HRVATSKI porezni sustav treba korjenito mijenjati, smatraju brojni ekonomisti, institucije i političke stranke. Temu je ponovno pokrenula Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) predloživši da se porezno rasterete plaće i uvede novi porez na apartmane.

Prema planu, neoporezivi dio plaće bi se povećao s 533 na 663 eura, a smanjio bi se porez na dohodak s 20 na 15 posto. Najveća stopa poreza na dohodak, od 30 posto, primjenjivala bi se na plaće veće od 6636 eura mjesečno (nekadašnjih 50.000 kuna).

Plaća od 663 eura rasla bi za 41 euro, prosječna plaća od 1016 eura za 61 euro, ona od 1327 za 84 eura, a plaća od 2000 eura za 137 eura, tvrde u HUP-u.

Smanjiti oporezivanje plaća, uvesti porez na apartmane

Prema Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, 74 posto poreza na dohodak raspoređuje se gradu/općini, 20 posto županiji, a 6 posto državi. Zbog toga što bi smanjivanje porezne stope i iznosa od kojeg bi se primjenjivala najveća porezna stopa, gradovi, općine i županije bi ostali bez značajnih prihoda. Kao nadoknadu za te izgubljene prihode HUP predlaže uvođenje poreza od 10 posto na iznajmljivanje apartmana.

Prijedlog je podržao saborski zastupnik SDP-a i bivši ministar financija Boris Lalovac, a krajem prošle godine uvođenje nekog oblika poreza na apartmane već je podržala Sandra Benčić iz stranke Možemo.

"Ako živite od rada i spadate u one s prosječnom plaćom, vaš raspoloživi dohodak nakon plaćanja svih poreza i doprinosa iznosi oko 60% vašeg bruto II iznosa. Međutim, ako živite od plaće plus prihoda od imovine ili kapitala, vaš raspoloživi dohodak u odnosu na ukupno ostvareni prihod će biti značajno veći", izjavila je Bančić tada za Index.

Za pretpostaviti je da će sve više stranaka podržati nekakav oblik poreza na apartmane uz snižavanje drugih poreznih stopa. U Splitu, gdje je na vlasti Ivica Puljak iz stranke Centar, u siječnju je već podignut paušalni porez iznajmljivačima s nekadašnjih 40 na zakonski maksimalno dopuštenih 199 eura.

Hrvatska je rekorder EU po oporezivanju potrošnje i proizvodnje

Činjenica je da se porezni sustav Hrvatske temelji na oporezivanju potrošnje, rada i proizvodnje, dok se imovina oporezuje minimalno. Temelj je porez na dodanu vrijednost (PDV), koji je sa stopom od 25 posto drugi najveći u EU (nakon Mađarske s 27 posto).

Porezna stopa čak prikriva činjenicu da se radi o porezu koji je Hrvatskoj važniji nego svim ostalim državama EU. Prema podacima statističke agencije EU Eurostat, PDV je u Hrvatskoj 13.1 posto BDP-a, daleko najviše u EU. Druga je Danska s udjelom PDV-a u BDP-u od 10 posto, a treća Mađarska s 9.9 posto.

PDV je samo dio grupe poreza na proizvode, ali je i najveći. U te poreze još spadaju i trošarine, ekološki porezi, porezi na igre na sreću itd. Kada se gleda cijela grupa tih poreza, Hrvatska je njihovim udjelom u BDP-u od 18.1 posto isto rekorder EU. Druga je Mađarska s udjelom od 15.7 posto. Prosjek EU je 11.3 posto, a eurozone 11.1 posto.

Ali u jednoj kategoriji je Hrvatska među najmanje oporezivanim državama EU, uz Rumunjsku, Mađarsku i Bugarsku. To su porezi na dohodak, bogatstvo i imovinu, koji u Hrvatskoj iznose 5.6 posto BDP-a, a prosjek EU je 13.3 posto.

Imovina se u Hrvatskoj oporezuje jako malo

Glavni problem koji proizlazi iz poreznog sustava kakav postoji u Hrvatskoj, a koji se bazira na oporezivanju potrošnje i proizvodnje, jest to što je socijalno nepravedan. Točnije, siromašniji plaćaju relativno više poreza nego bogati.

Razlog je to što siromašniji troše veći dio svog dohotka u odnosu na bogate, koji više štede i ulažu. Ako su porezi na potrošnju osnova poreznog sustava, posebno intenzitetom kao u Hrvatskoj (PDV i trošarine), onda što se veći dio dohotka troši, to se razmjerno više poreza plaća.

Oni koji manje troše i velik dio dohotka stavljaju u štednju ili investiraju imaju efektivno manje porezno opterećenje ako su te porezne kategorije manje oporezivane nego potrošnja. Na primjeru Hrvatske, porezi na potrošnju, poput PDV-a i trošarina, osnova su državnih prihoda, a plaćaju ih razmjerno više siromašni.

Porezi na imovinu u Hrvatskoj su daleko manji, a kako bogati troše manji dio svojih prihoda od siromašnih, kanalizirajući ih u imovinu, tako efektivno plaćaju manje poreza. Najpopularniji oblik investiranja bogatijih u Hrvatskoj su nekretnine, poput apartmana, pa kanaliziranjem od potrošnje prema ulaganju u imovinu bogati zapravo izbjegavaju porez.

