Foto: Press

Deveto poglavlje: Slomljen

SHEPLEYJEV izraz lica se promijenio. Nakon što je Adam

javio vrijeme borbe, sav se pretvorio u posao. Prstima je

lupkao po telefonu, kuckao i slao poruke ljudima s liste.

Kad je konačno nestao iza svojih vrata, America se nasmijala,

a oči su joj se raširile. "Idemo! Bolje da se spremimo!"

I prije nego što sam stigao išta reći, izgurala je Abby na

hodnik.

 

Cijela ta strka bila je nepotrebna. Razbit ću frajera, zaraditi

za nekoliko mjeseci režija i stanarine, i život će se vratiti

u normalu. Više ili manje. Abby će se vratiti u Morgan Hall,

a ja ću se na sve načine truditi da ne ubijem Parkera.

America je dovikivala Abby da se presvuče, a Shepley

je napokon prestao prtljati po mobitelu i dohvatio ključeve

od auta. Virnuo je u hodnik pa zakolutao očima. "Idemo!"

pozvao ih je.

 

America je potrčala hodnikom, ali umjesto da nam se

pridruži, jurnula je u Shepleyevu sobu. On je opet zakolutao

očima i počeo se smijati.

Nekoliko sekundi kasnije, America je izletjela iz Shepleyeve

sobe u kratkoj zelenoj haljini, a Abby se pojavila u

uskim trapericama i žutom topiću. Sise su joj se tresle svaki

put kad bi se pomaknula.

 

"A, ne. Ovo ne dolazi u obzir. Hoćete da stradam? Izvoli

se presvući, Golubice."

"Molim?" Pogledala je svoje traperice. No, nije bila stvar

u trapericama.

"Izgleda slatko, Trav, pusti je na miru!" prekinula me

America.

Odveo sam Abby niz hodnik. "Obuci majicu... i tenisice.

Nešto udobno."

"Molim?" pitala je, zbunjenog izraza lica. "Zašto?"

Zastao sam na vratima. "Zato jer ću se više brinuti o

tome tko gleda tvoje sise, nego kamo udara Hoffman",

rekao sam.

Zovite me seksistom, ali to je točno. Ako bude tamo

ovako odjevena, neću se moći koncentrirati na posao, a ne

želim izgubiti borbu zbog Abby.

"Mislila sam da te nije briga što drugi misle", rekla je,

ljuteći se.

Stvarno nije shvaćala. "To je posve drugi scenarij, Golubice."

 

Pogledao sam u njezine ponosno podignute grudi,

u bijelom, čipkastom grudnjaku. Odjednom mi je došlo da

otkažem borbu i poželio sam provesti ostatak večeri privijajući

je uz svoje tijelo.

Naglo sam prestao misliti o tome i ponovo je pogledao

u oči.

"Ne možeš ovo odjenuti za borbu i zato te molim... Ma,

samo se presvuci", rekao sam, gurajući je u sobu. Izašao

sam van prije nego sve pošaljem kvragu i poljubim je.

"Travis!" viknula je s druge strane vrata. Odjednom se iz

sobe začulo razbacivanje stvari. Vjerojatno je zavitlala cipele

i tresnula ih u zid. Vrata su se konačno otvorila. Navukla je

neku komotniju majicu i obula starke. I dalje je bila seksi, ali

barem neću morati previše brinuti o tome tko joj se nabacuje

za vrijeme borbe.

"Ovako je bolje?" otpuhnula je.

"Oh! Da! Idemo!"

 

Shepley i America već su bili u automobilu i izlazili

su s parkirališta. Uzeo sam naočale i pričekao da se Abby

smjesti, pa krenuo. Kad smo stigli do studentskog naselja,

skrenuo sam na pločnik i vozio ugašenih svjetala. Zaustavio

sam se iza zgrade Jefferson. Poveo sam Abby prema stražnjem

ulazu, a njoj su se oči raširile i počela se smijati.

"Čekaj. Šališ se."

"Ovo je VIP ulaz. Trebala bi vidjeti kako drugi ulaze."

Uskočio sam u podrum, a onda je pričekao u mraku.

"Travis!“ prigušeno je viknula.

"Tu dolje, Golubice. Samo spusti noge i uhvatit ću te."

"Ti si potpuno lud ako misliš da ću skočiti u prazno, u

potpuni mrak!"

 

"Uhvatit ću te! Obećavam! Ajde, spuštaj tu guzu i upadaj!"

"Ovo je totalna ludost", zasiktala je.

