Zašto Trump zaslužuje priznanje za mirovne pregovore i zašto bi sve moglo propasti?
BIO JE TO najbolji dan za Ukrajinu u jako dugo vremena. No još je uvijek teško vidjeti kako bi se rat mogao uskoro okončati. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski posjetio je u ponedjeljak Bijelu kuću i ovaj put nije bilo ispada u Ovalnom uredu, piše CNN. Donald Trump ponudio je primamljive naznake da bi se mogao približiti predsjedničkoj veličini spašavanjem Ukrajine, osiguravanjem Europe i doista zaslužiti Nobelovu nagradu za mir.
Falanga europskih čelnika koji su došli poduprijeti Zelenskog bila je impresivna i neuobičajeno ujedinjena unatoč ideološkim razlikama. Naizmjenično su u izjavama pred kamerama nastojali Trumpu udahnuti političko i emocionalno obrazloženje za podršku Ukrajini, piše CNN.
Previše dobro da bi potrajalo?
Povijesni dan podsjećao je na velika politička okupljanja koja su okončala Drugi svjetski rat i izgradila moderni svijet. Ovako bi Zapad trebao funkcionirati: s američkim predsjednikom koji predvodi moćne Europljane koji dijele zajedničke ciljeve. Ali je li to previše dobro da bi potrajalo?
Činjenica da se izbjegavanje katastrofa smatra ozbiljnim napretkom pokazatelj je pukotina u transatlantskom savezu i Trumpove krhke naravi, osobito nakon njegovih ustupaka ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu na njihovu ulizivačkom sastanku na Aljasci prošlog tjedna.
Svi na tim sastancima u Bijeloj kući, uključujući Donalda Trumpa, razmetljivo su činili sve kako bi naglasili pozitivne mogućnosti i izbjegli konkretne rasprave o pitanjima koja bi mogla upropastiti dan.
Do večeri je Trump objavljivao na društvenim mrežama o mogućem trostranom sastanku sa Zelenskim i Putinom, a kojem bi mogao prethoditi sastanak ruskog i ukrajinskog čelnika. Njemački kancelar Friedrich Merz rekao je da bi se takav susret mogao održati u roku od dva tjedna, što upućuje na ubrzani diplomatski zamah.
Najveći napredak u posljednje tri i pol godine
Finski predsjednik Alexander Stubb rekao je Trumpu da je "u prošla dva tjedna vjerojatno ostvaren veći napredak u okončanju ovog rata nego u prošle tri i pol godine". Ovaj put to nije bio strani čelnik koji se upušta u samoponižavanje kako bi se umilio američkom predsjedniku koji žudi za obožavanjem. To je bila istina.
Sastanci u ponedjeljak bili su najuvjerljiviji znak dosad da Trump doista misli ozbiljno kad kaže da želi zaustaviti ubijanje u Ukrajini. Možda zaslužuje više priznanja nego što ga dosad dobiva za svoju energiju i predanost.
Ali taj je dan također poslužio da razotkrije pitanja koja će postajati sve očitija u nadolazećim tjednima, a koja bi mogla osujetiti Trumpov poticaj za mir i razbiti zapadno jedinstvo, na način koji bi razveselio Putina.
Bilo je mnogo govora o potrebi da se Ukrajini daju sigurnosna jamstva nakon bilo kakvog mirovnog sporazuma. Talijanska premijerka Giorgia Meloni iznijela je prijedlog za skup jamstava zapadnih država oblikovanih prema članku 5. NATO-a o uzajamnoj obrani.To bi bilo izvan formalnih savezničkih struktura, ali moglo bi djelovati na isti način.
No, unatoč Trumpovu uvjeravanju nakon Aljaske da je Putin otvoren za sigurnosna jamstva za Ukrajinu, to je malo vjerojatno. Ruski vođa vodi rat kako bi slomio NATO-aspiracije svojega susjeda. Zašto bi prihvatio aranžman koji bi Ukrajini ponudio kvazi-saveznički status?
Kako bi MAGA baza gledala na sigurnosna jamstva?
A koliko bi takva jamstva uopće bila snažna? Bi li europske države koje bi poslale trupe u Ukrajinu doista vodile rat protiv Rusije kako bi spasile Ukrajinu od nove ruske invazije? Očita je bila tjeskoba i Bidenove i Trumpove administracije zbog mogućnosti da budu uvučene u rat s nuklearnom Rusijom. A kako bi Trumpova MAGA baza gledala na takvu novu vanjskopolitičku obvezu?
