Foto: FAH

NAKON jučerašnjeg natjecanja u Bari i današnjeg u Čoji, sutra će se održati 302. Sinjska alka - hrvatska viteška igra kojom se slavi pobjeda nad osmanskim osvajačima 14. kolovoza 1715.

Alka je pojedinačno viteško nadmetanje u kojem može sudjelovati najmanje 11 i najviše 17 alkara, a slavodobitnik je onaj koji u trima utrkama gađanjem u alku prikupi najviše punata, odnosno bodova. Alkar, jahač na konju, u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) i pokušati kopljem pogoditi središte malog željeznog kruga koji se zove alka. Visina alke je 3,32 m, mjerena od njezina središta do zemlje. O postavljanju i točnoj visini brinu "namještač alke" i njegov pomoćnik; namještač alke štapom dužine 3,22 m umiruje alku i istovremeno kontrolira njezinu visinu, dok pomoćnik zateže uže o koje je alka obješena.

Cilj igre skupiti što više bodova u trima pokušajima

Alkarski je kolut, to jest alka, od kovanog željeza, sastavljen od dvaju obruča sa zajedničkim središtem. Mjereći njihovu unutrašnju stranu, veći obruč ima promjer 13,1 cm, a manji 3,51 cm. Obruči su međusobno povezani trima kracima koji idu od jednog prema drugom obruču i dijele prostor između njih na tri jednaka dijela. Obruči i krakovi debeli su 6,6 mm i imaju oštar rub s one strane s koje se kopljem gađa u alku.

Petlja za vješanje alke je na polovici jednog od triju jednakih lukova većeg kruga alke. Cilj igre je skupiti što više bodova u trima pokušajima. Za vrijeme trka do alke, na konju i alkaru nalazi se sva oprema i nijedan komad opreme ne smije otpasti. Ako se to ipak dogodi, a alkar to ne primijeti, uz dozvolu alkarskog vojvode može (a i ne mora) dobiti ponovno pravo trčati trku. Ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme, dužan je protrčati trkalištem bez gađanja alke, to jest sa "spuštenim kopljem".

Pogodak u mali srednji kolut - "u sridu" donosi tri punta, u gornji pregradak dva punta, a pogodak u jedan od dvaju donjih pregradaka po jedan punat. Ako dvojica ili više alkara nakon treće utrke imaju isti broj punata, izvodi se pripetavanje, to jest doigravanje. Svaki pogodak "u sridu" osim alkara koji je pogodio slave i gledatelji jer cilj nadmetanja nije samo pobijediti ostale takmace, nego zbog  težine zadatka pogoditi i što veći broj "srida". To zahtijeva veliku vještinu i umijeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštro oko.

Svaki pogodak "u sridu" slavi se oglašavanjem limene glazbe i pucnjima iz "mačkula", starinskog topa. Trče se tri trke i bodovi se zbrajaju. Alkar s najviše osvojenih bodova postaje slavodobitnik. Slavodobitnik Alke dobit će bogate nagrade, a Sinjani i narod Cetinske krajine, do Alke iduće godine, slave ga kao svojeg najboljeg junaka i viteza.

Na ovogodišnjim alkarskim pripremama sudjelovali su: Josip Benja, Kristijan Bikić, Stipe Bogdan, Josip Čačija, Jure Domazet Lošo, Alen Filipović Grčić, Hrvoje Filipović Grčić, alajčauš Ivica Filipović Grčić, Denis Gugić, Andrija Hrgović, Dušan Ivandić, Frano Ivković, Josip Jadrijević, Stipe Jukić, Bože Mandac, Nenad Marić, Joško Masnić, Alen Poljak, Tino Radanović, Ante Runje, Marko Šuća, zamjenik alajčauša Mario Šušnjara, Martin Šušnjara, Frano Talaja, Petar Tomašević, Marko Vrca, Branimir Vučković, Ante Zorica, Ivo Zorica i Mihovil Župa.

Alku je dosad najviše puta dobio Nikola Cerinić (slavodobitnik dvanaest puta), slijede ga Nikola Jelinčić (slavodobitnik osam puta), te Jozo Boko, Janko Kelava, Anđelko Vučković i Ognjen Preost, koji su pet puta bili slavodobitnici Sinjske alke.

