U GRADU Rodynskeu lebdi oštar miris. Nekoliko minuta nakon što smo ušli u grad, vidimo odakle dolazi, piše BBC u velikoj reportaži s prve crte.

Teška zračna bomba od 250 kg probila je glavnu zgradu gradske uprave i srušila tri stambene zgrade. Posjećujemo mjesto dan nakon udara bombe, ali dijelovi ruševina još uvijek tinjaju. S ruba grada čuju se eksplozije artiljerije i pucnjevi – ukrajinski vojnici obaraju dronove.

Rodynske se nalazi oko 15 kilometara sjeverno od grada Pokrovska, koji je pod stalnim napadima. Rusija ga pokušava zauzeti s juga još od jeseni prošle godine, ali su ukrajinske snage zasad uspjele spriječiti ruske vojnike da uđu. Zato je Rusija promijenila taktiku i sada pokušava opkoliti grad, presijecajući opskrbne pravce.

U protekla dva tjedna, dok su diplomatski pokušaji postizanja primirja propadali, Rusija je pojačala napade i ostvarila svoje najveće pomake od siječnja. U Rodynskeu se može pronaći i dokaz za to.

Ekipa BBC-a na prvoj liniji dok padaju bombe

"Nekoliko minuta nakon što smo stigli u grad, čujemo ruski dron iznad nas. Naša ekipa potrčala je do najbližeg zaklona – drveta", piše BBC u reportaži.

"Pribijamo se uz njega kako bi dron teže uočio našu prisutnost. Tada se čuje snažna eksplozija – drugi dron je pogodio obližnje područje. Onaj iznad nas još uvijek lebdi. Još nekoliko minuta slušamo zastrašujuće zujanje oružja koje je postalo jedno od najsmrtonosnijih u ovom ratu.

Kad ga više ne čujemo, koristimo priliku da potrčimo do čvrstog zaklona u napuštenoj zgradi, 30-ak metara dalje Iz skloništa ponovno čujemo dron. Moguće je da se vratio nakon što je uočio naše kretanje", opisuju dramatičnu situaciju.

To što Rodynske nadlijeću ruski dronovi dokaz je da napadi dolaze s puno bližih položaja od poznatih ruskih pozicija južno od Pokrovska. Najvjerojatnije dolaze s novozauzetog teritorija uz važnu cestu koja vodi od istoka Pokrovska do Kostjantinivke.

Nakon što pola sata čekanja u skloništu, kad više nisu čuli dron, brzo su se premještili do auta parkiranog pod krošnjama i brzo napuštamo Rodynske. Uz cestu nešto gori – vjerojatno oboreni dron.

"Postaje sve gore i gore"

Reporteri se potom odvoze do Bilytskea, dalje od prve linije. Tamo vide niz kuća uništenih raketnim napadom tijekom noći. Jedna od njih bila je dom Svjetlane.

„Postaje sve gore i gore. Prije smo čuli eksplozije izdaleka. Ali sada je naš grad meta – i mi to proživljavamo", kaže 61-godišnja Svjetlana, dok iz ruševina kuće skuplja nekoliko osobnih stvari. Srećom, nije bila kod kuće tijekom napada. „Idite u centar grada, tamo je sve uništeno. I pekara i zoološki vrt su srušeni", kaže.

U sigurnoj kući, izvan dosega dronova, su vojnici artiljerijske jedinice 5. jurišne brigade.

„Možete osjetiti da ruski napadi postaju sve intenzivniji. Rakete, minobacači, dronovi – koriste sve što imaju da presijeku opskrbne linije prema gradu", kaže Serhij.

Njegova jedinica čeka već tri dana da se rasporedi na položaje, čekajući oblačno vrijeme ili jake vjetrove koji bi ih mogli zaštititi od dronova.

Najnovija prijetnja - dronovi s optičkim kablovima

U ovom neprekidno promjenjivom sukobu, vojnici se moraju brzo prilagođavati novim prijetnjama koje donosi tehnologija. Najnovija prijetnja su dronovi s optičkim kablovima. Na dno drona postavi se kolut s desecima kilometara kabla, a fizički optički kabel je povezan s upravljačem koji drži pilot.

