njihova vojska navodno izgradila ispod minirane i utvrđene demilitarizirane zone. Prema simuliranim ratnim igrama vojnih instituta iz Washingtona, čak i manji sukob mogao bi eskalirati međusobnim nuklearnim napadom. U slučaju da atomska bomba pogodi Seul, jedan od modela procjenjuje 180 tisuća mrtvih i 160 tisuća ozlijeđenih, uz potpuni kolaps poretka i masovni egzodus iz južnokorejske metropole. Takav je scenarij ipak malo vjerojatan, budući da je sjevernokorejski režim svjestan da bi time potpisao vlastitu smrtnu presudu. Osim toga, u slučaju potencijalnog napada na SAD, vrlo je upitno ima li Sjeverna Koreja tehnologiju koja je potrebna za ulazak balističkog projektila s nuklearnom glavom u atmosferu bez da sagori u procesu, kao i onu potrebnu da projektil pogodi cilj. Ali ako je nemaju sad, ne znači da je neće imati u skoroj budućnosti. Sposobnost SAD-a da obori ovakve projektile također je upitna.

 

 

Doduše, glavna nepoznanica u ratnim scenarijima jest što ovaj bizarni hibrid apsolutne monarhije i komunističke diktature zapravo želi - osim opstati pod svaku cijenu. Unatoč svojim nuklearnim ambicijama koje vidi kao glavno sredstvo odvraćanja od smjene režima, Sjeverna Koreja nema regionalne ambicije. Tako barem tvrde Robert Jervis i Robert Carlin sa Sveučilišta Stanford u zajedničkom znanstvenom radu na tu temu. "Najvjerojatniji scenarij je da Pjongjang ostane čvrsto fokusiran na domaću situaciju, posebno na gospodarstvo i na načine kojima bi olabavili ili otupili pritisak od strane svojih susjeda i SAD-a", zaključuje dvojac, ali i dodaje da bi u slučaju da stvari za njega krenu po zlu, režim mogao postati fatalističan i odlučiti da je "slavna smrt privlačnija od poraza". U tom bi slučaju zaista mogli izvršiti nuklearni napad, primjerice na Japan, svog povijesnog neprijatelja.

 

Kad se sve uzme u obzir, Trump će očito morati birati između loših i još gorih opcija. Unatoč apsolutnoj superiornosti, američka vojska jednostavno ne može uništiti Kimov režim bez ozbiljnih gubitaka, o civilnim žrtvama da i ne govorimo. Preventivni napad bila bi "budalasta i katastrofalna pogreška", kao što je upozorila bivša veleposlanica pri UN-u, Susan Rice, ali i sam ministar obrane Mattis. No u slučaju da Sjeverna Koreja napadne prva, ovakav destruktivni sukob bit će teško izbjeći. Nadajmo se da će oprez i racionalni interes prevladati na obje strane.