VEĆ GODINAMA cesta između Splita i Omiša u ljetnim mjesecima nastaje prometni kolaps,a za prijeći par kilometara nekad se čeka satima. Jadranska magistrala jednostavno ne može primiti sve te silne automobile, a nova cesta, o kojoj se priča već godinama, nikako da se napravi. Riječ je o investiciji vrijednoj preko 200 milijuna eura, a koja je dio svakog HDZ-ovog predizbornog obećanja zadnjih 20-ak godina. No, na tome je samo ostalo.

Bit će 2008. godine. Tako je glasilo HDZ-ovo obećanje u doba svemoćnog Ive Sanadera. Ivo je otišao, a brze ceste između Trogira i Omiša još nema.

Bit će 2017. godine. Tako su govorili onda SDP-ovci koji su zavladali zemljom između dva HDZ-a. I oni su otišli, a ceste još nema.

U međuvremenu su se pojavili neki novi datumi. Prvo se govorilo o 2020. godini, a kao najnoviji datum navodi se 2023. godina. Pa do neke nove odgode.

Problematika brze ceste, zaobilaznice između Trogira i Omiša, a koja bi prometno rasteretila kaos koji vlada na ovom dijelu Jadrana, spada u ona stereotipna predizborna obećanja koja graniče s pretjerivanjem. Drugim riječima, da netko snimi film u kojem se ista cesta pred izbore obećava tridesetak godina, rekli biste da je film pretjeran i nerealan. Ali gdje prestaje filmska mašta, počinje hrvatska stvarnost...

Ovaj problem zapravo je stariji od Hrvatske. Još se u pokojnoj Jugoslaviji, posebno kako se ona bližila svom kraju, sve češće moglo čuti kako je stara Jadranska magistrala građena u nekim skroz drugim vremenima zastarjela i da je nova zaobilaznica jedino pravo rješenje.

>> Kaos na cesti Split-Omiš je prava slika Hrvatske, ali i Hrvata

S godinama ovaj je problem postajao sve veći. Turizam se razvijao, gradila se infrastruktura, izgrađeno je stotine novih kuća, većina njih s više apartmana. Sve se gradilo, samo je cesta ostala ista. A na tu istu cestu svaki dan se slijevalo sve više automobila. Tako je cesta, koja je već 1990. godine bila zastarjela, danas ostala glavna prometnica na dugom i ljeti pretrpanom potezu između Splita i Omiša.

I danas imamo to što imamo. Gužve su u oba smjera, a put dug dvadesetak kilometara ponekad traje satima. Najgore je za oblačnog vremena. Kad nije vrijeme pogodno za plažu, brojni turisti dan odluče iskoristiti za izlet. I vrlo brzo požale jer dan provedu u gužvi. Gužve su u oba smjera, a zapravo je najgore u mjestima između Omiša i Splita. Duće, Dugi Rat, Krilo Jesenice su mjesta kojima je Jadranska magistrala jedina veza sa svijetom, a to znači da su u potpunosti odsječeni od svega jer alternativni pravac ne postoji. Tako odlazak na posao u Split ili Omiš, odlazak kod liječnika, na sud ili policiju postaje višesatna noćna mora...

Život prolazi - auti stoje. Tako bi se mogla opisati situacija ljeti na ovoj cesti posljednjih dvadesetak godina. Krivac? Zna se - HDZ. Stranka koja je uglavnom na vlasti u državi i županiji u tridesetak godina nije učinila ništa osim pomicala datume na predizbornim obećanjima. Dio krivnje, treba biti pošten, ide i SDP-u koji je također napravio jedno veliko ništa. Dapače, sudbina je htjela da baš za vrijeme njihova mandata bude "gotov" bizarni tunel iznad Omiša, rupetina u stijeni koja od nikud vodi nigdje, a koja predstavlja sav apsurd priče o zaobilaznici koja je započela, ali joj nema kraja.

I prije nego što je postala političarka, Marijana Puljak, čelnica stranke Pametno, bavila se ovim problemom. Unazad par godina putem Facebooka se okupila grupa ljudi koji upozoravaju na ovu problematiku. Marijana je jedna od njih.