Na prigušenoj svjetlosti vidio sam kako provlači noge

kroz mali pravokutni otvor. Uza sav njezin oprezni manevar

uspjela je pasti, umjesto da skoči. Tiho je zacičala, a

onda uletjela u moje ruke. Kakav lagan ulov.

„Padaš kao curica“, rekao sam joj i spustio je na noge.

Hodali smo kroz mračni labirint podruma, sve dok

nismo stigli do prostorije uz glavnu dvoranu, u kojoj će

se odvijati borba. Adam je urlao u megafon, a iznad mora

glava podizale su se ruke i mahalo se novcem.

"Što sad radimo?" pitala je, dok me svojim sitnim rukama

čvrsto držala za nadlakticu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Čekamo. Adam mora izgovoriti svoje prije nego što ja

uđem."

"Da čekam ovdje? Ili da uđem unutra? Gdje da stanem

kad počne borba? Gdje su Shep i Mare?"

Izgledala je prilično unemireno. I ja sam se osjećao loše

zbog toga što ću je ostaviti samu.

"Oni su ušli na drugi ulaz. Samo me prati van; neću te

pustiti samu među te morske pse. Ostani pored Adama:

on će te čuvati da te ne zgnječe. Ne mogu baš istovremeno

paziti na tebe i zadavati udarce."

"Da me ne zgnječe?"

"Bit će tu večeras puno ljudi. Brady Hoffman je s državnog

sveučilišta. Oni tamo imaju vlastiti Krug. Bit će tu i naša

i njihova ekipa, pa će u dvorani biti ludnica."

 

"Jesi nervozan?"

Nasmijao sam joj se. Bila je naročito lijepa kad je tako

brinula za mene. "Nisam. Ti mi djeluješ nervoznjikavo."

"Možda", rekla je.

Želio sam se sagnuti i poljubiti je. Napraviti nešto i izbrisati

taj izraz preplašenog janjeta s njezinog lica. Pitao sam

se je li brinula za mene i prve noći kad smo se sreli. Ili brine

tek sad zato što me poznaje i zato jer joj je stalo do mene.

"Ako će ti to pomoći, neću mu dopustiti ni da me dotakne.

Neću mu uopće dopustiti da me udari, čak ni zbog

njegovih navijača."

"Kako to misliš izvesti?"

Slegnuo sam ramenima. "Obično im dopustim da zadaju

jedan udarac, da izgleda pošteno."

"Ti...? Ti dopuštaš njima da te udare?"

"Pa, ne bi baš bilo zabavno da samo masakriram nekoga

i da taj netko ne zada ni jedan udarac. To nije dobro za

biznis, jer se nitko ne bi kladio protiv mene."

"Kakva hrpa sranja", rekla je i prekrižila ruke na prsima.

Podigao sam obrvu. "Misliš da te zajebavam?"

"Teško mi je povjerovati da te udara samo kad mu dopustiš."

"Hoćeš li se kladiti, Abby Abernathy?"

Nasmijao sam se. Dok sam izgovarao te riječi, nisam ih

namjeravao upotrijebiti u svoju korist, ali kad mi se nasmiješila

onim svojim lukavim smiješkom, pala mi je na pamet

nabolja ideja svih vremena.

Nasmijala se. "Da, hoću. Kladim se da će te jednom udariti."

 

"A ako ne udari? Što ako ja dobijem okladu?" pitao sam.

Slegnula je ramenima. Urlici gomile posve su nas okružili.

Adam je ponavljao pravila igre na onaj svoj kretenski način.

Nastojao sam zaustaviti idiotski cerek koji mi se širio

licem. "Ako ti dobiješ, živjet ću mjesec dana bez seksa."

Podigla je obrvu.

"Ali, ako ja dobijem, moraš živjeti mjesec dana kod

mene."

"Ma, daj. Pa ionako sam kod tebe! Kakva ti je to oklada?"

vikala je nadglasavajući buku.

Još nije znala. Nitko joj nije rekao.

"Popravili su danas bojlere u Morganu", rekao sam uz

osmijeh i namignuo joj.

Nasmijala se. Nisam je uspio zbuniti.

"Sve je vrijedno toga, samo da te gledam kako pokušavaš

živjeti u apstinenciji."

 

Nakon takvog njezinog odgovora, mojim je tijelom

jurnuo adrenalin kakav sam osjećao samo tijekom borbe.

