FILOZOF Marko Vučetić gostovao je u emisiji "Razgovor s razlogom", gdje je objasnio zašto je u politiku ušao kao "uljez" kako bi proveo filozofski eksperiment, ali i zašto je iz nje izašao. Govorio je o političarima kao "slabim bićima", o fašizmu, nacionalizmu te o Ustavu kao temelju države, prenosi HRT.

Političari kao slaba bića u PR inkubatorima

Vučetić je u politiku, kaže, ušao kao uljez, preuzevši lik političara kako bi proveo filozofske eksperimente i pokazao "radikalnu nezavisnost radikalnog pojedinca koji je svjestan vlastite smrti". Sebe definira kao biće koje stalno živi svjesno svoje smrtnosti, zbog čega ga politika i političari nisu ni oduševili ni razočarali.

"Promatram ih kao slaba bića koja filozofskim eksperimentima treba dovesti do toga da postanu ljudska bića", rekao je Vučetić. Njihovu slabost vidi u tome što političari, kako bi opstali, moraju odustati od vlastitog "ja".

"Oni moraju ući u inkubatore poput zakašnjele novorođenčadi. To su inkubatori PR agencija koje će stvoriti dopadljiv lik po mjeri birača. To je prva izdaja koju političari moraju napraviti jer se ne nude onakvi kakvi jesu, nego kao vlastiti otpad ili ostaci koje netko drugi treba estetski posložiti", pojasnio je.

Velika i beznačajna beskorisnost

Vučetić ističe da nikada nije bio član nijedne stranke niti bi to mogao biti, jer smatra da sve stranke djeluju tako da ponižavaju čovjeka. Tvrdi da mu oduzimaju razum, jer ne smije misliti izvan stranačkog programa, i slobodu, jer se smije opredijeliti samo onako kako su odlučila stranačka tijela. Čovjek koji na to pristane, kaže, ima antropološki i spoznajni problem te postaje "stranačka stvar". S druge strane, stranački dužnosnici poput premijera i predsjednika su se institucionalizirali.

"Oni imaju golem problem jer je onaj tko se prerano institucionalizirao postao ogromna beskorisnost. On je vidljivija beskorisnost od onoga tko je beznačajna beskorisnost", kaže Vučetić.

Prema njegovu mišljenju, svi saborski zastupnici djeluju prema uputama, na temelju "delegiranog mišljenja". Ako kažu ili glasaju suprotno dogovoru, bit će uklonjeni. "To je beznačajna beskorisnost jer ih je vrlo lako zamijeniti nekim drugim. S druge strane, predsjednici stranaka, premijer ili predsjednik države predstavljaju veliku beskorisnost jer ih vidimo kao bića koja upravljaju tuđim sudbinama, ali poput lovačkog psa. Oni trče za plijenom, a njihov plijen su zakoni, javno dobro, institucije i saborski zastupnici. Nitko od njih nema mira", ističe.

Velika beskorisnost, nastavlja Vučetić, nalazi se u nezahvalnijoj poziciji jer svoju sudbinu mora prepustiti beznačajnim beskorisnostima, odnosno saborskim zastupnicima. "Jasno mi je zašto je premijer Plenković razvio gađenje prema svojim saborskim zastupnicima. Kako bi sebe uspio sačuvati kao institucionaliziranu beskorisnost, on neprestano mora nadgledati te beznačajne, čime razvija osjećaj gađenja i prema sebi i prema njima."

"Plenkoviću venama teče premijer"

U našoj ranjivoj demokraciji, smatra Vučetić, najbolje bi bilo ograničiti obnašanje funkcija na dva mandata, čime bismo dobili efikasniju i bolju politiku. U suprotnom, oni koji su na funkcijama više mandata razviju osjećaj da su postali uloga koju obnašaju.

"Mislim da Plenković, kad razmišlja o sebi, ne doživljava se kao čovjek, kao Andrej Plenković, nego kao premijer. To je jako opasna pozicija jer je to čovjek koji se izgubio u vlastitom spoznajnom i biološkom sustavu. Njemu venama teče premijer.

Točno se može primijetiti kako kroz njegov um ne prolazi ideja države ili nacije, nego njime korača premijer Andrej Plenković", smatra Vučetić.

Rat kao temelj društva i mentalna okupacija

Kod malih naroda, kaže, trebalo bi razvijati politike blizine i podrške, jer ovo što sada imamo su politike tragedije i rata. Da je naša istina tragična, vidimo po tome što nam je svako društvo utemeljeno na ratu - bilo Drugom svjetskom, bilo Domovinskom.

"Rat ne može biti ni izvor istine ni morala. Rat služi onima koji se nisu sposobni suočiti s vlastitom slobodom, kako bi stvorili privid da ih je netko drugi oslobodio. Nijedna uniforma ne donosi slobodu na individualnoj razini..