"Moje rodno mjesto je Krilo Jesenice, točno na pola puta između Splita i Omiša. Cijeli život ovisimo o Jadranskoj magistrali jer nam je ona jedini put do škole, posla, bolnice, trgovine. I cijeli život gledamo ljetne gužve i slušamo obećanja kako će se uskoro početi graditi brza cesta Trogir-Omiš koja će na sebe preuzeti promet koji ide direktno za Omiš i dalje od Omiša. Projekt se najavljuje od 80-ih godina prošlog stoljeća. Prije šest godina od muke smo se okupili u jednu građansku inicijativu, ljudi koji žive na ovom potezu ili ih zanima ovo pitanje blokade prometa te smo pokrenuli peticiju s kojom smo prikupili par tisuća potpisa i uputili ih vladi i tadašnjem ministru prometa. Okupili smo se u Facebook grupu. Imali smo nekoliko prosvjednih akcija kojima smo željeli upozoriti na ovaj problem i dignuti to na nacionalnu razinu. Ako se sjećate, vozili smo se turističkim vlakićem u zimsko doba od Dugog Rata do Omiša, za Božić smo slali autiće i prosvjedna pisma cijeloj vladi, ljudima u koloni dijelili vodu i letke s kontakt podacima cijele vlade da ih zaspu pitanjima što je s ovim projektom. Uglavnom, već godinama vičemo, ljudi različitih političkih uvjerenja, članovi stranaka, nestranački ljudi, građani ugroženi ovim problemom", kaže Marijana Puljak u razgovoru za Index.

No od tada do danas se nije puno postiglo. O kolikom se problemu radi Puljak navodi usporedbe s naplatnim kućicama na Lučkom. Dvotračna cesta (po jedna traka u svakom smjeru, jasno) dnevno primi više automobila nego Lučko koje je napravljeno da primi velik broj automobila. I koje također često pati zbog gužvi.

"Dnevno čvorom u Stobreču prođe i do 60.000 vozila i to izvan sezone. Za usporedbu, nedavno su se hvalili da je za cijeli vikend naplatnim kućicama u Lučkom prošlo oko 100.000 vozila. Ovdje svaki dan prođe više vozila ljeti. Gradu Splitu gravitira pola milijuna stanovnika, što naše, što susjedne države. Nedopustivo je da drugi grad u državi bude prometno izoliran i blokiran. Nemamo pošten izlaz s autoceste, promašite ga ako se ne koncentrirate dobro. Magistrala dijeli Omiš u kojem se svakodnevno stvaraju prometni čepovi, a cesta kroz zagorski dio, kroz Tugare, nekidan nije puno pomogla. Na trogirskoj strani dugo očekivani most prema Čiovu gužvu je premjestio niže iz grada, ali je nije eliminirao. Nekidan je i veliki Google ustanovio da je oko Splita bio najveći prometni kolaps u svijetu", kaže Puljak.

Marijana Puljak: Jedini krivac je HDZ

Ona krivca vidi ni u kome drugome nego u HDZ-u.

"Direktan krivac za ovo kaotično stanje u Dalmaciji je HDZ. Na vlasti su ovdje cijelo vrijeme od stvaranja države i ništa nisu učinili osim stavili svoje podobne na sve funkcije i napunili administraciju svojim stranačkim prijateljima koje svi mi plaćamo ogromnim porezima iz svojih plaća. Neplaniranje razvoja ovog područja i nemar dosadašnjih vlasti su nas doveli do ovog stanja, a bit će samo još gore. Ljudi trebaju shvatiti da političari direktno utječu na kvalitetu njihovih života. Svi redovi na cestama, redovi u bolnicama, beskrajne liste čekanja, sve je to posljedica loše vlasti koja misli samo na sebe, a ne na građane. Sjetite se toga kad sljedeći put budete ispred sebe imali izborni listić. Ne mogu probleme riješiti isti ljudi koji su do problema i doveli", kaže Puljak u razgovoru za Index dodavši kako će novi datum o kojem se priča, a to je spomenuta 2023. godina, sasvim sigurno biti premašen.

"Kladim se s kim god hoćete da cesta neće ugledati svjetlo dana do te godine", zaključuje Puljak u razgovoru za Index.

Radovi bi trebali početi na jesen. No zašto bi itko u to vjerovao?

Kao najnoviji datum izgradnje zaobilaznice navodi se 2023. godina. U listopadu 2017. godine to je na sjednici županijske skupštine najavio zamjenik župana Ante Šošić.