Poljubio sam je u obraz, pustio da mi usne ostanu na njezinoj

koži trenutak dulje, pa izašao iz sobe. Osjećao sam se

kao kralj. Nema šanse da me taj šupak takne.

Kao što sam i očekivao, u dvorani je bilo mjesta samo

za stajanje, a kad smo ušli, guranje i vikanje dodatno su

se pojačali. Glavom sam signalizirao Adamu i skrenuo mu

pozornost na Abby, kako bi pazio na nju. Odmah je razumio.

Adam je bio pohlepni idiot, ali nekoć je bio nepobjedivo

čudovište Kruga. Sve dok on pazi na nju, nemam se zbog

čega brinuti. Napravit će to samo zato kako mi ništa ne bi

odvraćalo pozornost. Adam će učiniti sve, dokle god to

znači da će zaraditi gomilu love.

Dok sam prilazio Krugu, ljudi su se razmicali preda

mnom, a onda se ljudski prolaz iza mene zatvorio. Brady je

stajao ispred mene, sopćući i drmusajući se, kao da je odjednom

maznuo i Red Bull i Burn.

 

Obično nisam sve to shvaćao ozbiljno i nastojao sam

svoje protivnike izbrisati iz glave, ali večerašnja je borba

bila važna, pa sam namjestio prikladan izraz lica.

Adam je zazvonio.

Zauzeo sam stav i ustuknuo nekoliko koraka, čekajući da

Brady napravi prvu grešku. Sagnuo sam se da izbjegnem

njegov prvi udarac, a onda i drugi.

Adam je otraga nešto govorio. Bio je nezadovoljan, ali

to sam mogao i pretpostaviti. Adam je volio kad su tuče

zabavne. To je bio najbolji način da privučeš u podrum što

više ljudi. A više ljudi znači i više love.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Spustio sam laktove i opalio šakom Bradyja u glavu,

brzo i silovito. Da je u pitanju normalna borba, ipak bih

malo pričekao s tim, no ja sam želio što prije završiti i provesti

ostatak večeri slaveći s Abby.

Redao sam udarce, jedan za drugim, pa izbjegao još

nekoliko njegovih pokušaja, pazeći da se ne zanesem i

pružim mu priliku za udarac. To bi sve sjebalo. Brady je

pokušao opet i još jednom navalio na mene, ali udarajući

uprazno brzo se umorio. Ja sam uspijevao izbjeći i Trentonove

udarce, koji su bili puno brži od onih koje je pokušavao

zadati ovaj mamlaz.

 

Izgubio sam strpljenje pa sam povukao Hoffmana do

betonskog stupa u sredini prostorije. Stajao sam ispred

njega, oklijevajući dovoljno dugo da moj protivnik pomisli

kako ima priliku silovito me udariti posred lica. Zamahnuo

je iz sve snage za svoj posljednji udarac, ali ja sam se izmaknuo

i on je zabio šaku u stup. U očima mu je sijevnulo

iznenađenje, a onda se presavio. I to mi je bio znak. Odmah

sam ga napao. Uz glasan tresak, Hoffman se stropoštao na

tlo i, nakon kratke tišine, publika je podivljala. Adam je

bacio crvenu krpu na Hoffmanovo lice, a mene je okružila

gomila.

 

Uglavnom sam uživao u takvoj vrsti pažnje, ali ovaj su

mi put samo smetali. Navirivao sam se preko te gomile ljudi

tražeći Abby, ali kad sam konačno uspio vidjeti mjesto na

kojem je trebala biti, stisnuo mi se želudac. Nije je bilo.

Kad sam se počeo probijati između mnoštva ljudi, osmijehe

je zamijenio šok. "Daj! Miči se! Odjebi!" vikao sam,

gurajući se sve jače dok me svladavala panika.

Konačno sam došao do garderobe, očajnički po mraku

tražeći Abby.

 

"Golubice!"

"Tu sam!"

Tijela su nam se sudarila i čvrsto sam je zagrlio.

U jednom trenutku osjetio sam olakšanje, a onda sam bio

iznerviran.

"Preplašila si me! Skoro sam se morao opet boriti da bih

došao do tebe! Nije te bilo!"

"Dobro da si me našao. Nije me baš veselila ideja da se

sama i po mraku pokušavam iskobeljati odavde."

Zbog njezinog slatkog osmijeha zaboravio sam na sve

drugo i sjetio se da je moja. Barem još mjesec dana. "Mislim

da si izgubila okladu."

No, tad je upao Adam i najprije pogledao Abby, a onda

mene. "Moramo razgovarati."

