ULJANIK Brodogradilište danas je poslano u stečaj nakon više od 230 dana blokade računa, a s obzirom na to da se Kinezi, koji su se prije dva tjedna šetali po brodogradilištu kao zainteresirani partneri - ne javljaju, vjerojatno će stečaj značiti i kraj gradnje velikih brodova u Puli. Tako je novac koji su porezni obveznici potrošili na brodogradilišta, a koja nikada nisu uspjela stati na noge, definitivno bačen u vjetar.

Stečaj Uljanik Brodogradilišta bio je do sada dva puta odgađan, pa je tako krajem travnja ročište odgođeno zbog dolaska predstavnika kineskog China Shipbuilding Industry Corporation (CSIC). No kako do sada nisu jasno rekli koje su im namjere, a račun je i dalje u blokadi teškoj preko 164 milijuna kuna, donesena je odluka o stečaju.

U stečaju završilo već nekoliko firmi iz Uljanik Grupe

Za nekoliko dana, u petak, trebalo bi biti održano ročište na kojem će se odlučivati i o stečaju krovne kompanije - Uljanika d.d. U posljednjih mjesec dana nekoliko manjih tvrtki iz Uljanik Grupe poslano je u stečaj, dok su Uljanik Poslovno-informacijski sustavi likvidirani, a radi se o firmi koja je za cijelu Uljanik Grupu radila obračune plaća i slično. U stečaju je i Uljanik Proizvodnja opreme, a od prošlog tjedna u stečaju su i Uljanik TESU i Uljanik Strojogradnja Diesel.

Uljanik Grupa nastala je 2012. godine spajanjem pulskog Uljanika i riječkog 3. maja. Radnici su postali dioničari, suvlasnici brodogradilišta u kojem su radili i imali su predstavnike u Nadzornom odboru koji su trebali nadzirati rad Uprave, no dok je svaki mjesec stizala plaća nikoga nije bilo briga što se tamo zaista događa - rade li se brodovi, isporučuju li se na vrijeme, stvaraju li se gubici, izvlači li se novac iz kompanije.

Kada su se brodogradilišta Uljanik Grupe našla pred kolapsom, u ljeto 2018. godine, imala su aktivnih državnih jamstava u iznosu od 4,3 milijarde kuna koja su, očito bez previše pitanja, odobravale sve vlade još od 2010. godine.

Sve je naizgled štimalo do ljeta prošle godine kada su počela kašnjenja plaća te su radnici - ujedno i suvlasnici firme - došli u pomalo apsurdnu situaciju da praktički štrajkaju sami protiv sebe i to noseći transparente poput "Ne damo Uljanik" ili "Uljanik radnicima", iako zapravo i je bio njihov.

Uljanik gradio brodove s gubicima, ali i izgubio povjerenje naručitelja

Kriminalističko istraživanje koje je policija provela u Uljaniku potvrdilo je ono što se praktički znalo i ranije - da su brodovi ugovarani ispod cijene, da je bilo muljaža s novcem od državnih potpora, pa čak i da je Uljanik plaćao nekakve kredite za naručitelje brodova.

Osim zbog golemih financijskih dubioza, Uljanik bi teško nastavio poslovanje i s obzirom na tehnološku zastarjelost u odnosu na konkurenciju te na robotizirana brodogradilišta u Italiji i Koreji s potpuno drugačijom organizacijom proizvodnje, a dodatni uteg je i izgubljena reputacija među naručiteljima brodova.