NAKON što je više od 11.000 znanstvenika iz 153 države u utorak proglasilo izvanredno stanje za klimu upozorivši da globalno zatopljenje čovječanstvu može donijeti "nezamislive patnje" ako se nešto hitno ne poduzme, mnogi su na društvenim mrežama komentirali da su upozorenja previše katastrofična.

No, je li to stvarno tako i ima li ozbiljnih razloga za dramu?

>> Ozbiljno upozorenje 11.000 znanstvenika: Čovječanstvu prijeti nezamisliva patnja

Komentari na alarmizam znanstvenika slični kao i oni na Gretu Thunberg

Komentari koji su se bili zaredali u dobroj su mjeri slični onima koji su se mogli čuti prije mjesec i pol nakon dramatičnog nastupa mlade švedske aktivistice Grete Thunberg u UN-u.

Zanimljivo je, pritom, da je glavni prigovor Gretinih kritičara krajem rujna bio da njezina dramatičnost u nastupu nije perspektiva znanstvenika, već izraz njezinog aktivizma, mladosti, PR-a zelenih, pa čak i njezine navodne psihičke bolesti odnosno Aspergerova sindroma.

Sada su se dramatično oglasili sami znanstvenici, stručnjaci iz klimatologije, meteorologije, atmosferske fizike, biologije i brojnih drugih područja. Među potpisnicima je i 20-ak hrvatskih znanstvenika.

Ideologije, vjerovanja i nepovjerenje u znanost

Ovakve polarizirane reakcije javnosti, aktivista i znanstvenika nisu novost. One predstavljaju samo najnovije poglavlje u raspravama o tome kako bi znanstvenici trebali komunicirati ozbiljne rezultate istraživanja s općom publikom i političarima, osobito kada vide da je problem golem i hitan, a da se ne poduzima ni približno dovoljno.

Pritom treba imati na umu da ljudi, ovisno o svojem svjetonazoru, različito doživljavaju napredak i blagostanje svijeta i društva. No svi, bili lijevog ili desnog svjetonazora, biraju kojim će znanstvenim informacijama vjerovati. Primjerice, lijevi i zeleni u prosjeku su češće nepovjerljivi prema nuklearkama, biotehnologiji i GMO-ima koji mogu biti dio rješenja klimatskih problema, dok su konzervativci češće skloni poricanju ljudskog utjecaja na klimatske promjene, ali su manje neskloni GMO-ima i nuklearkama. Ipak, generalno gledano, prema Centru Pew Research, američki demokrati, osobito oni obrazovaniji, imaju gotovo dvostruko veće povjerenje u znanost od republikanaca.

U ovom kontekstu za nas je također zanimljivo jedno drugo istraživanje istoga Centra koje je pokazalo da su Hrvati na samom vrhu liste onih koji nemaju povjerenja u mogućnosti znanosti i na samom dnu liste onih koji prihvaćaju znanstveno potvrđenu teoriju evolucije, o čemu smo već pisali na Indexu. 

>> GOLEMA STUDIJA Hrvatska je jedna od zatucanijih postkomunističkih zemalja

Izbor ne smije biti nerealan – ili napredak ili očuvanje prirode

Naš ugledni fizičar prof. Ivica Puljak kaže da ideološke rasprave bez pažljivo odvaganih argumenata te zauzimanje stavova bez uporišta u podacima samo odvlače ljude od mogućnosti da zaista riješe problem.

„Meni se od postojećih pristupa najviše sviđa onaj takozvanih ekomodernista, koji ne umanjuju problem, ali ga sagledavaju iz perspektive znanosti i tehnologije te pokušavaju pomiriti napredak čovječanstva s očuvanjem prirode“, rekao je za Index Puljak.

„Ogroman i realan problem klimatskih promjena nećemo riješiti ako pred ljude postavimo dilemu – ili napredak ili očuvanje prirode. Većina ljudi neće se dobrovoljno odreći napretka, nego će uvijek zagovarati da to napravi netko drugi. Trebamo se ugledati na neke od pozitivnih primjera, kao što je smanjenje ozonskih rupa, kada se cijeli svijet ujedinio, donio pravila i zakone te se sada ozonska rupa smanjuje”, pojasnio je.