Namignuo sam Abby. "Ostani tu. Odmah ću se vratiti."

Slijedio sam Adama u susjednu prostoriju. "Znam što ćeš

reći..."

"Ne, ne znaš", zaurlao je Adam. "Ne znam što radiš s

njom, ali nemoj se zajebavati s mojim novcem."

Nasmijao sam se. "Zaradio si dovoljno večeras. Nadoknadit

ću ti."

"Itekako hoćeš! Nemoj da se ovo ponovi!" Adam mi je

zalijepio lovu za dlan, a onda me u prolazu odgurnuo ramenom.

Strpao sam lovu u džep i nasmijao se Abby.

"Trebat će ti više odjeće."

"Stvarno misliš da ostanem s tobom mjesec dana?"

"Bi li ti od mene tražila da mjesec dana budem bez

seksa?"

 

 

Nasmijala se. "Bolje da odemo do Morgana."

Bilo kakav pokušaj prikrivanja mojeg ogromnog zadovoljstva

bio je osuđen na propast. "Ovo će biti veselo."

Pored nas se opet stvorio Adam. Dao je Abby nekakav

novac, pa nestao u gomili koja se razilazila.

"Uložila si lovu?" pitao sam, iznenađen.

"Pa, priuštila sam si potpun doživljaj", rekla je i slegnula

ramenima.

Uhvatio sam je za ruku i odveo do prozora. Izvukao sam

se van, ispuzao na travu, pa se okrenuo i povukao Abby.

Šetnja do Morgana bila je savršena. Noć je bila neobično

topla i još se osjećao onaj ljetni ugođaj. Pokušavao sam ne

cerekati se poput glupana baš čitavo vrijeme, no nije mi

polazilo za rukom.

"Zašto uopće želiš da ostanem s tobom?" pitala je.

Slegnuo sam ramenima. "Nemam pojma. Sve je nekako

bolje kad si mi blizu."

Shepley i America čekali su u autu da se pojavimo s

Abbynim stvarima. Čim su krenuli prema stanu, odšetali

smo do parkirališta i sjeli na motor. Obuhvatila me rukama,

a ja sam spustio dlan na njih.

Duboko sam udahnuo. "Drago mi je da si bila večeras sa

mnom, Golube. Nikada u životu nisam se tako zabavio tijekom

borbe." Činilo mi se da joj je za odgovor trebala cijela

vječnost.

Spustila je bradu na moje rame. "To je zato što si pokušavao

Tekst se nastavlja ispod oglasa

dobiti okladu."

Okrenuo sam se prema njoj i pogledao je ravno u oči.

„Naravno da jesam.“

Stisnula je obrve. "Jesi li zato danas bio loše volje? Jer si

znao da su bojleri popravljeni i da ću večeras otići?"

Na trenutak sam joj se izgubio u očima, a onda odlučio

zašutjeti. Upalio sam motor i vozio nas doma, i to sporije

nego... ikad. Kad smo stali na semaforu, bio sam neobično

sretan što mogu spustiti ruku na njezinu, ili na koljeno. Činilo

se da joj to ne smeta i priznajem da sam bio na sedmom nebu.

 

Parkirali smo se ispred stana i Abby je sišla s motora kao

pravi profesionalac, pa smo krenuli prema stepenicama.

"Mrzim kad stignu prije nas. Uvijek mi se čini da ih u

nečemu prekidam."

"Navikni se na to. Ovo je tvoj dom iduća četiri tjedna",

rekao sam i okrenuo joj leđa. "Penji se."

"Kako?"

"Ajde, odnijet ću te gore." Nasmijala se i skočila mi

na leđa. Uhvatio sam je za bedra i potrčao uza stepenice.

America je otvorila vrata prije nego što smo došli do vrha,

i počela se smijati.

"Pogledaj ti ovo... Da ne znam, pomislila bih..."

"Prestani, Mare!" viknuo je Shepley s kauča.

Super. Shepley je bio u jednom od svojih raspoloženja.

America se nasmijala kao da je rekla nešto što nije smjela,

i onda nam širom otvorila vrata da bismo oboje mogli proći.

Čvrsto držeći Golubicu, bacio sam se u fotelju. Vrisnula je

kad sam se naslonio na nju, svom svojom težinom.

"Večeras si jako veseo, Trav. Što se događa?" pitala je

America.

"Upravo sam zaradio gomilu novca, Mare. Dvaput više

nego što sam mislio da ću dobiti. Nije li to dovoljan razlog

za sreću?"