"Već smo imali dva sastanka s Hrvatskim cestama, na kojima je bilo riječi i o drugim temama po pitanju infrastrukture u našoj županiji. Ocijenili smo da je to prioritet broj jedan uz tunel Kozjak", rekao je u listopadu 2017. godine Šošić.

Cijeli projekt je, navedimo i to, vrijedan 283 milijuna eura, a dijeli se u četiri faze.

"Prva faza je dvotračna cesta Omiš – Dugi Rat koja prelazi u četverotračnu do čvora Mravince. Druga faza je čvor Mravinci – Podstrana, zatim treća Dugi Rat – Krilo te četvrta Krilo – Podstrana", kazao je tada Šošić.

"Prema dinamičkom planu Hrvatskih cesta, gradnja počinje koncem iduće godine. Nadamo se da neće biti zastoja i negdje do kraja 2023., početka 2024. godine bi trebala biti stavljena u funkciju", obećao je tada Šošić.

Gradonačelnik Omiša (ipak) optimističan

Iako ne postoji niti jedan razlog da bi se vjerovalo da će cesta biti izgrađena do 2023. godine, naprosto jer nas povijest uči drugačije, gradonačelnik Omiša je optimističan.

Ivo Tomasović je jedan od onih nezavisnih gradonačelnika, a upravo mu je jedan od glavnih projekata prometno rasterećenje grada na ušću Cetine. No, to ne može bez pomoći vlade i županije.

"Znamo da ta obećanja o rješenju ovog prometnog problema postoje već preko 15 godina, još od vremena vlade Ive Sanadera obećavalo se da ta obilaznica biti gotova do 2008. godine. Danas je 2018. godina, a mi i dalje imamo iste probleme, ogromne gužve u gradu. To koči razvoj samog grada. Ljudi zaobilaze grad, a razna obećanja nisu ispunjena. Uvijek su se navodili veliki financijski izdaci, ali u drugim dijelovima države grade se slični projekti. Riječka obilaznica je možda skuplja od Omiša, nije to ništa jeftinije", kaže Tomasović za Index.

"Krajnje je vrijeme. Na blagdan svetog Duje gradonačelnici Trogira, Omiša, Solina i Splita pozvani su da potpišu sporazum o integralnom rješenju prometa od zračne luke do Omiša. Tada je najavljeno da će taj projekt biti stavljen na popis strateških projekata RH. Nadam se da ovo nije samo floskula. Prema informacijama kojima raspolažemo, a svaki tjedan sam u kontaktu s ljudima iz vlasti, natječaj za izgradnju mosta preko Cetine trebao bi ići odmah nakon godišnjeg odmora, dakle krajem osmog ili početkom devetog mjeseca", otkriva Tomasović za Index. Kaže za sebe da je optimist, ali kad je ova tema u pitanju, u ništa nije više siguran.

Most o kojem Tomasović govori spajao bi se na famozni tunel koji vodi iz nigdje u ništa.

>> BBC objavio članak o besmislenom tunelu iznad Omiša

"Taj tunel sada ne vodi nigdje. Napravio bi se most kao spoj na drugu stranu. Most bi se spojio s dionicom D70, to je cesta koja ide preko Naklica za Split. To bi bilo rješenje koje bi privremeno riješilo problem gužvi, ali to je dio rješenja. Glavni projekt ide prema Dugom Ratu, dalje prema Podstrani. Pa preko Mravinaca prema zračnoj luci i Trogiru", kaže Tomasović.

"Očekujem da most preko Cetine i spojna cesta budu gotovi za dvije godine pa da taj problem riješimo ranije. A kompletna zaobilaznica, vidjeli smo u medijima, trebala bi biti gotova do 2023. godine", kaže Tomasović dodavši da bi se većina ceste financirala iz EU.

Tomasović svoj optimizam temelji na tome što je suradnja sa županijom po ovom pitanju dobra. Odnosno, u županiji napokon imaju sluha za ovaj ogromni problem pa je samim time više zainteresiranih strana da se ovo jednom zauvijek riješi.

