SMRT Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan otvorila je i pitanje zašto ostali zaposlenici nisu zaustavili nasilje kojem su svjedočili.

Periš je preminuo 21. listopada ove godine u istoj klinici nakon što su ga tehničari udarali, koljenima mu pritiskali vrat i držali mu jastuk na licu, nastavivši primjenjivati silu i nakon što je prestao pružati otpor. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu izvijestilo je 8. studenoga da je četvorici tehničara osumnjičenih za teško ubojstvo određen istražni zatvor.

Na snimci se ukupno pojavljuje devet osoba iz medicinskog osoblja. Većina njih nalazi se u prostoriji tijekom gotovo cijelog zabilježenog događaja, dok se jedna žena zadržava vrlo kratko, barem u dijelu zbivanja koji je obuhvaćen snimkom.

Iskazi zaposlenika koji su sudjelovali u intervenciji

Posebno su važni iskazi zaposlenika koji su sudjelovali u intervenciji. Jedna medicinska sestra istražiteljima je ispričala da je pridržavala Periševe noge kako bi ga kolege mogle vezati. Potvrdila je i da su ga medicinski tehničari tijekom postupanja udarali. Druga medicinska sestra ušla je u prostoriju kako bi Perišu dala injekciju, dok je jedan od tehničara također izjavio da mu je pokušavao umiriti noge.

To pokazuje da ostali zaposlenici nisu bili samo pasivni promatrači događaja. Dio njih aktivno je sudjelovao u fizičkom obuzdavanju Periša, a najmanje jedna medicinska sestra potvrdila je da je vidjela kako ga kolege udaraju. Ipak, iz dosad objavljenih iskaza nije moguće utvrditi što je točno vidio svaki od prisutnih zaposlenika ni zbog čega nitko nije zaustavio nasilje.

Odnosi unutar bolnice i šutnja nakon tragedije

Za razumijevanje ponašanja ostalih zaposlenika važni su i odnosi unutar same bolnice, osobito položaj koji su četvorica osumnjičenih tehničara imala među kolegama. Zasad nije poznato jesu li bili poznati po grubom postupanju prema pacijentima niti jesu li uživali neformalni autoritet zbog kojeg im se drugi nisu usuđivali suprotstaviti.

Takve bi okolnosti, ako su postojale, mogle pomoći u objašnjavanju izostanka reakcije ostalih zaposlenika. 

Posebno je zanimljivo što šutnja, prema tvrdnjama vodstva bolnice, nije završila samim događajem. Naime, predsjednik Upravnog vijeća bolnice Mirando Mrsić izjavio je da prva pisana izvješća zaposlenika nisu upućivala na nasilno ili protuzakonito postupanje. To znači da treba objasniti ne samo zašto nasilje nije zaustavljeno nego i zbog čega ono nije opisano u izvješćima nakon Periševe smrti.

Sumnje u svojevrstan zavjet šutnje dodatno su potaknuli odlasci zaposlenika na bolovanje nakon Periševe smrti. Prema službenom dopisu ravnateljice Majde Grah, već 23. listopada petero zaposlenika bilo je na bolovanju zbog stresne reakcije. Četvorica osumnjičenih tehničara nisu dostavila tražena pisana očitovanja te su također otišla na bolovanje. Prema riječima Mrsića, ravnateljica Majda Grah zbog izostanka zaposlenika s posla posumnjala je da nešto nije u redu.

Ni naši pokušaji da doznamo više o okolnostima slučaja nisu dali konkretne odgovore. Kontaktirali smo nekoliko osoba povezanih s bolnicom, no izbjegavale su govoriti o osumnjičenim tehničarima i njihovim odnosima s kolegama, a nisu nam željele dati ni kontakte drugih zaposlenika koji bi mogli rasvijetliti što se događalo.

Ranija prijava protiv istog tehničara

Da sumnje u ranije nasilno postupanje nisu neutemeljene, pokazuje i najnovije otkriće "Novosti". Naime, svjedok koji je u siječnju ove godine kazneno prijavio medicinskog tehničara zbog udaranja i gušenja vezanog pacijenta jastukom tvrdi da je istog čovjeka prepoznao na fotografijama nasilja nad Perišem.