America se nasmijala.

"Ne, nešto je drugo u pitanju" rekla je, gledajući moju

ruku dok sam mazio Abbyno bedro.

"Mare...", upozorio ju je Shepley.

"Dobro, pričat ćemo o nečemu drugom. Abby, je li te Parker

pozvao na zabavu bratstva Sig Tau za vikend?"

Veselje mi je naglo splasnulo i okrenuo sam se prema

Abby. "Hm... da? Zar ne idemo svi?"

"Ja idem", rekao je Shepley, prateći program na televiziji.

"A to znači da idem i ja", rekla je America, nestrpljivo

pogledavajući u mene. Bacila mi je mamac, u nadi da ću se

dobrovoljno ponuditi da idem s njima, ali više me brinulo

što je Parker pozvao Abby na jebeni spoj.

 

"Hoće li on doći po tebe ili što?" pitao sam.

"Ma, ne. Samo mi je rekao za zabavu."

Americina su se usta razvukla u nestašan osmijeh. "Ali,

rekao je da ćete se vidjeti tamo. Stvarno je sladak."

Razdražljivo sam pogledao Americu, a potom i Abby.

"Ideš li?"

"Rekla sam mu da idem". Slegnula je ramenima. "A ti?"

"Da", rekao sam bez oklijevanja. Konačno, pa nije to

zabava samo za parove, nego obični vikend tulum. To mi

nije smetalo. I nema jebene šanse da pustim Parkera da provede

čitavu večer u društvu s Abby. Kesit će se onim svojim

fancy smiješkom, ili će je odvesti u restoran svojih roditelja i

razbacivati se novcem, ili će pronaći neki drugi način da joj

se uvuče u gaćice.

Shepley me pogledao. "Čekaj, pa prošli si tjedan rekao

da ne ideš."

"Predomislio sam se, Shep. U čemu je problem?"

"Ni u čemu", promrmljao je, povlačeći se u svoju sobu.

America se namrštila. "Dobro ti znaš u čemu je problem",

rekla je. "Zašto ga više ne prestaneš izluđivati?"

Otišla je za Shepleyem, i njihovi su se glasovi izgubili iza

zatvorenih vrata.

"Pa, drago mi je da svi osim mene znaju što se događa",

rekla je Abby.

Abby nije bila jedina koja je ostala zatečena Shepleyevim

ponašanjem. Ranije me samo zafrkavao zbog nje, a sad se

ponašao kao zadnja pizda. Što se dogodilo da je postao

takav? Možda bi se osjećao bolje kad bi shvatio da sam

konačno odlučio raskrstiti s drugim curama i da želim samo

Abby. Možda ga je zabrinulo upravo to što sam mu priznao

da mi je stalo do Abby. Nisam baš dečko za poželjeti. Da.

To mi je imalo smisla. Ustao sam. "Idem se na brzinu istuširati."

"S njima se nešto događa?" pitala je Abby.

"Ne, samo je paranoičan."

 

"To je zbog nas?" nagađala je. Preplavio me neobičan

osjećaj, kao da lebdim. Upravo je rekla nas.

"O čemu se radi?" pitala je, sumnjičavo me gledajući.

"U pravu si. To je zbog nas. Nemoj zaspati, u redu?

Želim s tobom o nečemu razgovarati."

Istuširao sam se za manje od pet minuta, ali sam sljedećih

pet stajao pod tušem, smišljajući što ću joj sve reći.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Više nije imalo smisla gubiti vrijeme. Bit će ovdje idućih

mjesec dana i to će biti savršeno dovoljno da joj dokažem

kako nisam ono što misli da jesam. Barem sam prema njoj

drugačiji, a tijekom četiri iduća tjedna možemo razbiti sve

predrasude koje možda ima. Izašao sam ispod tuša i obrisao

se, uzbuđen i prokleto nervozan, jer mi je bilo jasno s

kakvim sve ishodom može završiti ovaj razgovor. Začuo

sam Americu kako nešto govori, a glas joj je djelovao razočarano.

Odškrinuo sam vrata i prisluškivao.

"Obećala si, Abby. Kad sam ti rekao da ga ne osuđuješ,

nisam mislio da ćete se spetljati! Mislio sam da ste samo

prijatelji!"

"I jesmo", rekla je Abby.

"Ne, niste", bjesnio je Shepley.

America je rekla. "Dušo, rekla sam ti da će sve biti

dobro."

"Zašto podržavaš ovo, Mare? Rekao sam ti što će se

dogoditi!"