Imamo razloga za strah

Na tragu naše dvojbe iz uvoda – jesu li znanstvenici previše dramatični u svojoj novoj klimatskoj peticiji, treba reći da ni među njima nema jasnog konsenzusa. Neki smatraju da do sada nisu bili dovoljno dramatični, a drugi da je alarmizam kontraproduktivan.

Potpisnici peticije očito pripadaju onom dijelu znanstvene zajednice koji smatra da upozoravajući rezultati istraživanja ne dopiru dovoljno snažno i brzo do javnosti, a osobito do političara.

Dobro obrazloženje zašto znanstvenici možda trebaju djelovati alarmistički predstavio je nedavno David King, profesor fizikalne kemije na Sveučilištu u Cambridgeu, stručnjak za klimatske promjene i bivši znanstveni savjetnik britanske vlade.

On je za BBC izjavio da se ekstremni događaji povezani s klimatskim promjenama, poput rekordnih vrućina u Europi ove godine, događaju prije nego što se očekivalo.

"Nismo očekivali da će se ovakvi ekstremni događaji dogoditi tako brzo"

Pojasnio je da se svijet mijenja brže nego što se uglavnom predviđalo u pretposljednjoj, petoj procjeni Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) i dodao da se i sam uplašio broja i intenziteta ekstremnih događaja.

"Prikladno je uplašiti se. Predviđali smo da će se temperature povećavati, ali nismo očekivali da će se ovakvi ekstremi dogoditi tako brzo."

Njegov emotivan nastup na BBC-ju su podržali i neki drugi znanstvenici.

Primjerice, fizičar prof. Jo Haigh s Imperial Collegea u Londonu rekao je: "David King je u pravu što se plaši - i ja sam vrlo uplašen".

Pismo nije previše dramatično

Naš klimatolog Ivan Güttler, voditelj Odjela za klimatsko modeliranje Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ), kaže da se potpisano pismo ne može smatrati pretjerano emotivnim ili katastrofičnim.

„Vrlo slično kao i u izjavama Grete Thunberg zapravo čitamo poziv na dizanje problema klimatskih promjena na vrh naših prioriteta i ubrzavanje procesa napuštanja fosilnih goriva“, kaže Güttler.

„Pozivi znanstvenika kroz znanstveno-istraživački rad, kroz podršku donositeljima odluka, kroz edukaciju javnosti u zadnjim su desetljećima imali malen efekt. Ako nam je stvarno cilj zadržati globalno zagrijavanje ispod 1,5 °C ili 2°C, onda debelo kasnimo s dekarbonizacijom društva. Klimatske promjene neće istrijebiti ljudsku vrstu, no izbrisat će mnoge obalne zajednice i dijelove biosfere“, tumači.

Argumenti u prilog dramatičnosti, ali i razlozi za nadu

Ključno pitanje u ovom kontekstu svakako bi trebalo biti: imamo li znanstveno utemeljenih razloga za ozbiljan strah? U analizi koju je potpisalo 11.000 znanstvenika, autori ističu neke trendove koji su jaki razlozi za duboku zabrinutost, ali i neke koji ohrabruju. No, iz njihovih zaključaka generalno je jasno da imamo puno više razloga za pesimizam nego za optimizam.

"Klimatska kriza je stigla i ubrzava se brže nego što je većina znanstvenika očekivala", pišu autori.

Pritom ističu da duboko zabrinjavajući znakovi ljudskih aktivnosti uključuju kontinuirano povećanje populacija ljudi i stoke, povećanje proizvodnje mesa po glavi stanovnika, povećanje globalnog gubitka pokrova drveća, potrošnje fosilnih goriva, broja prevezenih putnika u zračnom prometu, emisija ugljičnog dioksida (CO2) te povećanje emisija CO2 po stanovniku od 2000. godine.

