IAKO većina ljudi kraj svijeta doživljava kao dalek i apstraktan pojam, svaki treći Amerikanac danas apokalipsu smatra osobnom i neposrednom prijetnjom. Pokazalo je to istraživanje Sveučilišta u Kaliforniji koje je proučavalo kako takva uvjerenja utječu na stavove ljudi o globalnim rizicima, piše DW.

Različiti scenariji kraja svijeta

Socijalni psiholog Matthew Billet, jedan od autora studije, objašnjava da ljudi imaju različite predodžbe o smaku svijeta. "Neki pod tim podrazumijevaju izumiranje ljudi. Drugi misle na slom civilizacije kakvu poznajemo, što ponekad vodi prema utopiji ili obnovi čovječanstva. A ima i onih koji misle na potpuno uništenje Zemlje, primjerice uslijed sudara s kometom ili snažnog Sunčevog zračenja", rekao je Billet.

Istraživači su utvrdili da stavovi prema globalnim rizicima ovise o četiri ključna faktora: koliko brzo netko vjeruje da će doći kraj svijeta, na koji način misli da će se to dogoditi, kakvu osobnu ulogu vidi u tom procesu te što vjeruje da će se dogoditi nakon toga.

"Na primjer, ako mislite da je kraj svijeta u Božjim rukama, odnosno da predstavlja ispunjenje nadnaravnog proročanstva, manja je vjerojatnost da ćete biti spremni poduzeti skupe, a ponekad i radikalne mjere kako biste spriječili globalne rizike poput klimatskih promjena", pojašnjava Billet. Dodaje da oni koji vjeruju kako za ljude nema budućnosti također rjeđe podržavaju politike koje se tiču cijele zajednice, poput viših poreza za financiranje smanjenja emisije štetnih plinova.

Psihologija apokaliptičnog razmišljanja

U studiji je sudjelovalo gotovo 3500 ispitanika iz SAD-a i Kanade. Predstavljen im je popis pet globalnih rizika: ekonomski, poput kolapsa lanaca opskrbe, ekološki, kao što su prirodne katastrofe, geopolitički, uključujući nuklearni rat, društveni, poput pandemija, te tehnološki, gdje spadaju umjetna inteligencija i dezinformacije.

Sudionici su odgovarali na pitanja o tome koliko im se kraj svijeta čini blizu, vjeruju li da će ga izazvati ljudi ili božanska intervencija, smatraju li da imaju kontrolu nad događajima te kako emocionalno doživljavaju apokalipsu.

"Ljudi koji vjeruju da će kraj svijeta nastupiti tijekom njihovog života globalne rizike poput klimatskih promjena, pandemija ili umjetne inteligencije doživljavaju ozbiljnije, više ih se boje i spremniji su poduzeti skupe mjere kako bi ih spriječili", kaže Billet.

Suočavanje s neizvjesnošću

Istraživanje ipak ostavlja prostor za nadu, što ovisi o tome kako se kraj svijeta doživljava. Billet objašnjava da neki vjeruju kako nakon kraja ne slijedi ništa dobro. "Ako dođe do nuklearnog rata, to je kraj. Svi su mrtvi."

"Ali drugi vjeruju da će nakon kraja svijeta nastupiti utopija, da će Zemlja biti obnovljena, osobito za pravedne", dodaje. Način na koji doživljavamo kraj svijeta vrlo je osobna stvar, ali Billet ističe da je razmišljanje o apokalipsi i kolektivni proces. Upravo zato, ono može pomoći ljudima da se nose s krhkošću svojih zajednica i civilizacije.

"Ako vjerujete da imate osobnu ulogu u apokalipsi, da vaši postupci imaju značaj, i ako vjerujete da nakon toga slijedi utopija, lakše podnosite suočavanje s globalnim prijetnjama koje su za druge ljude uznemirujuće. Postoje dokazi da takva uvjerenja pomažu ljudima da se nose s neizvjesnim svijetom", zaključuje Billet.