FOTO:

RUSKI predsjednik Vladimir Putin iznenadio je cijeli svijet kada je u ponedjeljak izjavio kako se Rusija povlači iz Sirije, budući da su "ciljevi postavljeni za Ministarstvo obrane općenito postignuti".

Nagli izlazak Rusije iz sukoba, bez obzira što će nastaviti bombardirati položaje ISIS-a u Siriji, mnoge je prilično iznenadio. Britanski Guardian izrazio je sumnje u taj Putinov potez.

"Kako se teško i bez cinizma može "progutati" sve što službeno objavi Moskva s obzirom na opetovano i nevjerojatno negiranje prisutnosti ruske vojske u Ukrajini kao i tvrdnje da su u Siriji "isključivo" ciljali terorističke grupacije", piše Guardian.

Američki National Interest pak ističe kako je povlačenje skroz moguće te se može rastumačiti na pet različitih načina.

Završena misija

Najjednostavnije objašnjenje govori kako je Moskva zapravo oduvijek planirala tek kratkoročnu operaciju, pri čemu Kremlj nije iznosio nikakva velika obećanja da će se aktivno angažirati u sirijskom ratu niti su najavljivali da će Islamsku državu uništiti te režimu Bašara al-Assada pomoći vratiti kontrolu nad cijelom Sirijom.

Rusko vojno prisustvo, piše National Interest, trebalo je pomoći Assadovom režimu, u čemu je Rusija i uspjela. Pola godine kasnije, nitko više ne govori da Assad samo što nije pao. Pokazalo se da je Putin odan prijateljima i partnerima, a čak su i oporba te SAD koji su bilo kakav mir uvjetovali Assadovim odlaskom pristali na pregovore s predsjednikom Sirije.

Odlazak dok je u prednosti

Ruska intervencija dramatično je promijenila imidž Kremlja.

"Ruska vojska pokazala je da je sposobna pokrenuti i voditi intervenciju izvan bivšeg Sovjetskog saveza i može promijeniti situaciju na terenu u Siriji bez obzira na to što žele Washington, Bruxelles, Rijad i Ankara", navodi u tekstu Nikolas Gvozdev, novinar koji prati vanjsku politiku.

Početak mirovnih pregovora, Rusiji daje odličan povod da "časno" okonča operaciju i bilo bi mudro to iskoristi umjesto da riskira poniženja zbog budućih problemima.

Izbjegavanje afganistanskog scenarija

Gvozdev u tekstu podsjeća kako su sponzori sirijske opozicije planirali da Sirija pod svaku cijenu za Rusiju bude još jedan Afganistan. U prilog tome ide i činjenica da su pobunjenike osposobili za ruđenje ruskih aviona te što su htjeli Rusiju uvući i u akcije na kopnu.

Putin ne može predviđati koliko bi dugotrajna intervencija u Siriji mogla utjecati na vojnu sposobnost Rusije, a kada bi do toga došlo, moglo bi to dovesti i do narodnog nezadovoljstva. Ipak, Putin zna da postoji rizik da pobunjenici dobiju sve što im je potrebno, a zemlje koje ih podržava znatno otvorenije uđu u sukob. To se zasad na njegovu sreću ipak nije dogodilo, između ostalog i zbog turskog obaranja aviona. Rizik od sukoba velikih igrača u Siriji malo je ohladio stvari.

Smirivanje napetosti sa Saudijskom Arabijom

Moskva nikako ne želi sukob sa Saudijskom Arabijom, već prije svega želi sporazum s Rijadom o stabiliziranju svjetskog tržišta nafte, kako bi se oporavile cijene, a ruska blagajna ponovno počela puniti. Upravo su Rusija u Saudijska Arabija dva najveća proizvođača nafte te zajedno drže četvrtinu svjetske proizvodnje nafte.

"Rusko povlačenje iz Sirije Saudijcima signalizira da je Moskva nakon što je spasila svog saveznika, otvorena za rješavanje putem pregovora – temeljeno na određenom stupnju decentralizacije i stvaranju vlade nacionalnog jedinstva", što bi, kako navodi National Interest, bilo u skladu s interesima Saudijske Arabije.

Upozorenje za Assada

Posljednje tumačenje bilo bi da je Putin najavom o povlačenju možda jasno upozorio Bašara al-Assada i ostale koji žele pomoć Rusije da ona nije bunar bez dna.

Assadova spremnost na kompromise počela se smanjivati kako je ruska vojna moć mijenjala situaciju na terenu. I perspektive Moskve, Assad je zahvaljujući intervenciji dobio šansu. Ukoliko je ne iskoristi, bit će za to kriv on sam, a ne Moskva, navodi National Interest.

"U svakom slučaju, najava o povlačenju ukazuje da Putin na operaciju u Siriji gleda ne kao na cilj nego kao dio šireg nastojanja da Rusiju ponovo pozicionira kao svjetsku i moguće da je zaključio da je ona ispunila svoju svrhu", zaključuje Gvozdev.