DOBITNIK ovogodišnje Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju je Šveđanin Svante Paabo za rad na genomima izumrlih hominida i ljudskoj evoluciji, objavila je u Stockholmu Nobelova skupština.

Proglašenjem dobitnika Nobelove nagrade u kategoriji medicine na Institutu Karolinska u Stockholmu počeo je tjedan u kojemu će biti objavljene nagrade i za fiziku (utorak), kemiju (srijeda), književnost (četvrtak) i mir (petak). Jedino se dobitnik Nobelove nagrade za mir objavljuje u Oslu.

Otkriva ono što se smatralo nemogućim

Ovogodišnja Nobelova nagrada za medicinu odlazi u Leipzig gdje istražuje švedski paleogenetičar Svante Pääbo. Zasluga je neosporna: on je i započeo čitavu tu znanost, piše Deutsche Welle.

Direktor Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu, švedski znanstvenik Svante Pääbo je već više puta bio na naslovnim stranicama i stručnih i običnih medija jer uporno otkriva ono što se donedavno smatralo - nemogućim.

Zapravo je na sveučilištu Uppsala studirao egiptologiju i medicinu i već to ga je navelo pokušati otkriti genetski materijal drevnih egipatskih mumija. Ali to se činilo nemoguće: "Kad sam početkom osamdesetih tražiti DNK u kostima izumrlih živih bića, mnogi stručnjaci su čitavo to istraživanje smatrali prilično suludim."

Jer genetski materijal davno preminulih ne samo da se već odavno raspao, nego je i zagađen bakterijama i mikroorganizmima koji su nastali na ostacima. Tako se činilo: jer 1984. je Pääbu i njegovim suradnicima uspjelo kloniranjem rekonstruirati DNK jedne egipatske mumije, a 1997. im je uspio doista spektakularni pothvat: rekonstrukcija genetskog materijala jednog neandertalca i na tomu su radili desetljećima - tek 2014. su mogli zaključiti to istraživanje.

Zašto smo mi drugačiji?

Time se zapravo može reći kako je on i osnovao znanost paleogenetike, a iako više nije jedini koji istražuje u tom području i on i njegovi suradnici redovito objavljuju spektakularna otkrića: tako je "usput" otkrio kako ostaci kostiju u pećini Denisova u Altajskom gorju na zapadu Sibira pripadaju vrsti pračovjeka koji do tada nije bio poznat.

Kod neandertalca je utvrdio kako je njegov genetski materijal bitno drugačiji od današnjeg čovjeka - ali ne sasvim. Kako se čini, susret neandertalaca s pračovjekom se dogodio prije nekih 50.000 godina kad je homo sapiens napustio Afriku i krenuo naseljavati Europu i Aziju i njegov zaključak jest: "Svatko od nas ima od 1 do 2 posto neandertalca u sebi".

I to je za njega ključno pitanje: "Ako želimo znati što je u našem nasljednom materijalu ekskluzivno čovječno, onda se moramo pitati koje su to genetske promjene koje mi svi imamo, ali nemaju i neandertalci." Tajna čovjeka, smatra znanstvenik, leži u tim promjenama - ali procjenjuje kako će mu trebati još najmanje deset, dvadeset godina da uđe u trag odgovoru na to pitanje.

Neandertalci su isto koristili alate, ali stotinama tisuća godina ništa nisu mijenjali. I oni su bili suočeni s morem, ali im nikad im nije palo na pamet otisnuti se na pučinu. A čovjek je u samo 65 tisuća godina naselio i najudaljenije otoke Pacifika. "Na neki način je sve to ludost. Mi smo ludi! Sad ćemo letjeti i na Mars. Nikako ne možemo prestati", kaže Pääbo.