TIJEKOM proteklog desetljeća nijedan predsjednik vlade neke članice EU nije razvio tako bliske veze s Rusijom i njenim predsjednikom Vladimirom Putinom kao mađarski premijer Viktor Orban. On se osobno susretao s Putinom gotovo svake godine otkako je preuzeo dužnost 2010. godine.

Posljednji put ga je posjetio u Moskvi početkom veljače 2022., tri tjedna prije ruskog napada na Ukrajinu. Orban je to nazvao „mirovnom misijom", a o čemu je on tada konkretno pregovarao, ni danas nije jasno, piše Deutsche Welle.

Nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Budimpešta je isprva ostala bez teksta. Orban i drugi mađarski dužnosnici oklijevali su nedvosmisleno osuditi rat i nazvati napad Moskve agresijom. Mađarski premijer to je kasnije nadoknadio, ali tonom koji je više sugerirao obavljanje neke neugodne dužnosti nego što je bio izraz uvjerenja.

S druge strane, Orban neumorno ponavlja da se Mađarska ne želi miješati u rat te ističe da sankcije EU protiv Rusije smatra pogrešnima.

Ovom politikom Mađarska prvenstveno pokušava neugroziti vlastitu opskrbu ruskim energentima. Zemlja je izrazito ovisna o ruskom plinu i nafti, a na Rusiju se oslanja i u pogledu nuklearne energije. Nuklearna elektrana u Paksu, koja pokriva 50 posto mađarskih potreba za električnom energijom, temelji se na ruskoj tehnologiji i ruskom nuklearnom gorivu. U planu je proširenje s dva reaktora, koje bi također trebali graditi Rusi.

Simpatije za Putinov sustav

No nisu u pitanju samo ekonomski interesi: u više navrata je Orban pokazao simpatije prema Putinovom političkom sustavu – više nego bilo koji drugi državnik unutar EU.

Istovremeno, Mađarska tolerira aktivnosti ruske države na svom teritoriju koje bi bile teško moguće drugdje u EU. 2016. je otkriveno da su časnici ruske vojne obavještajne službe GRU godinama obučavali mađarske desničarske ekstremiste u baratanju oružjem. A Međunarodna investicijska banka (IIB), koja je poznata i kao „špijunska banka" i ima bliske veze s Kremljom, nije morala napustiti svoje sjedište u Budimpešti čak ni nakon izbijanja rata u Ukrajini.

Prošlog su tjedna istraživački novinari otkrili da sin šefa ruske vanjske obavještajne službe SWR-a Sergeja Nariškina živi u Budimpešti u luksuznom stanu koji je po svemu sudeći u vlasništvu tvrtke bliske šefu Orbanovog kabineta Antalu Roganu. Dugo se znalo da Nariškinov sin Andrej ima neograničeno pravo boravka u Mađarskoj.

Tim povodom DW je razgovarao s politologom Andrasom Raczom, koji se smatra jednim od vodećih mađarskih stručnjaka za Rusiju i rusko-mađarske odnose. Racz je trenutno viši suradnik u programu Međunarodnog poretka i demokracije Njemačkog vijeća za vanjske odnose (DGAP).

Kako ocjenjujete najnovija otkrića o uvjetima pod kojima sin šefa ruske vanjske obavještajne službe živi u Budimpešti?

Ta izravna veza između dužnosnika mađarske vlade i sina šefa ruske vanjske obavještajne službe je zabrinjavajuća. Osim toga je Nariškinovom sinu trebala biti oduzeta boravišna dozvola nakon što su ga nadležne mađarske službe označile kao sigurnosni rizik. Na to se žalio sudu i do daljnjeg boravi u Mađarskoj. Proces bi mogao potrajati godinama, a to znači da ili mađarska država nije u stanju protjerati ljude koji predstavljaju rizik za nacionalnu sigurnost, ili je napravljena iznimka za Nariškinovog sina.

Znači li to da mađarska vlada treba izravnu vezu s ruskim vanjskim obavještajnim službama?

Ne mogu o tome suditi. No jasno je da je Mađarska, kao jedina članica EU, vrlo opuštena prema svemu što se tiče ruskih tajnih službi. Mađarska je jedina zemlja EU koja nije protjerala ruske diplomate nakon napada na Ukrajinu u veljači ove godine. Naprotiv, od tada se njihov broj čak i povećao. Prema navodima mađarskog ministarstva vanjskih poslova, u prosjeku je u Budimpešti boravilo 45 do 48 ruskih diplomata, a trenutno ih je 56.

Što mađarska vlada želi ovom politikom?

O mnogočemu se može samo nagađati. No, Mađarska jako ovisi o Rusiji. U proteklih osam godina, otkako je Rusija prvi put napala Ukrajinu, Mađarska nije diverzificirala svoje izvore energije, i sada joj se to obija o glavu. Najvažniji interes Mađarske je da Gazprom ne prekine svoje isporuke Mađarskoj. Kada bi se to dogodilo, zemlja bi se suočila s ekonomskom katastrofom. Zato mislim da Mađarska trenutno pokušava izbjeći sve što misli da bi iritiralo Rusiju.

Čini li Orbanova vlada nešto kako bi prestala biti energetski ovisna o Rusiji?

Postoje neki vrlo oprezni potezi diverzifikacije, uključujući prirodni plin. No, čini mi se da ovisnost Mađarske o Rusiji raste, a manevarski prostor Budimpešte se smanjuje. Mađarska je do sada odobrila sve sankcije EU protiv Rusije, uz samo jednu iznimku, slučaj patrijarha Ćirila. Bojim se da će ruski pritisak na Mađarsku porasti do te mjere da bi mogla biti prisiljena glasati protiv određenih sankcija EU ili staviti veto na produljenje.

Mađarska je ispregovarala izuzeća od sankcija EU za opskrbu plinom i naftom.

Da, taj mađarski interes je savršeno jasan i racionalno razumljiv. Ali postoje i iracionalni, neobjašnjivi koraci koje je poduzela Mađarska.

Koji?

Prijetnja vetom na sankcije EU protiv patrijarha Kirila ne može se opravdati racionalnim interesima Mađarske. Osim toga, i Mađarska trenutno odugovlači s ratifikacijom ulaska Švedske i Finske u NATO. Ni tu nema racionalno opravdanog interesa, jer Mađarska je i sama članica NATO-a, pa sve što jača NATO, dobro je i za Mađarsku. Međutim, mađarska vlada trenutno nije spremna staviti ratifikaciju na dnevni red parlamenta. Ovo je dobro samo za Rusiju, ni za koga drugog. Sigurno je da Moskva može ucjenjivati ​​Budimpeštu oko plina. I zato Mađarska neće kratkoročno promijeniti svoj stav prema Rusiji.