Ohrabrujući znakovi uključuju smanjenje globalne stope plodnosti, usporavanje gubitka šuma u brazilskoj Amazoniji, povećanje potrošnje energije sunca i vjetra, smanjivanje institucionalnog investiranja u fosilna goriva i povećanje udjela emisija stakleničkih plinova pokrivenih naplaćivanjem CO₂.

Međutim, upozoravaju da određene pozitivne trendove treba uzeti s određenom rezervom. Tako se, primjerice, pad stope plodnosti kod ljudi znatno usporio tijekom posljednjih 20 godina, dok stopa gubitka šuma u Amazoniji u novije vrijeme ponovo počinje rasti.

Također, mada je potrošnja solarne energije i energije vjetra u nekoliko posljednjih desetaka godina rasla 373% po desetljeću, u 2018. ona je još uvijek bila 28 puta manja od potrošnje fosilnih goriva (kombinirano plin, ugljen i nafta). A ako tako maleni udio kroz naredno desetljeće povećamo za nekih 400%, odnosno četiri puta, dobivamo još uvijek premalo.

Autori ističu da su osobito zabrinjavajući istodobni trendovi ključnih čimbenika klimatskih promjena. Naime, razine triju obilato prisutnih stakleničkih plinova (CO₂, metan i dušikov oksid) i dalje se povećavaju, kao i globalna temperatura na površini. U globalu, led ubrzano nestaje o čemu svjedoče opadajući trendovi minimalnog leda Arktičkog mora, Grenlanda i Antarktike te debljine ledenjaka širom svijeta. Zagrijavanje i kiselost oceana, razine mora, područja koja su izgorjela u Sjedinjenim Državama te ekstremni vremenski uvjeti i povezani troškovi šteta, svi pak pokazuju trend povećanja.

Hrlimo prema 'Zemlji stakleniku' bez kontrole

Konačno, autori posebno upozoravaju da smo, unatoč četiri desetljeća globalnih pregovora o klimi, uz nekoliko izuzetaka, uglavnom nastavili poslovati kao obično, kao da se ništa ne događa, te da se uglavnom nismo uspjeli pozabaviti ovim problemom. Klimatska kriza stigla je i ubrzava se brže nego što je većina znanstvenika očekivala. Stanje je teže nego što se predviđalo, a posebno zabrinjavaju mogući nepovratni prekretnici klimatskih promjena i pojačane povratne reakcije prirode (atmosferske, morske i zemaljske) koje bi mogle dovesti do katastrofalne „Zemlje staklenika“ izvan ljudske kontrole. Te reakcije klimatskih lanaca mogle bi uzrokovati značajne poremećaje u ekosustavima, društvu i ekonomiji, što bi potencijalno učinilo da velike površine Zemlje budu nenastanjive, pišu autori.

Kritike na alarmistička upozorenja i zastrašivanje

S druge strane nalaze se znanstvenici koji priznaju ozbiljnost problema, ali ipak smatraju da s alarmizmom treba vrlo oprezno, i to iz više razloga.

Petteri Taalas, glavni tajnik Svjetske meteorološke organizacije (WMO), specijalizirane agencije UN-a, rekao je sredinom rujna za BBC da u potpunosti podržava klimatske ciljeve Ujedinjenih naroda, no istovremeno je optužio radikalne zelene kampanje da prognoziraju kraj svijeta. Njegov argument je, među ostalim, da upotreba riječi kao što je "zastrašujuće" mlade ljude može učiniti depresivnima i tjeskobnima.

Dr. Taalas slaže se da se polarni led topi brže nego što se očekivalo, no zabrinut je da bi strah mogao dovesti do paralize javnosti, kao i do problema s mentalnim zdravljem među mladima.

"U mladosti smo se bojali nuklearnog rata. Ozbiljno smo mislili da je bolje ne imati djecu. Osjećam isto raspoloženje među mladima danas. Stoga moramo biti malo oprezniji sa stilom komunikacije."

