Urednik Atlantica: 10 godina čitao sam komentare na internetu, evo što želim poručiti ljudima koji ih pišu
Foto: 123rf
POSAO moderatora komentara na internetu stresan je, razočaravajuć, no ponekad i nevjerojatan. Drago mi je da je to sada iza mene, piše Alan Taylor za Atlantic. U nastavku donosimo najzanimljivije dijelove njegova članka.
Taylor je glavni urednik Atlantica zadužen za foto-sekciju. Njegova karijera započela je kao eksperiment 2008. godine. Na internetskim stranicama Boston Globea počeo je objavljivati foto-blogove, to jest foto-priče koje su na jednoj stranici sadržavale nekoliko velikih fotografija, što je bila novina u ono vrijeme.
Svaki njegov blog uvijek je sadržavao i sekciju s komentarima. Kako je bio svjestan da ljudi ponekad ostavljaju izrazito negativne komentare, odlučio je da će sve komentare na svojim člancima prije objavljivanja na stranici moderirati.
"Nisam imao pojma u što sam se uvukao"
Drugim riječima, svaki napisani komentar prije objave na stranici potrebno je pročitati i pojedinačno odobriti. Time urednik stječe mogućnost da odstrani nepodobne komentare.
"To mi se u to vrijeme činilo kao dobar plan. Mislio sam da ću nadolazeće komentare morati provjeravati jednom dnevno. Nisam imao pojma u što sam se uvukao", piše Taylor.
Taylor procjenjuje da je u tri godine rada za Globe te daljnjih sedam za Atlantic moderirao ukupno 200.000 komentara.
"To je u prosjeku 55 komentara dnevno. Od svibnja 2008. godine svakih 15 do 20 minuta budnosti pročitao sam, procijenio te odobrio ili izbrisao jedan novi komentar", kaže Taylor.
Čitanje komentara uskoro mu je zavladalo životom. "Provjerio bih listu komentara na čekanju čim sam se probudio. Zatim bih ju provjerio netom prije spavanja. Provjerio bih je na desetke puta tijekom radnog dana, svakog vikenda i na svakom godišnjem odmoru", kaže Taylor.
"Sve može postati kontroverzno"
Moderiranje komentara iscrpljujuće je na mentalnoj i emocionalnoj razini. "Ako dopustite da komentari predugo čekaju, čitatelji polude. Želudac mi se prevrtao svaki put kada bih objavio nešto što bi se moglo pokazati imalo kontroverznim. Uskoro sam spoznao da sve može postati kontroverzno", piše Taylor.
"Nikad nije bilo ugodno odobriti komentare s kojima se nisam slagao, ni one koji su izravno napadali mene i moje fotografije", priznaje Taylor.
Međutim, blokirao je samo one komentare koji su izravno širili mržnju ili rasizam. Procjenjuje da je 90 do 95 posto komentara na kraju bilo odobreno.
Što se tiče ostalih 5 do 10 posto, drago mu je da oni nikad nisu dobili priliku ugledati svjetlo dana. Prisjeća se jedne od svojih ranijih foto-priča, emocionalne priče o djeci koja boluju od raka.
"Nisam mogao dopustiti nekakvom bezočnom trolu da ostavi nemoderirane uvrede na račun te djece koje bi mogli pročitati njihovi roditelji", kaže Taylor.
"Svaki put bih pomislio - bit će bolje"
Iako je to poglavlje u njegovu životu zatvoreno kada je Atlantic prošlog mjeseca ukinuo sekciju s komentarima, Taylor priznaje da još uvijek nekoliko puta dnevno pomisli da mora provjeriti komentare.
Navodi da od posla moderatora nije odustao zbog rijetkih inspirativnih trenutaka, kada bi se u komentarima potegla smislena rasprava.
"Jednom me je kontaktirala NASA-ina astronautkinja koja je željela da je spojim s davno izgubljenim prijateljem čije je komentare pročitala ispod jednog od mojih članaka", kaže Taylor.
"Međutim, kako većina ljudi zna, većina rasprava u internetskim komentarima nije inspirativne naravi", piše Tylor.
"Kada god bi se potegnula dobra rasprava u komentarima, pomislio bih, odsad će biti bolje. Onda sam shvatio da zvučim kao žrtva dugogodišnjeg obiteljskog nasilja", dodaje.
Zbogom komentarima
"Postoji nekoliko komentatora koji će mi nedostajati, no u prosjeku, komentari su uvijek imali više negativnog nego pozitivnog učinka", zaključuje Taylor.
Taylor priznaje da ga je uvijek najviše mučilo kada je morao objaviti fotografije mrtvih i ozlijeđenih ljudi. Međutim, slaže se sa zaključkom jedne od žrtava bombaškog napada na Boston: "Fotograf svijetu pokazuje istinu – da bombe trgaju meso i razbijaju kosti – i tragediju čini stvarnom."
Dodaje kako ga ljudi uvijek pitaju zašto nije objavio baš onu fotografiju koju su oni željeli vidjeti, no kaže da je njegov posao odabrati neke slike, a neke odbaciti.
Ponekad mu fotografije jednostavno nisu dostupne jer je ograničen na agencije s kojima njegov portal ima ugovore i besplatne izvore.
Savjet za komentatore: "Budite pristojni i civilizirani"
"Savjet koji želim dati komentatorima, ako iz zanima što moderatori vole vidjeti, jednostavan je. Budite pristojni i civilizirani. Ljubazno prihvatite da ste možda u krivu i da su drugi ponekad u krivu. Ako želite komentirati, neka bude smisleno", zaključuje Taylor za Atlantic.
"Trebali bismo im dati televizore i oružje", bio je prvi komentar koji je Taylor ikad odobrio, na članku pod nazivom "Nekontaktirano pleme fotografirano u Brazilu".
"Nadam se da je ponio svoj ručnik", posljednji je pak komentar koji je Taylor moderirao, a odnosi se na pilota-lutku kojeg je Elon Musk poslao u svemir.