"I sam se pitam zašto ovo još nije riješeno. Ovo je jedna od najfrekventnijih lokacija u Republici Hrvatskoj i taj se problem konstantno stavlja pod tepih. Izvršna vlast tek sada ovaj projekt stavlja kao strateški projekt. Mogu reći da je župan Boban, s gradonačelnikom Splita Androm Krstulovićem Oparom, značajno doprinio da se ovaj problem digne na jednu višu razinu, da se uvrsti u strateške projekte", zaključuje Tomasović. 

Zbog čega ova cesta nije gotova i kada će biti te koga smatraju glavnim krivcem za ovakvo stanje pitali smo Ministarstvo prometa i vladu, ali do zaključenja teksta njihov odgovor nismo dobili. Zanimalo nas je i hoće li vladajući biti prisutni na županijskoj skupštini na kojoj će se u ponedjeljak problematizirati ovo pitanje. Još nam nisu odgovorili.

Hrvatske ceste potvrdile početak radova

Poslali smo upit i Hrvatskim cestama. Oni su nam, što treba pohvaliti, opširno odgovorili za manje od sat vremena.

"Nova multimodalna platforma Splitske aglomeracije Solin – Stobreč – Dugi Rat Omiš projekt je velike složenosti i vrijednosti, kako u financijskom (procjena je oko 2,4 mlrd kuna) tako i u prometnom smislu zbog čega se planira raditi fazno te je postignut dogovor da se ovom projektu da apsolutni prioritet. Vlada Republike Hrvatske, na sjednici održanoj ove godine u Splitu, donijela je Zaključak da se pokrenu aktivnosti za uvrštavanje tog projekta na popis strateških projekata Republike Hrvatske i na tome trenutno rade Hrvatske ceste. U fokusu daljnjih aktivnosti užurbana je priprema projekta i potrebne dokumentacije jer je, s obzirom na zanemarivanje ovog projekta od 2012. godine te protok vremena, potrebno obnoviti i ishoditi dokumentaciju, građevinske i ostale dozvole.

U protekle dvije godine intenzivirale su se aktivnosti na projektu, a uz to što je prepoznat kao strateški, projekt je uvršten i u Strategiju prometnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2017. – 2030., koju je Vlada RH donijela u kolovozu 2017. To je, između ostalog, preduvjet da se projekt prijavi za sufinanciranje iz EU fondova.

Dakle, projekt obuhvaća izgradnju novih te rekonstrukciju postojećih prometnica na potezu od ulaza u Split u blizini Solina do Omiša, a ukupna duljina nove brze ceste je oko 20 km i gradit će se obilaznice Splita (Trogir – Kaštela – Solin – Omiš) od čvora Mravinci do mosta na Cetini kod Omiša (uključivši most). Konkretno, za prvu fazu ovog projekta – Obilaznicu Omiša Hrvatske ceste natječaj za izvođača radova raspisat će kroz mjesec dana i radovi na tunelu Komorjak i mostu Cetina bi trebali započeti ove godine. Istovremeno, pripremljen je i objavljen natječaj za projektiranje dionice Mravince – TTTS, koja je izuzetno važna za cjelovitost obilaznice Splita pa će se i taj dio projektiranja užurbano pripremati. Ove godine započinje i projektiranje deniveliranog raskrižja u Stobreču, jednog od prometno najzagušenijih točaka.

Za nastavak projekta i dovršetak ranije započetih i konzerviranih radova osigurano je 265 milijuna kuna kroz Program građenja i održavanja javnih cesta 2017 - 2020.. S obzirom da EU podupire izgradnju cestovnih projekata, upravo u kontekstu sigurnosti i smanjenja zagušenja u gradovima (npr. most Čiovo koji je također financiran EU sredstvima), vjerujemo kako ovaj projekt s obzirom na značaj i cilj smanjenja gužvi i povećanja sigurnosti u jednom od prometno najopterećenijih cestovnih pravaca, ima dobre predispozicije i za EU sufinanciranje pa se rade potrebne pripreme i u tom smjeru", stoji u odgovoru koji smo dobili iz Hrvatskih cesta.

Hoće li cesta biti zaista gotova do 2023. godine ili je to samo jedna random godina u nizu praznih obećanja, teško je reći. Povijest nas uči da neće, ali tko zna. Svakako, gužve će ostati barem idućih par godina.

Godine prolaze, automobili stoje. Tako bi se u četiri riječi mogla opisati cijela priča. Dokad? Pričekat ćemo. Čekati smo barem navikli.