"Rekla sam ti da neće! Zar mi ne vjeruješ?" Shepley je

otišao u sobu.

Nekoliko trenutaka vladala je tišina, a onda je America

opet progovorila. "Nikako mu ne mogu utuviti u glavu da,

bez obzira na to što će biti između Travisa i tebe, hoćete li

funkcionirati ili ne, to neće utjecati na nas. Ali, on se već

toliko puta opekao da... Ne vjeruje mi."

Prokletstvo, Shepley. Nisi mi baš sjajno pripremio teren.

Odškrinuo sam vrata još malo, kako bih mogao vidjeti

Abbyno lice.

"O čemu to pričaš, Mare? Travis i ja nismo zajedno. Mi

smo samo prijatelji. Čula si ga ranije... On nije zainteresiran

za mene na taj način."

Jebiga. Ovo postaje sve gore i gore.

"Čula si to?" pitala ju je America začuđeno.

"Pa, jesam."

"I vjeruješ mu?"

Abby je slegnula ramenima. "Nema veze. To se nikad

neće dogoditi. U svakom slučaju, rekao mi je da me

ne doživljava na taj način. Osim toga, on ima fobiju

od preuzimanja bilo kakve obveze. I bilo bi mu teško

naći bilo koju prijateljicu, osim tebe, s kojom nije spavao

i koja se može nositi s njegovim promjenama raspoloženja.

Ne mogu vjerovati da Shep misli drugačije..."

Svaki tračak nade nestao je s njezinim riječima. Slamao sam

se od razočaranja. Nekoliko je sekundi bol bila neizdrživa,

sve dok me nije obuzeo bijes. Njega je uvijek bilo lakše kontrolirati.

"Misli zato što poznaje Travisa, a i zato što je... Razgovarao

je s njim, Abby."

"Kako to misliš 'razgovarao'?"

"Mare?" dozivao je Shepley iz sobe.

America je uzdahnula. "Ti si moja najbolja prijateljica.

Mislim da te poznajem bolje nego što ponekad poznaješ

samu sebe. Kad vidim vas dvoje zajedno, jedina razlika

između Shepa i mene, te Travisa i tebe, je u tome što se vas

dvoje ne seksate. A osim toga? U čemu je razlika? Nema je."

"Postoji velika razlika, ogromna. Dovodi li Shep kući

svaku večer drugu djevojku? Kaniš li ti sutra ići na zabavu

da bi se družila s tipom koji definitivno ima potencijal za

vezu? Znaš da se ne mogu spetljati s Travisom, Mare. Ne

znam uopće zašto o tome razgovaramo."

"Ne umišljam stvari, Abby. Provela si s njim gotovo svaki

trenutak prošloga mjeseca. Priznaj da osjećaš nešto prema

njemu."

 

Nisam to više mogao slušati. "Pusti, Mare" rekao sam.

Obje su se djevojke trgnule kad su čule moj glas. Abbyn

pogled susreo se s mojim. U njemu nisam vidio ni srama ni

žaljenja, što me dodatno razljutilo. Samo sam se malo izložio,

a već me uspjela raniti.

Povukao sam se u sobu, kako ne bih izvalio nešto kretenski

glupo. Sjedenje mi nije pomoglo. Nije ni ustajanje, ni

hodanje uokolo, a ni sklekovi. Zidovi oko mene kao da su

se sa svakom sekundom sve čvršće zbijali. U meni je ključao

bijes koji se spremao eksplodirati.

Mogao sam jedino izaći iz stana, razbistriti glavu i pokušati

se opustiti uz par čašica cuge. Crvena vrata. Mogu otići

tamo. Cami radi. Ona će znati što mi je činiti. Uvijek me

znala smiriti. I Trenton ju je volio zbog toga. Imala je trojicu

mlađe braće i ne bi ni trepnula kad bi netko od nas imao

napade bijesa ili ljutnje.

Navukao sam majicu i traperice pa u hodniku nabio sunčane

naočale, uzeo ključeve od motora i motorističku jaknu

i obuo čizme. Abby me spazila u hodniku i razrogačila oči.

Hvala Bogu da sam imao naočale. Nisam želio da vidi koliko

sam povrijeđen.

"Odlaziš?" pitala je, uspravljajući se. "Kamo ideš?"

Pretvarao sam se da ne čujem molećivost u njezinom

glasu.

"Van."

 

Ovaj, i još mnogo drugih zanimljivih besteselera potražite u Fokusu!