NI SAT nakon zvaničnog završetka najmasovnijih demonstracija u modernoj istoriji Srbije predsjednik Aleksandar Vučić obratio se naciji. Izrazivši zadovoljstvo što je sve, uprkos njegovim katastrofičnim najavama, proteklo relativno mirno, pohvalio je studente i ponovo obmanuo javnost višestruko umanjujući broj prisutnih na upravo završenom protestu.

No, da li je predsjednik Srbije zaista imao razloga za zadovoljstvo?

Galerija

Jeste, kaže lider Građanskog demokratskog foruma Zoran Vuletić.

Vuletić vjeruje da je, za razliku od onih - u koje i sebe računa - što podržavaju studentsku pobunu, predsjednik Vučić svjestan da je ovakvim protestom u Beogradu propuštena šansa jasnog političkog artikulisanja nakupljenog bijesa i nezadovoljstva građana. 

"Stotine hiljada građana 15. marta u Beogradu i stotine hiljada onih koji duže od četiri meseca svakodnevno demonstriraju Srbijom nedvosmisleno su poručili da ovakvu državu - preziru. Danima uoči beogradskog protesta Vučić je ponavljao da je najvažnije da ne dođe do nasilja, plašeći građane pričom o nasilnom preuzimanju vlasti, čime je uspešno prevenirao očekivano novi politički zahtev studenata: tehnička/prelazna vlada", kaže Vuletić za Index. 

S druge strane, predsjednik opozicione Demokratske stranke i poslanik u Skupštini Srbije Srđan Milivojević vjeruje da je protest u Beogradu predsjedniku Srbije pomogao da shvati realnost: od 15. marta, tvrdi Milivojević za Index, Vučić je suvereni vladar samo parka na Andrićevom vencu. 

Riječ je o parku ispred zgrade Predsedništva Srbije, u kojem su, u svojstvu predsjednikovog živog štita, do nedjelje ujutro kampovali "studenti koji žele da uče", tzv. - ćaci. 

"Vučić je park na Andrićevom vencu ogradio traktorima, koji su simbol njegove ratnohuškačke politike", kaže predsjednik Demokratske stranke.

Milivojević se pita kako partija koja se hvali da ima 700.000 članova nije u stanju da pronađe statiste koje bi predstavili kao studente, nego "plaća poslednji šljam iz kriminogenih struktura da ih u tom moralnom brlogu glume". 

"Vučić je u subotu ukinuo železnički prevoz, međugradski autobuski prevoz, paralisao gradski prevoz u Beogradu, u koji je, uprkos svemu, stiglo nekoliko stotina hiljada građana. Svima je, pa i Vučiću, jasno da je ovo njegov politički kraj. Vreme je za otvaranje pitanja njegove krivične odgovornosti za brojna zlodela koja je počinio tokom 13 godina vlasti", kaže Milivojević. 

Zvučni top

Ipak, na temelju reakcija nepolitičkih stranaka i opozicionih medija, koji nastavljaju politiku udvaranja studentima, reklo bi se da su, barem sudeći po reakcijama na društvenim mrežama, brojni učesnici protesta - razočarani. Očekivali su, pišu, da studenti konačno formulišu peti politički zahtjev.

"Bez jasnog zahteva za tehničkom/prelaznom vladom nema mirnog izlaza iz postojeće političke krize", ponavlja Zoran Vuletić. 

Zadatak te vlade bi, dodaje, bio priprema vanrednih izbora do kraja godine, što bi predstavljalo početak kraja Vučičeve autoritarne vladavine prepune nacionalističkih poruka iz devedesetih. 

"Vučić se takvog zahteva najviše pribojavao. Međutim, odahnuo je slušajući recitale i patriotske pesme studentskog hora, kao i nekoliko govora studenata punih opštih mesta. Nažalost, prilika je propuštena, što je režim potvrdio svojim prostačkim trijumfalnim nastupima u kontrolisanim medijima", kaže Vuletić. 

On studente upozorava da će, ako se bolje ne organizuju, "šetati do 2027. godine" boreći se s čovjekom koji je, tvrdi, spreman da bez razloga upotrebi silu. Uključujući zvučni top.

