AMERIČKI državni tajnik Marco Rubio posjetio je Budimpeštu kako bi pružio podršku mađarskom premijeru Viktoru Orbánu uoči općih izbora u travnju.

Dok se predsjednik Donald Trump kod kuće suočava s frustracijom što mnogi Amerikanci ne prepoznaju da žive u njegovom "zlatnom dobu", njegova administracija ne odustaje od pokušaja izvoza vlastite ideologije interveniranjem u politiku i izbore stranih zemalja kako bi promovirala ili očuvala desničarske populističke vođe, piše CNN.

Orbán, populistički autokrat, provodio je politiku pokreta MAGA i prije nego što je on nastao. Njegovo politiziranje pravosuđa, stroge imigracijske politike, jačanje podobnih oligarha i napadi na medije predstavljaju nacrt za Trumpov drugi mandat. Međutim, Orbán se trenutno suočava s najvećim političkim izazovom u svojih 15 godina neprekinute vlasti.

Rubijev posjet mađarskom premijeru, koji često nastoji potkopati politiku EU-a prema Ukrajini, regulaciji američkih tehnoloških divova i energetici, predstavlja i svojevrsnu pljusku onim Europljanima koji su se nadali da njegov umjereniji ton na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji proteklog vikenda najavljuje smirivanje transatlantskih napetosti.

Rubijev politički preokret

Ovaj posjet također je najnoviji korak u osobnoj evoluciji Marca Rubija, ključnoj za očuvanje njegova položaja u Trumpovoj administraciji i buduće političke izglede u izmijenjenoj Republikanskoj stranci. Godine 2019. tadašnji senator s Floride pridružio se kolegama iz obje stranke u izražavanju žaljenja zbog "značajno narušene" demokracije pod Orbánom.

No, u ponedjeljak je Rubio poručio Orbánu: "Ulazimo u zlatno doba odnosa naših dviju zemalja, ne samo zbog usklađenosti naših naroda, već i zbog odnosa koji vi imate s predsjednikom Sjedinjenih Država."

Ipak, ovdje se ne radi samo o Rubijevim osobnim ambicijama. Podrška Trumpove administracije Orbánu na mađarskim izborima najnoviji je znak institucionaliziranog zaokreta udesno u američkoj vanjskoj politici i odbacivanja tradicionalnih stajališta. Neki Europljani sada svog dugogodišnjeg zaštitnika smatraju rastućom političkom prijetnjom. To odražava i sve veću spremnost Bijele kuće da se miješa u unutarnju politiku stranih država, usred novih Trumpovih tvrdnji da je američki izborni sustav opterećen prijevarama uoči predstojećih međuizbora.

Širenje utjecaja na druge zemlje

Trump je već pokušao utjecati na birače ili oblikovati izbore u Argentini, Brazilu, Hondurasu i Poljskoj, a tvrdi i da vodi Venezuelu iz Ovalnog ureda nakon svrgavanja predsjednika Nicolása Madura. Njegovi postupci nisu hiroviti; ciljeve je kodificirao u novoj američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti, koja hvali "rastući utjecaj patriotskih europskih stranaka". To se odnosi na desničarske populističke i antiimigracijske stranke poput Nacionalnog okupljanja u Francuskoj, stranke Reforma u Ujedinjenom Kraljevstvu i AfD-a u Njemačkoj, koje nastoje srušiti globalne vođe s kojima Trump svakodnevno surađuje.

Prošle godine u Münchenu, potpredsjednik JD Vance iznio je idealiziranu viziju Zapadne Europe ukorijenjene u kršćanstvu, kojoj prijeti uništenje zbog vala imigracije iz muslimanskih i većinski ne-bjelačkih zemalja. Ove godine, Rubio je prenio sličnu poruku, ali ublaženu s više diplomatske finese. Inzistirao je na tome da Washington ne želi "vazalske" države, već snažne partnere u EU, te da je predan okončanju rata u Ukrajini. Ipak, njegov je govor bio i jasan nagovještaj da će američka obrana Europe biti dovedena u pitanje ako kontinent ne prihvati MAGA pogled na zapadnu civilizaciju.

"Masovna migracija nije, niti je ikad bila, nekakva marginalna briga od male važnosti", rekao je Rubio u Münchenu. "Ona je bila i ostaje kriza koja preobražava i destabilizira društva diljem Zapada." Time nije govorio samo u Trumpovo ime, već i u ime pristaša populističkih stranaka koje se, po Trumpovom modelu, bune protiv liberalnih elita u europskim državama. Mnogi od tih birača vjeruju da njihovi socijaldemokratski ili umjereni vođe nisu uspjeli osigurati granice, baš kao ni demokrati u SAD-u, te krive globalizaciju za uništavanje radničkih poslova.