Prema prijavi, medicinski tehničar je 18. prosinca 2025. oko jedan sat ujutro udarao i jastukom gušio pacijenta T., koji je bio vezan za krevet. Napad je, kako se navodi, trajao oko pet minuta. Tehničar se prema opisu očevica otprilike pola sata kasnije vratio u sobu te ponovno udarao pacijenta po licu i gušio ga, dok je pacijent T. cijelo vrijeme bio vezan. U prijavi stoji da je tehničar pacijentu zaprijetio riječima: "Ako pisneš o ovome, ubit ću te."

Odvjetnik: Krug osumnjičenih mogao bi se proširiti

Temu je prokomentirao i odvjetnik Fran Olujić. Indexova novinarka Ana Raić pitala ga je kako tumači to što nitko od prisutnih zaposlenika nije reagirao i upozorio kolege da prestanu toliko pritiskati Periša.

"Čudi me, posebno s obzirom na to da cijela situacija traje. I to je ono o čemu smo govorili, da ja naslućujem da ovaj kazneni postupak neće završiti samo sa sumnjom na četiri osobe, nego će se širiti na druge osobe i druga kaznena djela", rekao je Olujić.

"Ono što je ovdje također dosta bitno istaknuti jest da se u ovom trenutku sumnjiči četvero ljudi. Ne znači da će ostati na toj brojci. Ta brojka može biti i viša, može biti i manja", rekao je Olujić.

Objasnio je da će se tijekom postupka morati utvrditi konkretna uloga svakog osumnjičenika i povezanost njegovih postupaka sa smrću pacijenta. "Morat će se utvrditi je li radnja svakog od osumnjičenika, konkretna, individualizirana radnja, dovela do smrtne posljedice, odnosno tragične smrti ili nije", rekao je.

Ana Raić potom je podsjetila da se na snimci vidi više osoba koje se nalaze uz pacijenta te upitala znači li to da će sudskomedicinski vještaci morati utvrditi tko je nanio pojedine ozljede i kako su one, pojedinačno ili zajedno, mogle dovesti do smrti.

"Tako je. Morat će se utvrditi uloga svakoga od njih. To će, naravno, biti potrebno provesti tijekom postupka. U ovom je trenutku, ajmo uvjetno reći, manje bitno. Njih se sumnjiči, protiv njih je doneseno rješenje o provođenju istrage. To će se utvrditi dalje tijekom postupka, pri čemu ponovno naglašavam da treba poštovati presumpciju nevinosti", odgovorio je Olujić.

Psihologinja Kegalj: Kad su svi odgovorni, nitko se ne osjeća odgovornim

Jedno od mogućih psiholoških objašnjenja izostanka reakcije zaposlenika jest takozvani efekt promatrača. Riječ je o pojavi prema kojoj ljudi mogu biti manje skloni intervenirati kada su prisutni i drugi, jer se odgovornost raspoređuje među svima.

Psihologinja Nada Kegalj za Index objašnjava da je jedan od ključnih mehanizama efekta promatrača takozvano raspršivanje odgovornosti.

"To znači da pojedinac osjeća manju osobnu odgovornost za djelovanje jer očekuje da će netko drugi nešto poduzeti. Kada su svi odgovorni, nitko se ne osjeća odgovornim", objašnjava Kegalj.

Dodaje da na izostanak reakcije mogu utjecati i strah od pogreške, osude ili pogrešne procjene situacije.

"Pojedinac se može pitati što ako se osramoti, što ako pogrešno procijeni situaciju ili je li uopće osoba koja može pomoći. Ako nitko drugi ne reagira, može pomisliti i da situacija možda nije toliko ozbiljna. Ali najvažnija je upravo ta misao da će netko drugi pomoći", kaže psihologinja.

"U Finskoj, naglasak je baš na promatraču"

Kao primjer važnosti promatrača navodi finski pristup prevenciji vršnjačkog nasilja u školama, u kojem se pozornost ne usmjerava samo na nasilnika i žrtvu.

"Naglasak je stavljen i na promatrača. On je taj koji može pozvati pomoć, razdvojiti sudionike ili na drugi način reagirati. Pritom pomaganje ne mora značiti izravno sukobljavanje s nasilnikom. Veći broj prisutnih ne znači nužno da nitko neće pomoći, uvijek se može naći netko tko će reagirati", ističe Kegalj.

Što se tiče ovog slučaja, upozorava da se bez poznavanja konkretnih odnosa među zaposlenicima ne može utvrditi što je utjecalo na njihovo ponašanje.