Sadržaj nastao u suradnji s: Podravka

Postoje dvije vrste ljudi. Oni koji jedva čekaju ljeto i oni koji lažu da jedva čekaju ljeto. Jer koliko god ga voljeli, postoji cijeli niz situacija koje nas iz godine u godinu uspiju iznenaditi, iako se događaju baš svakog ljeta.

Zanimljivo je da pritom gotovo svi prolazimo kroz iste male drame. Samo što svatko misli da se događaju isključivo njemu.

Ako ste već bili na godišnjem, velike su šanse da ćete se prepoznati u barem nekoliko njih. Ako tek krećete, ovo shvatite kao prijateljsko upozorenje.

Kreneš autom da ne bi morao hodati

Ljeto je, sunce prži, a apartman je udaljen desetak minuta od centra. Naravno da nećeš pješačiti. Sjesti u auto puno je pametnije rješenje.

Barem tako misliš.

Prvih deset minuta kružiš uvjeren da će baš ispred tebe netko izaći s parkinga. Kad se to ne dogodi, počinješ istraživati ulice za koje nisi ni znao da postoje. Nakon dvadesetak minuta konačno pronalaziš slobodno mjesto i shvaćaš da si parkirao toliko daleko da bi pješice već odavno stigao, popio kavu i vratio se.

Kažeš da ćeš na godišnjem što manje kuhati. Onda vidiš cijene

Plan je odličan. Restorani, konobe, lagane večere i što manje vremena u kuhinji.

Onda nekoliko dana kasnije pogledaš račune i shvatiš da bi bilo dobro barem poneki obrok pripremiti u apartmanu ako ne želiš do kraja godine živjeti na vodi.

Otvoriš hladnjak i prizor nije obećavajući. Malo sira, nekoliko jaja, nešto šunke, pokoja rajčica i kruh od jučer.

I upravo tada nastanu najbolji ljetni obroci. Tostovi, sendviči, burgeri ili tortilje od sastojaka koje već imaš pri ruci. Ne treba puno planiranja ni kompliciranih recepata. Ponekad su najbolja rješenja upravo ona najjednostavnija, a kad već imate Podravka ketchup u hladnjaku, blagi, ljuti ili pizza, svaki sendvič, tost ili tortilja postaje nešto puno bolje nego što se to činilo na početku.

Na povratku ćeš, naravno, opet ići autom. Čovjek mora biti uporan.

Odeš u trgovinu po kruh i mlijeko, vratiš se s tri vrećice

Na moru je odlazak u trgovinu posebna disciplina. Kreneš po dvije stvari. Treba kruh za doručak i možda mlijeko za kavu.

Usput se sjetiš da nema jogurta. Kad si već tamo, uzet ćeš nešto za ručak. I sladoled za djecu. A vidi, lubenica izgleda odlično. Trebalo bi uzeti i vodu. I nešto za grickanje navečer.

Deset minuta kasnije izlaziš s tri pune vrećice i računom koji odlučiš ne proučavati previše. Kad dođeš u apartman i kreneš raspremati stvari, shvatiš da si kupio doslovno sve osim kruha zbog kojeg si zapravo i došao.

Nađeš savršeno mjesto na plaži koje uskoro prestane biti tako savršeno

Nakon nekoliko minuta hodanja ugledaš ga. Malo hlada, dovoljno mjesta za ručnike i taman dovoljno daleko od gužve. Mudrošću grčkog filozofa izračunavaš kretanje sunca i strateški slažeš ručnike da imaš hlada do šest popodne.

Raspakiraš stvari, namažeš djecu kremom za sunčanje i pomisliš kako si ovaj put stvarno imao sreće.

Dvije minute kasnije pokraj vas stiže velika ekipa, kombi odraslih i autobus djece. Ručnici, suncobrani, hladnjaci, lopte, madraci i zvučnik koji je očito kupljen da ga čuje pola plaže.

Na trenutak razmišljaš da se preseliš.

Onda pogledaš koliko si stvari već raspakirao i zaključiš da sad više i nemaš izbora.

Organizira se roštilj bez glavnih sastojaka

Ne postoji savršen ljetni roštilj. To je jednostavna činjenica.

