PODVODNI cjevovodi naftnih i plinskih postrojenja ispuštaju mikroplastiku u oceane desetljećima nakon gašenja projekata.

Nova studija procjenjuje da samo na kontinentalnom pojasu Ujedinjenog Kraljevstva napušteni cjevovodi i pripadajuća oprema svake godine stvore oko 500 tona mikroplastike. Ovi su podaci objavljeni u časopisu Journal of Hazardous Materials, piše ScienceAlert.

Autori studije navode da je, čak i prema najoptimističnijoj procjeni, riječ o količini usporedivoj s ukupnom godišnjom količinom mikroplastike koja u Sjeverno more dospije iz britanskih rijeka. U najgorem slučaju, ispuštanje znatno premašuje količine mikrogranula iz kozmetike prije njihove zabrane u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Voditeljica studije, morska znanstvenica Freija Mendrik sa Sveučilišta u Plymouthu, upozorava da se radi o dosad zanemarenom izvoru zagađenja koji vjerojatno već šteti morskom životu.

"Naše je istraživanje prvo koje procjenjuje ukupnu masu plastike u naftnoj i plinskoj infrastrukturi na kontinentalnom pojasu UK-a. Više od 120.000 tona plastike moglo bi ostati u moru nakon zatvaranja postrojenja", pojasnila je Mendrik. "Ovi su nalazi važni i izvan naftnog sektora jer mogu utjecati na odluke o uklanjanju stare infrastrukture diljem svijeta, a ne samo u Britaniji."

Analiza podataka i uzoraka

Tim znanstvenika analizirao je zapise Uprave za tranziciju Sjevernog mora kako bi stvorio bazu podataka svih cjevovoda i kabela postavljenih u Sjevernom moru od početka eksploatacije nafte i plina 1960-ih.

Podaci su otkrili dimenzije cijevi, vrstu i količinu plastičnih obloga te informaciju o tome jesu li uklonjeni ili ostavljeni na morskome dnu. U praksi su se uglavnom uklanjali manji dijelovi infrastrukture, dok su veliki, kruti cjevovodi ostajali na dnu.

Neki od njih zaštićeni su polimerom epoksidnim katranom kamenog ugljena (CTE) i betonskim utezima, dok su drugi obloženi samo polimerom poznatim kao fuzijski vezan epoksid (FBE).

Pukotine i raspadanje plastike

Istraživači su potom analizirali uzorke plastike s cjevovoda tvrtke Shell UK koji su 22 godine ležali na dnu naftnog polja Brent, a izvađeni su 2024. godine.

Snimke elektronskim mikroskopom pokazale su pukotine i znakove raspadanja na dijelovima koji su bili izravno izloženi moru.

Oštećenja su posljedica višedesetljetnog djelovanja pijeska, morskih struja i organizama koji su se nastanili na površini cijevi. Dijelovi zaštićeni betonom pokazivali su manje tragove propadanja.

Procjene ispuštanja i rizici

Na temelju prikupljenih podataka, tim je izradio modele koji pokazuju da zaostala plastika u Sjeverno more može godišnje ispustiti između 4,5 i 500 tona mikroplastike, ovisno o okolišnim uvjetima.

Daljnja analiza potvrdila je značajne ekološke rizike koje predstavlja procijenjenih 121.000 tona plastike na dnu Sjevernog mora.

Mendrik i njezini kolege upozoravaju da bi "čak i u najboljem slučaju, raspadanje velikih cjevovoda ostavljenih na kontinentalnom pojasu UK-a moglo nanijeti veliku dodatnu štetu morskom životu, povrh one koju već uzrokuje plastični otpad iz drugih izvora".

Problem globalnih razmjera

Iako je studija usmjerena na britanski kontinentalni pojas, problem je globalan jer su naftni i plinski projekti diljem svijeta za sobom ostavili goleme količine plastike.

"Budući da 55 posto infrastrukture u Ujedinjenom Kraljevstvu vjerojatno nikada neće biti izvađeno, a više od 97 posto svih cjevovoda povučenih iz upotrebe u SAD-u od 1960-ih je ostavljeno na dnu, količina plastike u morima mora biti golema", zaključuju istraživači.

Problem se ne zaustavlja na plastici. Iz odbačene infrastrukture u oceane desetljećima istječu i teški metali poput žive te drugi zagađivači čiji utjecaj na morski život još nije u potpunosti istražen.

"Ovo ima ozbiljne implikacije za upravljanje, zakonodavstvo i potencijalne sudske sporove", izjavio je morski biolog Richard Thompson sa Sveučilišta u Plymouthu. "Doprinos naftnog i plinskog sektora zagađenju je značajan. Zato se u budućnosti procesi uklanjanja infrastrukture moraju detaljno isplanirati i prije nego što se ona postavi."