„Video i kontrolni signal se prenose putem kabela, a ne radiofrekvencijama. To znači da ih elektronički ometači ne mogu blokirati", kaže vojnik kodnog imena Moderator, inženjer dronova iz 68. lovačke brigade.

Kad su dronovi masovno počeli koristiti u ovom ratu, obje strane su opremile svoja vozila sustavima za elektroničko ratovanje koji su mogli neutralizirati dronove. Ta zaštita je nestala s dolaskom optičkih dronova, a u njihovoj upotrebi Rusija trenutačno ima prednost. Ukrajina pokušava povećati proizvodnju.

„Rusija ih je počela koristiti mnogo prije nas, dok smo ih mi još testirali. Ovi dronovi mogu se koristiti na nižim visinama nego standardni dronovi. Možemo čak ući u kuće i tražiti mete unutra", kaže Venia, pilot drona iz 68. lovačke brigade.

„Počeli smo se šaliti da možda trebamo nositi škare da prerežemo kabel", kaže artiljerac Serhij.

Optički dronovi imaju značajne minuse

Optički dronovi imaju i nedostatke – sporiji su, a kabel se može zapetljati u drveće. No trenutno njihova raširena uporaba znači da je transport vojnika do i s položaja često opasniji od samog bojišta. „Kad dođeš na položaj, ne znaš jesu li te uočili ili ne. Ako jesu, možda već živiš posljednje sate svog života", kaže Oles, glavni narednik izvidničke jedinice 5. jurišne brigade.

Zbog te prijetnje, vojnici na položajima ostaju sve duže.

Oles i njegovi ljudi su pješaštvo, u rovovima na samoj prvoj liniji ukrajinske obrane. Novinarima je danas rijetkost razgovarati s pješacima jer je postalo preopasno ići do rovova. Olesa i Maksima srećemo u seoskoj kući pretvorenoj u improviziranu bazu, gdje se vojnici odmaraju kad nisu na dužnosti.

„Najduže sam ostao na položaju 31 dan, ali znam za dečke koji su bili 90, pa i 120 dana. Prije dolaska dronova, rotacije su bile 3 do 7 dana", kaže Maksim.

„Rat su krv, smrt, mokro blato i hladnoća koja ti prolazi kroz cijelo tijelo. I tako izgleda svaki dan. Sjećam se kad tri dana nismo spavali, bili smo budni svake minute. Rusi su dolazili u valovima. I najmanja pogreška značila bi smrt."

Rusko pješaštvo promijenilo taktiku

Oles kaže da je i rusko pješaštvo promijenilo taktiku. „Prije su napadali u skupinama. Sada šalju jednog ili dvojicu. Koriste i motore, ponekad i četverocikle. Nekad se i provuku." To znači da prve linije u nekim dijelovima više nisu jasne – s Ukrajincima na jednoj i Rusima na drugoj strani – već više nalikuju na šahovsku ploču usred partije, s isprepletenim položajima.

To dodatno otežava procjenu napretka bilo koje strane. Unatoč nedavnim ruskim napredovanjima, zauzimanje cijele Donjecke oblasti, gdje se nalazi Pokrovsk, neće biti ni brzo ni lako. Ukrajina snažno uzvraća, ali joj je potrebna stalna opskrba oružjem i streljivom da bi održala borbu.

A kako rat ulazi u četvrto ljeto, sve se jasnije vidi problem Ukrajine s ljudstvom naspram brojčano veće ruske vojske. Većina vojnika koje smo sreli pridružila se nakon početka rata. Prošli su nekoliko mjeseci obuke, ali su najviše morali naučiti u samoj vatri.

Maksim je prije rata radio u tvrtki za pića. Pitali smo ga kako se njegova obitelj nosi s njegovim poslom.

„Teško je, stvarno je teško. Obitelj me podržava. Ali imam sina od dvije godine i rijetko ga viđam. Zovem ga videopozivima, pa je sve u redu koliko god može biti u ovim okolnostima", kaže kroz suze. Maksim je vojnik koji brani svoju zemlju, ali je i samo otac koji nedostaje svom dvogodišnjem sinu.