Alkom se obilježava pobjeda nad osmanskim osvajačima

Pobjednik prošlogodišnje 301. alke bio je Tino Radanović iz Sinja. Slavodobitnikom ga je proglasio alkarski vojvoda Ante Vučić i na koplje mu privezao plamenac hrvatske trobojnice, znamenje pobjede koje je slavodobitnik pronio ulicama Sinja. Pokroviteljica Sinjske alke, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, slavodobitniku je darovala sablju i zlatni prsten s hrvatskim grbom. Viteško alkarsko društvo slavodobitnika nagrađuje zlatnom plaketom i novčanim iznosom od 40.000 kuna.

Sinjskom alkom se obilježava pobjeda nad osmanskim osvajačima 14. kolovoza 1715. kod Sinja. Na taj dan 700 hrvatskih branitelja iz Sinja odbilo je navalu turskoga zapovjednika Mehmed-paše Čelića čija je vojska brojala 60.000 vojnika.

U Cetinskoj krajini još živi predaja kako je Čudotvorna Gospa Sinjska otjerala Osmanlije, a Sinjani su kao vječni zavjet odanosti i poštovanja utemeljili vitešku igru Alku, oživljavajući tako svake godine prve nedjelje u kolovozu svoju slavnu pobjedu. Dva dana prije Alke održava se generalna proba (tzv. Bara), a uoči natjecanja druga generalna proba (tzv. Čoja).

U znak priznanja za poticanje domoljublja i očuvanje povijesnih, kulturnih, etnografskih i drugih vrijednosti, Sinjska alka je po međunarodnim mjerilima proglašena pokretnim spomenikom kulture najviše kategorije 1979., a 15. studenog 2010. upisana je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

Naziv Alka potječe iz tursko-perzijskog jezičnog sloja, a znači prsten, obruč.

Sinjska alka danas je jedinstveno viteško natjecanje u Europi. Nastala je početkom XVIII. stoljeća. Nastavak je tradicije mnogobrojnih viteških nadmetanja koja su se održavala u nekim većim mjestima mletačke Dalmacije, a najpoznatija su ona u Zadru (do 1820.), Imotskom (do oko 1840.) i Makarskoj (do 1832.).

Najstariji pisani spomen iz 1784.

Najstariji pisani spomen o Sinjskoj alci potječe iz 1784., a riječ je o sonetu i odi koje je na talijanskom jeziku ispjevao splitski liječnik i glazbenik Julije Bajamonti.

Najstariji službeni spis je pismo što ga je 10. veljače 1798. grof Rajmund Thurn, prvi austrijski povjerenik za novozaposjednute krajeve, poslao iz Zadra tadašnjem zapovjedniku Sinja, Jakovu Grabovcu.

Thurn je pismom obavijestio da je Dvorsko povjerenstvo odobrilo da se u Sinjskoj krajini i dalje održava Alka, na posljednji dan karnevala, kako je dotad bilo uobičajeno. Iz iste godine potječe i dokument o Alki koja je, u čast baruna Corneo-Steffanea, drugoga opunomoćenog austrijskog povjerenika za Istru, Dalmaciju i Albaniju, održana 14. svibnja. On ju je tada, u svečanome govoru, nazvao "brillante spettacolo", odnosno blistavim prizorom.

Povjesničari su utvrdili kako povijest Alke pokazuje da se ona u starini trčala u različito vrijeme, a katkad i dvaput na godinu.

Alka se tek od 1849. redovito trčala 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, što je čak utvrđeno i Statutom iz 1902. Otad se stalno trči u kolovozu (i po novim pravilima), u prvoj trećini toga mjeseca, tako da se i Bara i Čoja i Alka održe u istom mjesecu.

Na putu po Dalmaciji, Sinj je 1818. posjetio car i kralj Franjo I. te su mu mještani priredili svečanu Alku. Slavodobitnika je vladar nagradio briljantnim prstenom vrijednim 800 forinta, a Društvo carskom zastavom. Otad se svake godine slavodobitniku iz Beča dostavljalo 100 forinta nagrade.

Godine 1838. Alki je nazočio saksonski kralj Friedrich August II., a 28. ožujka 1842. održana je Alka u čast dolaska u Sinj austrijskog nadvojvode Albrechta. Iste godine, 22. listopada, održana je Alka u čast dolaska nadvojvode austrijskog Franje Karla. Godine 1875., 18. svibnja, održana je izvanredna svečana Alka prigodom boravka cara i kralja Franje Josipa I. u Sinju. Car je tada darovao slavodobitniku Mati Boniću zlatni prsten.

Kroz povijest Alka se trčala četiri puta izvan Sinja i to 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu i 1946. u Zagrebu. Ove godine (2017.) u Vukovaru je održana svečana Alka, na kojoj je pobijedio alkar Ante Zorica.