SUDAC Ivan Turudić, izjavio je u intervjuu za Radio 101, da mu ne pada na pamet tužiti Hrvoja Pertača zbog prijetnje koje mu je ovaj izrekao po izlasku iz sudnice.

"Rekao mi je da prati sve što radim i meni je to doista zvučalo prijeteće, mada sam živio najnormalnijim životom i nisam primijetio da me itko prati. Ne znam hoće li Tužiteljstvo okarakterizirati njegovu prijetnju kao lakšu ili težu. U slučaju lakše, ja bih trebao podnijeti tužbu, a to sigurno neću napraviti. To bi pokazalo da se može utjecati na mene prijetnjama, a to nije istina", rekao je Turudić.

Šokirala ga je Petračeva reakcija,  priča sudac, jer se sve do izricanja presude korektno ponašao.

Komentiravši Nacionalove napise, kako je Turudić zbog svojih karijerističkih ambicija osudio Petrača, jer se dogovorio s premijerom Ivom Sanaderom da će mu ovaj pomoći da postane predsjednik Vrhovnog suda, Turudić je izjavio da je članak Ive Pukanića dno dna novinarske profesije.

"Taj napad je bio puno grublji, teži i jadniji od onog Petračevog. Iz cijelog je članka isijavala mržnja i neistina. Mediji imaju pravo komentirati pravomoćne i nepravomoćne presude, ali pobude iz kojih je ovaj članak napisan... U tijeku je inače natječaj za suce Vrhovnog suda. Od deset mogućih kandidata prijavilo ih se pet. Ja se nisam prijavio na natječaj, a nije li logično da bih to učinio da mi je jedini interes kod presude Petraču bilo mjesto u Vrhovnom sudu? ", rekao je Turudić, nekoliko puta ponovivši da su te optužbe bolesne.

O neslaganjima s bivšom ministricom pravosuđa Vesnom Škare Ožbolt, Turudić je rekao da je ona zaista spriječila njegov izbor za predsjednika Županijskog suda, a ogradio se od nagađanja da je njegovu stranu držao premijer Sanader.

"Je li on meni pomagao ili nije, ja ne znam, to motate pitati njega. Je li moj slučaj imao veze sa smjenom Škare Ožbolt, to također morate pitati njega ili nju", rekao je Turudić.

Turudić je govorio i o pritiscima uoči prvog suđenja Petraču dok je bio u bijegu. Tada se špekuliralo da je premijer naložio Turudiću da njegova odluka mora biti osuđujuća, jer u Europskoj uniji smatraju Petrača glavnim pomagačem odbjeglom generalu Anti Gotovini.

"Nije točno, nije točno i nije točno. Pritisaka nije bilo. uo sam da je ministrica Škare Ožbolt zvala tadašnjeg suca Rumenjaka i ispitivala kakva će biti presuda. On joj je odgovorio da ne zna. Isto se raspitivala i kod jednog mog prijatelja, pa sam joj preko njega poručio nešto što ne bih ponovio u eteru", rekao je Turudić.

Britanska obavještajna služba MI6 označila je Suce Krešimira Devčića i Ivana Turudića  1. veljače 2005. kao Petračeve pomagače.

"Moram priznati da sam bio polaskan, podsjećalo me to sve na filmove o Jamesu Bondu. Početkom veljače 2005. sam bio u bolnici, a do te informacije sam došao tak kada mi je jedan čovjek s kojim inače nikada ne pijem kavu, gurnuo dokumente u kojima piše da sam Petračev plaćenik. To mi je zvučalo tako glupo d asam sumnjao u autentičnost tih dokumenata. Smiješno je da me isti ljudi koji su me osuđivali da ću nepravedno osuditi Petrača, optuže da sam njegov pomagač ", rekao je Turudić

Petračev odvjetnik, Anto Nobilo izjavio je da je tri mjeseca prije presude iz političkih krugova čuo da će presuda biti osuđujuća. "Ili mu je izvor lagao, ili je Nobilo sam iz svojih profesionalnih razloga izrekao neistinu. Ako je imao takve informacije, mogao je tražiti moje izuzeće. On to nije napravio, čak je hvalio mene i sud, govoreći da to nije politički proces", rekao je sudac.

Činjenicu da je na suđenju Petraču bilo puno riječi o liku i djelu generala Vladimira Zagorca, Turudić je odgovorio da je dopustio to "Suđenje unutar suđenja", kako bi izbjegao kasnije optužbe da jednoj ili drugoj strani nije dozvolio izunijeti sve argumente. "Nije čak ni bilo toliko govora o Zagorcu, koliko je  to medijima bilo zanimljivo. Ali zašto i javnost ne bi čula stvari vezane za ratno profiterstvo koje su do sada samo naslućivali da su se događale? Mislim da je to bila kolateralna korist.", izjavio je sudac, te priznao da je i njega, kao građanina, zanimalo što obrana ima za reći vezano za Vladimira Zagorca, a sama rasprava nije opteretila suđenje. Moguća tužba protiv njega ovisi o policiji i Državnom odvjetnistvu, zaključio je.

Što se tiče sankcioniranja pogrešaka sudaca, Turudić je rekao da  u Hrvatskoj ne postoji institucionalni okvir unutar kojeg bi se sucu vrednovali, osim dvočlanog etičkog povjernstva Udruge sudaca. Stegovni potupci, tvrdi, pogotovo nisu u rukama običnih sudaca. "Ja kao sudac ne mogu pokrenuti stegovni postupak protiv drugog suca, ali zna se tko to može. To su predsjednik suda, predsjednik visokog suda, ministrica ili vrghovni sud."

A.B.