Iako u Hrvatskoj ne postoji porez na nekretnine, postoje drugi oblici poreza na imovinu. Prema dostupnim podacima EU, izrađenima na temelju podataka koje je dostavila Hrvatska, oni su činili 1.1 posto BDP-a u 2020.

Ukupno je Hrvatska od njih prihodovala 535 milijuna eura, što je 2.9 posto ukupnih poreznih prihoda. Prosjek EU je 2.3 posto BDP-a i 1.2 posto od ukupnih poreznih prihoda. Rekorderi su Francuska, Belgija, Grčka, Španjolska, Danska, Luksemburg i Italija.

Zanimljivo, podaci otkrivaju da je kriva predodžba o tome da se u Hrvatskoj snažno oporezuje rad. Dapače, Hrvatska je i prema tome jedna od država EU s najmanjim porezima. Ali porezi na potrošnju su uvjerljivo najveći u EU, a na neki način je to ionako porez na rad jer se PDV prebacuje na kupca.

Proizvođači i trgovci "poništavaju" PDV pretporezom pa je on za njih računovodstveno neutralan. Nakon određivanja finalne cijene proizvoda, u koju je uključena zarada, prilikom prodaje se zaračunava PDV kao prihod države. Visoki PDV možda ne utječe direktno na troškove proizvođača i trgovaca, ali zbog toga što povećava cijenu, smanjuje im promet, a time i ukupni prihod.

Doprinosi, poput zdravstvenog i mirovinskog, viši su nego u državama sličnog standarda, ali manji nego u bogatim državama. Oni se gledaju odvojeno od poreza na rad. Za njih se može tvrditi da su preveliki s obzirom na stupanj razvoja, posebno ako se uzme u obzir kvaliteta usluge koja se njima plaća (zdravstvo), ali djeluju manje šokantno s obzirom na to da je Hrvatska apsolutni rekorder EU prema oporezivanju potrošnje i proizvodnje.

Apartmani su porezno favorizirani, to sputava i obrazovanje

Iznajmljivanje apartmana je u Hrvatskoj porezno favorizirano. Najveći zakonski dopušteni paušalni porez po krevetu iznosi 199 eura godišnje, što je s obzirom na to koliko godišnje apartmani po krevetu uprihode, zaista mali iznos.

Iznajmljivači ne trebaju voditi poslovne knjige (samo jednostavne, za koje im i ne treba knjigovodstveni servis), a postaju obrtnici tek nakon što imaju 20 kreveta. Neki gradovi i općine uopće ne naplaćuju paušalni porez na iznajmljivanje apartmana, a većina ih naplaćuje samo oko 40 eura godišnje po krevetu.

S poreznog stajališta, nekome je apsurdno otvoriti mali hotel ili hostel umjesto izgraditi dva-tri apartmana. Prvo je poslovna aktivnost, za koju se trebaju voditi poslovne knjige, poštovati razni pravilnici, plaćati porezi i parafiskalni nameti. Apartmani ne trebaju ništa od toga.

Problematiku je za Index komentirao prof. dr. Boris Podobnik, ekonomist i prodekan za znanost ZŠEM-a.

"Nije dobro da postoji ijedna djelatnost koju država izdvaja jer tako Hrvati previše ulažu u samo jednu djelatnost pa nema diversifikacije, a to nije dobro jer se dobije efekt banana države pa u krizama, kao što su ratovi i pandemije, dobijete prevelik pad BDP-a", smatra Podobnik.

"S iznajmljivanjem bez poreza naši građani uz more nisu se dovoljno obrazovali jer se i bez obrazovanja moglo dobro živjeti, samo to dugoročno nije dobar poslovni model, a iskusili su to svi mediteranski narodi", objašnjava nam jedan od problema prevelikog oslanjanja na turizam, dobro poznat u ekonomskoj literaturi.

Kako reformirati porezni sustav Hrvatske?

Pitanje je koliko je pravedno u državi s najvećim porezima na potrošnju i proizvodnju u EU (doslovno) povećavati još i poreze na imovinu, kao što bi bio porez na apartmane ili eventualno porez na nekretnine.

Uz to, doprinosi za zdravstvo i mirovine su veći nego u usporedivim državama po standardu. Najveće oporezivanje potrošnje i proizvodnje u EU, relativno visoki doprinosi kojima se financira loš zdravstveni i mirovinski sustav... Da porezi na imovinu nisu toliko niski, situacija u Hrvatskoj bi bila neizdrživa.

Porezni sustav Hrvatske vjerojatno treba reformirati, ali to je zadatak koji se ne može obaviti u kratkom roku. Da bi se porezna paradigma s oporezivanja potrošnje i proizvodnje prebacila na oporezivanje imovine, potrebno je postepeno mijenjati porezni sustav kroz nekoliko izbornih ciklusa. Takve promjene su politički skupe, glasači ih kažnjavaju i iziskuju veliku političku hrabrost.

Veće oporezivanje imovine je možda potrebno, ali ne može se provoditi jednostavno dodavanjem novog poreza. Planirana porezna reforma koja bi uvela novi porez na apartmane treba istodobno smanjiti poreze na potrošnju, minimalno toliko da Hrvatska više ne bude rekorder EU po tom pitanju.