Rastući ideološki jaz

S druge strane, vodeći europski političari upozoravaju da populisti predstavljaju prijetnju stabilnosti i demokraciji. Vojna groblja razasuta diljem njihovih zemalja, uključujući tisuće američkih grobova, podsjećaju ih na opasnosti desničarskog populističkog nacionalizma. Oni se protive Trumpovoj politici i američka upozorenja o imigraciji smatraju suprotnima europskim vrijednostima ljudskih prava i integracije.

Vođe poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona odbacuju američke prijetnje odmazdom zbog pokušaja da zaustave bujicu dezinformacija s društvenih mreža u američkom vlasništvu. Protive se i tvrdnji Trumpove administracije da je njihovo društvo bolesno. "Nasuprot onome što neki govore, Europa nije 'woke' i dekadentna i ne prijeti joj civilizacijsko brisanje. Zapravo, ljudi i dalje žele ući u naš klub", izjavila je potpredsjednica Europske komisije Kaja Kallas u Münchenu.

Ova rastuća ideološka nepovezanost pokazuje da transatlantske napetosti daleko nadilaze pitanje smanjenih obrambenih proračuna članica NATO-a. Trumpova politika je, kao i često, nedosljedna. U dobrim je odnosima s britanskim premijerom Keirom Starmerom i povremeno s Macronom, iako je ideološki bliži njihovim suparnicima. Prijateljski je nastrojen i prema talijanskoj populističkoj premijerki Giorgiji Meloni, unatoč njezinoj snažnoj potpori Europskoj uniji koju on prezire.

Poruka Europi s diplomatskom finesom

Ironično je da Trump neumorno širi svoju poruku u inozemstvu u trenutku kada mu je popularnost kod kuće pala ispod 40 %, a republikanski čelnici strahuju od poraza na međuizborima. Malo je znakova da većina u SAD-u prihvaća njegov svjetonazor, a kamoli u Europi. Ipak, kritičari se boje da sinergija između Trumpa i Orbána nadilazi zajedničku ideologiju. Mađarski premijer otežao je oporbenim strankama pobjedu na izborima, narušavajući pritom pravne mehanizme koji štite pravo na neslaganje. U Trumpovoj nedavnoj retorici čuju se snažni odjeci takve politike.

Mađarska putanja dugo je zabrinjavala Washington. Godine 2019. sam Rubio je, zajedno sa senatorima Jimom Rischom, Jeanne Shaheen i Robertom Menendezom, pisao o tome.

"Pod Orbánom je izborni proces postao manje kompetitivan, a pravosuđe je sve više pod kontrolom države", napisali su tada. "Sloboda medija je oslabila jer se oglašivače snažno odvraća od oglašavanja u neovisnim medijima, a vlasništvo je konsolidirano pod zakladom izuzetom od antimonopolskih propisa." U Trumpovom drugom mandatu, ovo manje zvuči kao optužnica, a više kao opis predsjednikovih težnji.

Korištenje američke moći za utjecaj na izbore

Tijekom svog putovanja, koje je uključivalo i zaustavljanje u Slovačkoj, Rubio nije Orbánu ponudio samo moralnu podršku. Obećao je i američku financijsku pomoć kako bi uvjerio birače da njihova dobrobit ovisi o premijeru. "Ako se suočite s financijskim poteškoćama... znam da će predsjednik Trump, zbog vašeg odnosa s njim i važnosti ove zemlje za nas, biti vrlo zainteresiran da pronađe načine za pomoć ako se takav trenutak ikada dogodi", rekao je Rubio.

Trump je to već radio, i to uspješno. Iskoristio je američku ekonomsku moć kako bi upozorio birače u Argentini da je paket pomoći od 20 milijardi dolara uvjetovan ostankom stranke njegova prijatelja Javiera Mileija na vlasti. "Ako on ne pobijedi, mi odlazimo", poručio je Trump. Prošle godine nametnuo je carinu od 50 % na brazilski uvoz zbog kaznenog progona svog prijatelja i bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara. Prošli tjedan je izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga nazvao "sramotnim" jer nije pomilovao Benjamina Netanyahua. U Hondurasu je iskoristio ovlast pomilovanja kako bi oslobodio bivšeg predsjednika osuđenog za trgovinu drogom, što je viđeno kao pokušaj utjecaja na izbore.

Trumpovi pristaše mogli bi reći da se Washington oduvijek miješao u politiku drugih zemalja. No, politika ove administracije prema Europi značajna je po otvorenom svrstavanju uz snage koje bi mogle narušiti demokratske standarde i koje se otvoreno koriste rasnom politikom, prizivajući krvavu prošlost kontinenta. Washington je tradicionalno europsku demokraciju smatrao velikim vanjskopolitičkim trijumfom. Trump je tu pobjedu, kao i onu kasniju u Hladnom ratu, okrenuo naglavačke. U ne tako davnoj prošlosti, američki državni tajnici stajali su uz disidente protiv autokrata u Istočnoj Europi. U Budimpešti je Rubio učinio suprotno.