Koja je bitna razlika između toga da nemam neprijatelja koji na mene nasrće oružjem i toga da onaj tko se razoružao nasrće na mene kako bih mu ja trebao biti zahvalan na svojoj slobodi? Tu ne vidim razliku. Jedno je vojna okupacija, a drugo je antropološka, unutarnja, mentalna okupacija", rekao je.

Klica fašizma i moralno prosuđivanje

Vučetić se osvrnuo i na pitanje fašizma u suvremenom svijetu, za koji kaže da je oduvijek prisutan i da će uvijek biti. Teološkim rječnikom, to se naziva grijehom.

"Prvi fašizam i prva fašistička svijest jest ona koju su, u biblijskom smislu, razvili Adam i Eva kada su htjeli postati bogovi, a bogovi su svi koji pokušavaju moralno suditi drugima. Neprestano ponavljam, i ponavljat ću dok sam živ, da svatko tko se poziva na kršćanstvo ne smije donositi moralni sud o drugima jer se nalazi na razini Adama i Eve. Oni su htjeli Bogu ukrasti bitnu dimenziju, a to je da Bog jedini može prosuđivati naš moralni život. Zašto? Zato što Bog, čim čovjek sagriješi, razvija strategiju oprosta. Mi želimo drugoga optužiti za grijeh i razvijamo fašistički odstrel", ističe Vučetić.

Moral nam, kaže, služi da bismo sebe usavršavali, a ne da bismo druge prosuđivali. Klica fašizma stalno se probija jer nam je ratnička svijest nametnuta kao temeljni identitet.

"Zato su danas najradikalniji nacionalisti bivši komunisti. Zato su danas najglasnije ustaše oni čiji su preci sudjelovali u antifašističkom partizanskom pokretu. Najmoćniji čovjek u Hrvatskoj, smatram, najveći je socijaldemokrat u državi i upravo zato što to ne smije biti, posegnut će za ustašizacijom kako bi drugima dokazao suprotno. To je već psihološki i antropološki problem", kaže Vučetić.

"Neka počasna garda viče 'Za dom spremni'"

Vladajući su, ističe Vučetić, u pravu kad kažu da ne vide fašizam, jer ga ne mogu vidjeti zato što ga sami stvaraju i njime upravljaju.

"Vrlo ću rado pristati da vladajući smatraju da fašizma nema. Ali, neka i oni budu dosljedni u tome. Uostalom, predložio sam da svakoga shvatimo doslovno. Ja bih doista tretirao 'Za dom spremni' kao stari hrvatski pozdrav, smijenio bih našu počasnu gardu i odjenuo je u uniforme kakve nosi Skejina vojna.

Pa neka sve međunarodne delegacije dođu u Hrvatsku, neka ih dočekaju ljudi u crnim uniformama i ispred njih uzviknu stari hrvatski pozdrav 'Za dom spremni'. Znate što bi se dogodilo? Imali bismo istu sudbinu kao Thompson u europskim zemljama. Nitko nam ne bi došao", ističe.

"Ustav nije kineski kolačić"

Govoreći o antifašističkim prosvjedima, na kojima je i sam sudjelovao u Zadru, Vučetić kaže da se danas borimo za afirmaciju ustavnih vrijednosti. Naglašava da Ustav nije "kineski kolačić" s porukama koje možemo i ne moramo shvatiti ozbiljno.

"Možemo postaviti pitanje o rodnom listu Republike Hrvatske. U njemu je, voljom Franje Tuđmana koji je pisao preambulu, navedeno da je Hrvatska nastala nasuprot NDH. Vezana je uz ZAVNOH. Imamo antifašističku osnovu. Spominje se Domovinski rat, ali i volja građana. A volja građana, slobode i vrijednosti bitnije su od svih ratova", ističe Vučetić.

Prema tome, zaključuje, onaj tko odbacuje ZAVNOH, ne može živjeti u sadašnjoj Hrvatskoj jer je prezire. Isto tako, oni koji se nisu u stanju suočiti s Domovinskim ratom jer ga preziru, ne mogu biti građani sadašnje Hrvatske. Oni koji žive samo u ZAVNOH-u ili samo u Domovinskom ratu, ne žive ni u jednoj državi.

"Sadašnja država, kakva god bila, izvire iz svijesti svakog građanina da je on bitniji i veći od države. Iznad mene nije Republika Hrvatska. U teološkom smislu, iznad mene nije ni Bog. Ja to stalno govorim. Ja sam iznad države. I ako Bog postoji, Bog i ja smo na istoj razini. Kad mi netko dolazi s visina, ili kad mi netko postavi grad, državu, Boga, nadbiskupa, bilo koga iznad mene, to nije kršćanski položaj, nego mi prilazi kao okupator koji želi skakati po mojoj slobodi", zaključuje Vučetić.