Dan nakon protesta slobodni mediji u Srbiji otvorili su pitanje upotrebe oružja koje je u toj zemlji zakonom zabranjeno, a čije posledice mogu biti tragične. Prema svjedočenju demonstranata, režim je zvučni top aktivirao dok su građani u tišini odavali počast žrtvama novosadske tragedije.

Tokom još jednog predsjedavanja sjednicom vlade (?!), predsjednik Srbije zatražio je juče od ministarstva pravde i tužilaštva da ispitaju navode o upotrebi zvučnog topa te da zakonski kazne one koji "takvim tvrdnjama obmanjuju i uznemiravaju građane".

"Vučić nema moralnu kočnicu, raspolaže neograničenim arsenalom zla, koji će bez ustručavanja koristiti u slučaju da njegovo samovlašće i svevlašće bude ugroženo. Kaže da nije naredio upotrebu ovog u Srbiji ilegalnog oružja, čije korišćenje je zabranjeno u svim demokratskim društvima", kaže Srđan Milivojević i podsjeća da je prije četiri mjeseca predsjednik Srbije tvrdio da nadstrešnica u Novom Sadu nije rekonstruisana. 

"Upotreba zvučnog topa je čin terorizma protiv sopstvenih građana", kaže Milivojević. 

Što fali malvaziji

Što nakon 15. marta, pitanje je na koje odgovor pokušavaju da dobiju malobrojni slobodni mediji u Srbiji. 

"Iako smo se vratili nekoliko koraka unazad, još nije sve izgubljeno", tvrdi Vuletić, koji vjeruje da bi najbolji način za "povratak na teren" bio ako bi studenti i režimu i opoziciji "koja spava ispod kamena i čeka kraj protesta" ispostavili zahtjev za organizovanje okruglog stola.

"Obe strane dovoljno su oslabljene, pa ovaj zahtev ne bi smele da odbiju. Takav ulazak u real politiku vratio bi energiju protestu, a studenti bi dobili častan izlaz iz trenutne situacije. Uostalom, nije na njima da rešavaju sve probleme, dovoljno je to što su prepešačili i probudili učmalu Srbiju", kaže Vuletić.

I naš drugi sagovornik saglasan je da tako željene promjene sistema nema bez primjene režima.

"Studentski zahtevi neće biti ispunjeni niti će institucije funkcionisati sve dok je Vučić na vlastii. On građanima Srbije ne dozvoljava da normalno žive. Studenti rade sjajan posao, a dani pred nama pokazaće u kojem smeru će ići naša borba. Koja nije puka borba za vlast, nego za slobodu i opstanak Srbije", kaže Milivojević. 

Iako podržani i u Srbiji i u regionu, studentima dio građanske Srbije zamjera to što nikada nisu jasno rekli gdje tačno vide svoju zemlju - kao članicu Evropske unije ili, kako kaže predsjednik Građanskog demokratskog foruma, kao rusku guberniju. 

"Višemesečno tolerisanje ikonografije protesta na kojima su fotografije ratnih zločinaca, ruske zastave i kandilia, kao i ozbiljno nasilje primenjeno nad onima što nose zastavu EU, nedopustivo je. Jer gde studenti idu kada odluče da pobegnu iz Srbije? Gde su institucije o kojima govore i koje zahtevaju - na Zapadu ili u Rusiji", pita Vučetić poručujući studentima da odgovore na ova dva pitanja nije teško upakovati u jasan politički stav. 

Na kraju, dodaje, najevropskija politička poruka koju je vidio na subotnjem protestu bilo je pitanje što ga je, na transparentu koji je nosio, nepoznati demonstrant uputio predsjedniku Srbije: 

"Šta fali malvaziji?" 

Na pitanje kako ju je pročitao, Vuletić odgovara - kao poruku da Srbija ne želi ksenofobnog predsednika, koji je, podsjeća, robujući svojoj radikalskoj politici, prije nekoliko godina "prostački izvređao" hrvatske vinare. 

"Srbiji je potreban predsednik koji zagovara politiku mira u regionu, što mojoj zemlji otvara vrata EU i boljeg života", poručuje Vuletić.