ŽENE koje su preživjele nasilje često se i nakon odlaska od nasilnika suočavaju s brojnim preprekama. Teško pronalaze siguran smještaj, posao i mjesto za dijete u vrtiću, a problemi se javljaju i pri ostvarivanju zdravstvene i socijalne zaštite. Na to je upozoreno na tematskoj sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova.

Sjednica je održana na inicijativu Ženske mreže Hrvatske, a sudjelovale su predstavnice organizacija civilnog društva i nadležnih državnih institucija. U raspravi je istaknuto da prava zajamčena zakonima ženama često nisu dostupna u praksi, osobito nakon što napuste nasilan odnos.

Odlaskom od nasilnika problemi ne završavaju

Predsjednica Odbora Marija Lugarić podsjetila je da je sjednica sazvana na temelju zaključka donesenog u rujnu. Naglasila je da odlaskom iz nasilnog odnosa za žene često počinje zahtjevno razdoblje u kojem istodobno moraju pronaći smještaj, osigurati prihode i organizirati skrb o djeci.

Upozorila je da zaštita ne smije ovisiti o tome u kojoj županiji žena živi, koliko novca ima ili koliko se dobro snalazi u administrativnim postupcima. Sustav bi, poručila je, trebao omogućiti kontinuitet pomoći i nakon što žena napusti nasilnika.

U mnogim sredinama nema stambenih mjera za žene koje su preživjele nasilje

Sanja Juras iz Ženske mreže Hrvatske predstavila je analizu dostupnosti prava i usluga. Podaci su prikupljeni upitnicima upućenima lokalnim i regionalnim vlastima te organizacijama i ustanovama koje pružaju specijaliziranu pomoć ženama.

Juras je naglasila da rezultati nisu statistički reprezentativni za cijelu Hrvatsku, ali otkrivaju prepreke na koje treba odgovoriti konkretnim mjerama. Među najvećim problemima izdvojila je prijavu boravišta, zapošljavanje i dostupnost sigurnog stanovanja.

Prema rezultatima analize, 26 jedinica lokalne i regionalne samouprave nema poseban postupak koji bi ženama omogućio brzo uređivanje boravišta nakon odlaska iz nasilnog okruženja. To može otežati ostvarivanje prava na naknade, upis djece u vrtić i pristup drugim uslugama.

Od 62 jedinice koje su odgovorile na pitanje o ekonomskom osnaživanju žena, polovica nema mjere namijenjene toj svrsi. Istodobno, 43 od 63 jedinice koje su odgovorile na pitanje o stanovanju nisu navele dostupne stambene mjere za žene koje su preživjele nasilje.

Traže dugoročno stanovanje i zaštitu podataka o lokaciji žena

Juras je upozorila da se zapošljavanje žena ne može promatrati odvojeno od dostupnosti vrtića, stanovanja i stručne pomoći. Žena koja ne može osigurati skrb o djetetu ili siguran smještaj teško može prihvatiti posao i postići ekonomsku samostalnost.

Ženska mreža Hrvatske zato traži da žene nakon preseljenja ne gube postojeća prava, da se zaštite podaci o njihovoj lokaciji i lokaciji djece te da se osiguraju dugoročna stambena rješenja. Među zahtjevima je i stabilno, višegodišnje financiranje skloništa i savjetovališta.

Podrška mora biti dostupna i prije prijave nasilja

Dorotea Šušak iz Centra za ženske studije upozorila je da podrška mora biti dostupna već u trenutku kada žena razmišlja o prijavi nasilja. Posebno je istaknula važnost pravodobne procjene rizika, zaštite djece i sprječavanja dodatne traumatizacije tijekom postupanja institucija.

Sanja Batinjan iz križevačke udruge HERA upozorila je na probleme koji nastaju kada institucije ne postupaju usklađeno. Naglasila je potrebu cjelovite procjene sigurnosti pri odlučivanju o kontaktima djece s roditeljem koji je počinio nasilje.

Batinjan je govorila i o nejasnim nadležnostima pri promjeni prebivališta, ostvarivanju zdravstvenog osiguranja i upisu djece u vrtić. Takvi administrativni problemi ženama oduzimaju vrijeme i energiju koje bi trebale posvetiti oporavku od nasilja.

Skupi najam i diskriminacija otežavaju pronalazak stana

Lorena Zec iz udruge SOS Rijeka upozorila je da žene koje su preživjele nasilje teško pronalaze siguran dom zbog visokih cijena najma, diskriminacije na tržištu stanovanja i dugotrajnih administrativnih postupaka.

Problem predstavljaju i troškovi koje žene moraju same podmiriti pri traženju smještaja. Zec je upozorila i na situacije u kojima potencijalnim najmodavcima moraju otkrivati osjetljive osobne podatke, što može dodatno ugroziti njihovu privatnost i sigurnost.