A tu je i pitanje teritorija. Fraza koja se najčešće spominje u mirovnom procesu jest "zamjena teritorija", kako bi se stvorila nova demarkacija između proširene Rusije i smanjene Ukrajine. Trump je čak dao Zelenskom kartu, na čemu mu je ovaj prikladno zahvalio, kao da već ne shvaća teške izbore koji predstoje oko teritorija natopljenog ukrajinskom krvlju.
Prema dužnosnicima upoznatima s Trumpovim sastankom na vrhu s Putinom, ruski čelnik nastoji pregovorima osvojiti zemlju koju njegove postrojbe nisu uspjele zauzeti, ponajprije u Donbasu na istoku Ukrajine. Ovo područje ujedno je crta od čelika, betona i snažno utvrđenih gradova koju je Ukrajina izgradila kako bi držala Rusiju podalje i koja će joj trebati da odvrati buduće napade.
Fraza "zamjena teritorija" prikriva svoje pravo značenje. Ukrajina bi, prema ruskom planu, zapravo cjenkala za različite dijelove vlastitog teritorija. Putin bi dobio vrijedna strateška područja i zauzvrat ponudio druge, manje ključne okruge koje je već zauzeo drugdje unutar Ukrajine. Ne čini se kao osobito dobar posao.
Zamjene teritorija stvaraju epohalne potrese i siju buduće zavade, kao što pokazuje Bliski istok. U ovom slučaju tisuće Ukrajinaca morale bi napustiti dom ili postati Rusi. A Zelenski bi morao objasniti roditeljima poginulih Ukrajinaca da su umrli zato kako bi se teritorij predao Putinu.
Odgoda ključnih odluka o suverenitetu
Postoje neke formulacije koje bi mogle uskratiti službeno priznanje nad spornim područjima kako bi se odgodile ključne odluke o suverenitetu i zamrznuo rat na postojećem stanju. To bi stvorilo situaciju sličnu onoj između Sjeverne i Južne Koreje ili u podijeljenoj Njemačkoj tijekom Hladnog rata. No to su i dalje izbori koje Zelenski možda ne bi mogao prodati svom narodu.
To objašnjava zašto su ponedjeljni razgovori bili nadrealni. Svaki veliki mirovni napor na početku izgleda beznadno. Ponekad je jedini način da se progura kroz nerješiva pitanja stvoriti unutarnji zamah. Stoga bi Trumpova žurba da održi sastanke na vrhu mogla imati smisla. Možda može sve brzo odvesti toliko daleko putem prema miru da će biti nemoguće vratiti se natrag.
Ali u nekom trenutku nemoguće jazove treba premostiti. Kad se Trump vratio na dužnost, mnogi pristaše Ukrajine bojali su se da će je prepustiti njezinoj sudbini. Predsjednik se i dalje opire golemim paketima američke vojne pomoći koji su spasili zemlju nakon Putinove okrutne invazije 2022. Trump je sada uložio značajnu osobnu vjerodostojnost i politički kapital u svoj pokušaj da okonča rat.
U ponedjeljak je Trump uglavnom obuzdao svoj temperament u Ovalnom uredu sa Zelenskim, kada se činilo da ga novinari s konzervativnih mreža nagovaraju na ispad. Zatim je odigrao tradicionalnu okupljajuću ulogu američkog predsjednika okruženog transatlantskim saveznicima. Često se prema prijateljima odnosi kao prema protivnicima, ali čini se da iskreno poštuje čelnike saveznika.
Nekoliko je, međutim, šokantnih trenutaka potaknulo zabrinutosti oko Trumpove stvarne lojalnosti u mirovnom procesu. Uhvaćen je na uključenom mikrofonu kako francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu govori da Putin "želi sklopiti dogovor zbog mene".
Koliko dugo Trump može žonglirati svim tim lopticama?
To pokazuje opasnu naivnost o ruskom vođi koji je pokrenuo ubojiti, ničim izazvan rat i odlučan je oživjeti mit o ruskoj veličini. Sumnje u njegove sposobnosti i njegovu predanost zapadnoj sigurnosti i dalje tinjaju.
Ipak, nitko drugi ne može se postaviti između Zelenskog i čelnika Europe i Putina. Ako ikada bude mirovnog sporazuma, vjerojatno će to biti zato što je Trump upotrijebio svoju karizmu i američku moć. To je vrlo neortodoksan pristup koji možda neće uspjeti.
Činjenica je da nemamo detalje o tome što se događa. Sve su to obećanja, a obećanja se na površini međusobno proturječe. Pitanje je koliko dugo Trump može žonglirati svim tim lopticama. Od odgovora ovise tisuće života.