Uvijek netko zaboravi nešto kupiti. Nestane kruha, nema ugljena ili se u zadnji trenutak otkrije da je meso ostalo u hladnjaku. Netko dovede vegetarijanca za kojeg nitko nije znao. A jedino što sigurno ne nedostaje jest rasprava tko će paliti vatru.

Ipak, roštilj bez dobrog kečapa nije pravi roštilj. Ljuti za one koji mogu, jalapeno za one koji misle da mogu, a blagi za djecu (i one koji shvate da ipak nisu za jalapeno)

Tu je i onaj jedan prijatelj koji cijeli dan govori da će doći za deset minuta i pojavi se kad je sve gotovo.

Ipak, nekim čudom na kraju svi jedu, svi su siti i svi tvrde da je upravo ovaj roštilj bio najbolji dosad.

Kažeš da nećeš izgorjeti

Na plažu ideš samo na kratko. Sat vremena, možda malo više.

Krema za sunčanje? Ma nije potrebna.

Navečer te boli svaki pokret. Tuširanje postaje ozbiljan izazov, a svi oko tebe imaju potrebu pitati jesi li malo pretjerao sa suncem.

Sljedeće jutro prva stanica nije pekarnica ni kafić.

Prva stanica je trgovina i krema s najvećim zaštitnim faktorom koji postoji.

Navečer odeš u šetnju na pola sata, potrošiš plaću

To je plan.

Malo prošetati uz more, pojesti sladoled i vratiti se u apartman.

Dva sata kasnije još uvijek ste vani. Djeca žele još jednu vožnju na vrtuljku, netko je ogladnio, sreli ste prijatelje koje niste vidjeli godinama, a usput ste kupili magnet za hladnjak koji će za mjesec dana završiti u ladici.

Nitko se više ne sjeća zašto ste uopće izašli.

Kažeš da ćeš na plaži biti do jedanaest

To je jedna od najvećih ljetnih iluzija.

Na plažu stignete oko devet i uvjereni ste da ćete izbjeći najveću vrućinu. Oko jedanaest krećete kući.

Onda se još jednom ide u more. Pa netko poželi sladoled. Djeca pronađu društvo za igru. Netko izvadi karte. U međuvremenu ste i ogladnjeli.

Kad se vratite u apartman, već je kasno poslijepodne i nitko nema volje za velike kulinarske pothvate. Tada najbolje prolaze brza rješenja i jela koja su gotova za nekoliko minuta. Jer se treba opet vratiti na plažu na popodnevno kupanje, naravno.

Pokušavaš se riješiti pijeska

Vratiš se s plaže i ozbiljno pristupiš poslu. Istreseš ručnike. Istreseš torbe. Otuširaš se. Oprane su i papuče.

Ipak, nekako uspiješ pronaći pijesak na kauču, u krevetu i na podu apartmana, a u automobilu ga nalaziš do Božića.

Navečer vodiš rat s komarcem

Zatvoriš prozore.

Upališ uređaj protiv komaraca.

Provjeriš svaki kut sobe.

Ugasiš svjetlo.

Zzzzz.

Upališ svjetlo.

Nema ga.

Ugasiš.

Zzzzz.

Nakon dva sata odustaneš i prihvatiš činjenicu da ste vas dvojica očito rezervirali isti apartman.

I onda shvatiš da je upravo to ljeto

Ljeto nikad ne prođe baš onako kako smo zamislili. Uvijek će biti gužvi, vrućina, skupih sladoleda, improviziranih ručkova i sitnih planova koji će se raspasti već prvog dana.

Ali upravo se tih trenutaka najčešće sjećamo kad godišnji završi. Ne savršeno isplaniranih dana, nego roštilja na kojem je nešto zagorjelo, večere koja je nastala od onoga što se našlo u hladnjaku i pola sata traženja parkinga zbog kojeg smo na kraju hodali više nego što smo planirali.

Neke se ljetne stvari jednostavno ne mogu izbjeći. Ali kad se gladna ekipa vrati s plaže i treba brzo smisliti što će biti za ručak ili večeru, dobro je znati da ne treba puno. Nekoliko sastojaka iz hladnjaka, Podravka ketchup, koji je ionako tu, od hrvatskih rajčica, i večera je gotova prije nego što itko počne gunđati da je gladan, a dan je spašen.

A to je ponekad sasvim dovoljno za dobar ljetni dan.

Sponzorirani sadržaj donose Index i Podravka u skladu s najvišim profesionalnim standardima.