"Zaštita ostaje krhka ako žena nema stan i prihode"

Profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Snježana Vasiljević naglasila je da odgovornost države ne završava kaznenim progonom počinitelja i izricanjem zaštitnih mjera. Potrebno je osigurati uvjete u kojima žena može sigurno živjeti i uzdržavati sebe i djecu.

Kao glavne probleme izdvojila je nepovezanost propisa, složene administrativne postupke i nejednaku dostupnost pomoći u različitim dijelovima Hrvatske. Posebno je upozorila na prepreke s kojima se suočavaju žene s invaliditetom, Romkinje i starije žene.

"Zaštita ostaje krhka ako žena istodobno nema stan, prihode te dostupnu zdravstvenu i socijalnu skrb", upozorila je Vasiljević.

Centri za žrtve seksualnog nasilja suočavaju se s nedostatkom novca

Maja Mamula iz Ženske sobe upozorila je da nedostatno financiranje ugrožava rad centara za žrtve seksualnog nasilja. Zbog nesigurnih izvora financiranja otežano je osiguravanje kontinuirane stručne pomoći ženama koje su preživjele nasilje.

Mamula je istaknula i problem neprepoznatih trauma te upozorila da organizacije teško mogu održavati kvalitetu usluga ako nemaju osigurana ni osnovna sredstva za rad. Smatra da specijalizirana pomoć mora biti trajno dostupna, a ne ovisiti o povremenim projektima.

Rada Borić također je upozorila na neizvjesnost projektnog financiranja. Smatra da organizacije koje svakodnevno pružaju pomoć ženama ne bi smjele ovisiti o dobroj volji lokalnih zajednica i godišnjim natječajima, nego imati stabilne izvore financiranja.

Ženama bi se mogla olakšati promjena liječnika nakon preseljenja

Martina Furlan iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) govorila je o mogućnosti lakše promjene izabranog liječnika nakon što se žena zbog nasilja preseli na sigurnu lokaciju. Navela je da je promjena liječnika moguća i prije isteka godine dana.

Objasnila je da bi se poseban razlog za promjenu liječnika zbog nasilja mogao urediti izmjenom Pravilnika o izboru liječnika primarne zdravstvene zaštite. Za takvu promjenu, prema njezinim riječima, ne bi bilo potrebno mijenjati zakon.

Time bi se ženama i djeci moglo olakšati nastavljanje liječenja nakon preseljenja. Problem je osobito važan kada se zbog sigurnosti moraju preseliti u drugi grad ili županiju, a pritom im je potreban neprekinut pristup zdravstvenoj zaštiti.

Najavljen razvoj psiholoških savjetovališta bez uputnice

Danica Kramarić iz Ministarstva zdravstva istaknula je potrebu za bržim postupcima i kontinuitetom zdravstvene zaštite. Predstavila je aktivnosti kojima se nastoji povećati broj dječjih i adolescentnih psihijatara te razviti mreža psiholoških savjetovališta u domovima zdravlja.

Prema predstavljenim planovima, psihološka savjetovališta bila bi dostupna bez liječničke uputnice. Time bi se olakšao pristup pomoći ženama i djeci kojima je nakon proživljenog nasilja potrebna psihološka podrška.

Upozorili i na zanemarivanje nasilja pri odlučivanju o djeci

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Vesna Ljubičić naglasila je važnost ekonomske samostalnosti žena. Upozorila je i na postupanja institucija koja zanemaruju prethodno nasilje te odgovornost obaju roditelja promatraju jednako, bez uvažavanja okolnosti slučaja.

Državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Ivan Crnčec govorio je o pojedinačnoj procjeni potreba i rizika za žrtve. Osvrnuo se i na usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s europskim pravilima, naglasivši da kazneni progon nije dovoljan odgovor na nasilje.

Žene se zbog nedostatka podrške mogu vratiti nasilniku

Valentina Andrašek iz Autonomne ženske kuće Zagreb upozorila je da propisani postupci moraju pružiti stvarnu zaštitu ženama. Smatra da institucije trebaju bolje razumjeti posljedice traume i razloge zbog kojih se žene mogu bojati prijaviti nasilje.

Desa Kolesarić iz udruge SOS Virovitica istaknula je da nedostatak stanovanja, posla i podrške djeci može pridonijeti povratku žene osobi koja je nad njom počinila nasilje. Naglasila je da pomoć mora biti dostupna odmah, a ne tek nakon završetka sudskog postupka.

Na međunarodne obveze Hrvatske podsjetile su Dubravka Šimonović iz udruge Paritet sada i Irena Sarta iz Vladina Ureda za ravnopravnost spolova. Istaknule su potrebu za dostupnim i povezanim uslugama koje ženama omogućuju siguran i dostojanstven život nakon nasilja.

Zaključujući sjednicu, predsjednica Odbora Marija Lugarić pozvala je nadležne institucije i organizacije civilnog društva na nastavak suradnje. Cilj je ukloniti administrativne i druge prepreke te osigurati dostupniju i dugoročnu podršku ženama koje su preživjele nasilje.