Na ovaj problem ukazala je u rujnu i skupina britanskih psihologa The Climate Psychology Alliance (CPA) koji su se Telegraphu požalili da raste broj djece kojoj je potrebno davati lijekove zbog ekološke tjeskobe.

"Puno roditelja dolazi na terapije i traži pomoć za svoju djecu, a to je jako eskaliralo ovog ljeta", rekla je Caroline Hickman, učiteljica u Bathu i izvršna direktorica CPA-e.

Hickman kaže da roditelji trebaju pronaći prave riječi kako bi razgovarali o problemu na način koji odgovara dobi djece i koji nije zastrašujuć.

"Morate razdvojiti ono što zapravo nije poznato od onoga što jest: recite im da neke vrste izumiru, da se nekima nanosi šteta, ali nemojte reći da će sve umrijeti jer to nije istina."

"Ne želite da dijete padne u stanje depresije uz pitanja kakvog uopće smisla ima pohađati sveučilište ili koji je smisao polaganja ispita koje sam čula da djeca postavljaju", tumači Hickman.

Dr. Taalas ističe da se većina klimatskih promjena još uvijek nalazi unutar granica koje je predvidio IPCC iako su neke, poput otapanja polarnog leda, bile u gornjem kraju raspona.

Hrvatska mora sama djelovati, ne možemo se osloniti na UN i EU

Güttler smatra da će moguće usporavanje, a nakon toga i zaustavljanje uništavanja velikih dijelova biosfere, ako ih uspijemo ostvariti, biti uspjeh upornih, vrijednih i kreativnih pojedinaca i zajednica.

„Mi se u Hrvatskoj moramo koncentrirati na prilagodbu i razvoj naših sustava za proizvodnju i opskrbu energijom, hranom i vodom te jačati sustave kao što su obrana od požara, poplava i zaraznih bolesti. Ne možemo očekivati veliku pomoć od drugih država članica UN-a ili EU-a jer će svaka od njih biti i više nego zauzeta problemima na svojem području i u bližem susjedstvu“, poručuje klimatolog DHMZ-a.

Ispravan pristup radi prave atmosfere i pravih rješenja

Puljak kaže da su klimatske promjene nedvojbeno ogroman i realan problem kojeg smo uzrokovali mi ljudi svojim neznanjem i neodgovornim ponašanjem te da ga nikako ne smijemo podcijeniti. No, smatra da je vrlo važno pitanje kako potaknuti ljude, pojedince, vlade, kompanije i razne druge organizacije na promjenu ponašanja.

„Neki to pokušavaju naglašavajući izuzetno negativne utjecaje koje će klimatske promjene imati u budućnosti. S druge strane, postoje istraživanja koja ukazuju na činjenicu da bi radi pretjeranog straha ljudi mogli pomisliti da ionako ne mogu ništa napraviti, da je već prekasno te da se nema smisla ni truditi. Bilo bi bolje pokušati motivirati ljude da se mijenjaju i pokazati im kako bi budućnost mogla biti puno bolja ako sami makar malo doprinesu. Vjerojatnije je da bismo probleme klimatskih promjena mogli riješiti, ili barem ublažiti, pozitivnim poticanjem ljudi na promjene“, kaže Puljak.

„Koliko god je važno znanje te je od izuzetne važnosti slušati znanstvenike, rješavanje problema klimatskih promjena je i globalan politički problem. Danas je svijet sve povezaniji pa je za rješavanje ovakvog globalnog problema potreban globalni dogovor. Da bismo efikasno implementirali neke od prijedloga znanstvenika, trebat će donijeti neke od nepopularnih mjera, kako za stanovništvo tako i za gospodarstvo. Ako mjere budu takve da naruše kompetitivnosti gospodarstava, kompanije će se početi seliti u druge dijelove svijeta u kojima stroge mjere još nisu implementirane. Zato je nužno da pothvat ublažavanja negativnih efekata klimatskih promjena bude globalni pothvat u kojem sudjeluju sve zemlje svijeta“, poručio je naš poznati znanstveni komunikator.