VISOKI predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell objavio je da su Aleksandar Vučić i Albin Kurti prihvatili prijedlog sporazuma o normalizaciji odnosa Kosova i Srbije, s tom razlikom da je Kurti bio spreman potpisati, dok je Vučić odbio. Formalni razlog bio je zahtjev da se prvo formira zajednica općina sa srpskom većinom na sjeveru Kosova, za koju se u Beogradu nadaju da će postati nova Republika Srpska.

Potom je na službenoj stranici Europske komisije prvi put objavljen prijedlog sporazuma. Već letimičnim čitanjem jasno je zašto ga Vučić nije mogao potpisati. U prvom članku spominje se međusobno priznanje svih dokumenata i nacionalnih simbola, uključujući putovnice i registarske tablice. Članak 4. kaže: Strane polaze od pretpostavke da nijedna od njih ne može predstavljati drugu u međunarodnoj sferi ili djelovati u njeno ime. Srbija se neće protiviti članstvu Кosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji. Članak 5. kaže to isto za članstvo u Europskoj uniji. A u članku 8. stoji: Strane će razmjenjivati stalne misije. One se osnivaju u sjedištu odgovarajuće vlade. Praktična pitanja u vezi s uspostavljanjem misija bit će obrađena posebno. U praksi to znači otvaranje veleposlanstava.     

Onog trenutka kad Vučić potpiše sporazum, "de facto i de jure" će priznati Kosovo kao neovisnu državu. Stoga ne čudi da srpski mediji nisu požurili objaviti sporazum. 

Vučiću istječe vrijeme

Međutim, Vučiću istječe vrijeme. Izjava ruskog veleposlanika u Beogradu Aleksandra Bocan-Harčenka 9. veljače, da će se "konačan status Kosova i Metohije definirati u drugim geopolitičkim uvjetima, po završetku sukoba sa Zapadom na teritoriju Ukrajine u kojem će sigurno pobijediti Rusija", zaslužuje ulazak u anale diplomatske gluposti.

Poziv da Beograd pričeka rasplet rata u Ukrajini, kojem ne samo da se ne nazire kraj već je ruska pobjeda vrlo malo izgledna, više je politički spin nego ozbiljna diplomacija. Uostalom, Putin je "ispucao" sve adute (plin, nafta, metali, hrana) i nije postigao ništa, a međunarodne sankcije sve jače pogađaju rusku ekonomiju. 

Vučić je svjestan da od Moskve ne može očekivati efikasnu pomoć, samo isprazne poruke potpore. S druge strane Pekingu nikako nije u interesu dodatno zatezati odnose s Europom zbog Srbije i Kosova jer je sretan da europski čelnici (za sada) ne pokazuju odveć veliki elan da se pridruže ekonomskim mjerama koje traži Washington.

Tako je Vučić ostao sam na vjetrometini i nema kud. Iz Bruxellesa, Berlina, Pariza i Londona jasnije nego ikad prije poručuju da će se Srbija suočiti sa sankcijama EU ako odbije priznati neovisnost Kosova. Sankcije bi se protezale od smanjenja ili potpunog prekida financiranja EU novcem pa sve do ukidanja bezviznog režima. Pa bi Srbi mogli bez viza putovati samo u BiH, Crnu Goru, Albaniju i Makedoniju. I naravno na Kosovo.

Uslijedit će neminovno

Zbog toga Vučić može samo kupovati vrijeme i pripremiti se za ono što će uslijediti kad neminovno potpiše sporazum te kad postane žrtva svoje vlastite nacionalističko-populističke retorike koja ga je tako dugo održala na vlasti. Događaji prije mjesec dana, kad je Vučić u Skupštini Srbije obrazlagao francusko-njemački prijedlog za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine, samo su najblaža najava onoga što će se događati. Tada su zastupnici opozicije iz desnog bloka razvili veliki transparent na kojem je pisalo "Ne kapitulaciji". U jednom trenutku došlo je do prepirke i naguravanja zastupnika pozicije i opozicije ispred klupe za kojom sjedi Vučić. 

Pa potom nasilni prosvjedi desničara pred zgradom Predsjedništva Srbije koje je morala suzbijati policija. Ti isti desničari koji su Vučiću odlično služili da u srpnju 2020. mirne prosvjede oporbe pretvori u nasilne te ih onemogući sada će jurišati na njega.

Svjestan neminovnosti sukoba, Vučić je odlučio formirati osobnu gardu koja će ga čuvati do zadnjeg.

Promjene u vojsci

Ta je "čast" pripala specijalnim snagama srpske vojske koje će zbog toga biti povećane s 1600 na čak 5000 ljudi. Popuna će se obaviti civilima, po svemu sudeći članovima i simpatizerima Vučićeve Srpske napredne stranke. S obzirom na to da su uvjeti za prijavu vrlo liberalni, pa tako ne treba imati ni odslužen vojni rok ni srednju školu, očigledno je da je glavni uvjet politička odanost. Za spremnost branjenja života, lika i djela predsjednika Vučića novi će specijalci dobivati plaću od 2000 eura naviše (plaća običnog vojnika je 500 €) i tako biti bolje plaćeni od tamošnjih kirurga. 

No Vučić je itekako svjestan da će tih 5000 "pretorijanaca" biti dostatno da ga obrani od razjarenih desničara. Međutim, stvari bi mogle postati poprilično složene ako se prosvjedima pridruži vojska. Vučić ima rješenje i za to - stavljanje vojske Srbije pod potpuni politički nadzor, onako kako je u Jugoslaviji Komunistička partija upravljala i nadzirala JNA.

A kako je poznato da je najvažnija kadrovska politika, Vučić je odlučio da će se o svim prijedlozima za školovanje, napredovanje, imenovanje i razrješenje u vojsci od sada odlučivati na novoformiranom Vijeću za upravljanje ljudskim resursima, u kojem većinu čine ljudi bliski Srpskoj naprednoj stranci.

Vijeće će se između ostalog baviti i pitanjima "prestanka službe po potrebi vojske". Drugim riječima, po kratkom postupku moći će izbaciti sve nepoćudne i ostaviti samo "provjereni kadar" odan partiji i Vučiću.