Foto: Ilustracija Index, Siniša Uštulica

LEŽIM sinoć u krevetu i razmišljam koliko sam dobrih cura propustio u svom životu. Jesam li možda propustio onu jednu koja je mogla biti ta? Lako za sve druge, ali na kraju dana ta je ipak najvažnija. Kako uopće znati koja je ta? Ipak, više me muči činjenica da sam možda zbog vječite dileme "mogu li naći još bolju" ostavio onu koju je trebalo sačuvati. No, ta bolja nikad nije naišla, a pitanje je i hoće li. I što sad?! Razmišljajući o tome i vračajući film u nazad došao sam do zaključka da sve djevojke s kojima sam bio mogu više manje svrstati u tri kategorije, a činjenica je da ćemo kroz svoje dvadesete svi mi barem jednom biti s jednom takvom djevojkom.

Divlja cura

Tip cure s kojim sam nekad jedino i htio biti. A kada nešto želiš, obično to i nađeš. Ili ono, u ovom slučaju ona, nađe tebe. Na kraju se ispostavi da moraš zaista paziti što poželiš, da ti se ne bi i ostvarilo. Cura s kojom mi nikad, ali baš ni u jednom trenu nije bilo dosadno. Kao jebeni rollercoaster koji te vozi neprestano u krug ali bez stanica. Ovdje, smo, ondje smo, toliko ideja, a tako malo vremena. Dan prekratko traje u društvu takve cure. Izlazili smo stalno, bilo nas je svugdje, najviše po podu. Jer ako njoj padne napamet da se valjamo po podu, ona to i napravi, a mene povuče za sobom. Hodamo gradom, centrom jedne europske metropole, ona se sjeti da bi bilo fora dignuti suknju i hodati samo u tangama, i dok sam se ja smijao samoj ideji, ona je već dvadeset metara ispred mene u crnim tangicama ne obazirući se na prolaznike. S takvom curom nikad nisi na miru, i to ti jedno vrijeme savršeno odgovara. Radi nje sam se puno puta skoro potukao vani jer je ona uvijek bila u pravu i zakačit će se s bilo kime, bilo gdje, dok ne dokaže svoje, iako je u principu gotovo uvijek bila u krivu. Cura je to koja fenomenalno izgleda, iako to i nema toliko veze sa njenim izgledom koliko njezinim karakterom. Budi spreman da ćeš piti više, partijati bolje ali i trošiti poprilično. No, uvijek će postojati onaj feeling da je ona nekako van tvog dometa. Do onog trenutka kada ćeš shvatiti da ona zapravo i nije ono što ti tražiš. Da je sve to previše. Da je ona previše. Na kraju, s vremena na vrijeme falit će ti njena poletnost i način na koji živi. Uvijek će mi ta cura (konkretno bilo ih je i više takvih) biti draga, ali svjestan sam da je ona samo u prolazu. Takva cura nije za dugo. Iako me u životu naučila dosta toga, otvorila mi oči na neki način i vjerojatno zauvijek ostavila svoj trag.

Dobrica

To je ona veza zbog koje će ti uvijek biti žao što nije uspjelo. Zato što je cura bila perfektna, ali jednostavno nije išlo. Nema tu kemije. Barem kod mene nije bilo. Dobre cure su cure koje znaju što žele, nije im do pretjerane zajebancije i švrljanja naokolo, već traže normalnu i stabilnu vezu. I to uopće nije loše - ali za nekog tko se još ne želi skrasiti, to je nemoguće. U startu propalo. Za razliku od "divlje" cure, ovu ćeš curu zaista zanimati pa će se potruditi oko tebe, ispunjavati tvoje želje i trpjeti tvoje ispade. Iako će upravo ta zanimacija za tebe, kumovati toj vezi. Barem kod mene je. Vječita provjeravanja, dokazivanja i obrazloženja kad tad će uzeti svoj danak i prije nego kasnije te će te stvari početi živcirati. Tu će ti faliti ona razbibriga, nestašnost i opuštenost "divlje" cure. No, ipak uz sve svoje napore nećeš uspjeti održati vezu sa "dobricom". Iako je ona cura za poželjeti, cura koju će tvoji roditelji obožavati, cura koju ćeš odvesti kući... ipak to se neće dogoditi. Meni je konkretno bilo žao zbog te veze puno više nego zbog veze, sa recimo, "divljom" curom. Dobru curu zaista voliš, zavoliš i njenu pažnju ali jednostavno nakon nekog vremena skužiš da se ne uklapaš u cijelu tu priču koju je ona oko tebe skrojila. Sve te to počne gušiti i skužiš da to sve više ne liči na vezu. Ostavljaš ju, nije lako ni tebi ni njoj, ali znaš da je tako bolje za oboje. Ona će naći nekog tko će je doživljavati "divljom" curom, a ti ćeš i dalje, slobodan, tražiti onu koja će ti više odgovarati. Neku koja će biti mix između obje spomenute cure.

Frendica

Vjerujem u muško-ženska prijateljstva. I sam imam, dvije prave frendice s kojima nikad ništa nisam i ne bih htio imati, a opet nevjerojatno mi je stalo do njih. To je cura koja je uz tebe dobar dio tvog života. S tobom je prošle sve; od najljepših uspjeha do najgorih sranja. I nikad te nije napustila. Nikad ni neće. Njoj odgovara imati frajera u životu kao nekakav oslonac i muški dio priče (njegova strana priče ;)), a tebi itekako paše imati ženski savjet uvijek na raspolaganju. Cura je to za koju ćeš uvijek, u bilo koje doba napraviti sve što treba. Iako nikad niste bili zajedno, niti te ne zanima takav način, ova cura će itekako postaviti visoko letvicu pri odabiru tvoje buduće cure. Jer vrijedi se zapitati što je to u toj curi da ni nakon toliko vremena nije ti dosadila odnosno da uvijek imate tema za razgovor i uvijek je se sjetiš. I to na dnevnoj bazi. Vjerujem da je to jedna od najboljih i najčvršćih veza koje možeš imati tijekom dvadesetih (nadam se i dulje) te da svatko tko ima frendicu zna što to znači. Iako nema one prave ljubavne kemije, to nije ni bitno, postoji jednako jaka kemija koja vas drži godinama zajedno. Naravno, pričam o pravom prijateljstvu. Iako mnogi ne vjeruju odnosno sumnjaju u muško-ženska prijateljstva jer kao uvijek jedna strana popusti, ja iz svog iskustva kažem da je moguće imat frendicu. Istina, ne znam što će budućnost donijeti ali ne vjerujem da će među nama ikada biti nešto... no, ono što je istina, jest da bi ovaj tip cure mogao biti najbliže onoj curi koju tražim.
Onoj pravoj. "The curi".

Kako god bilo, nikada ne možemo generalizirati. Nijedan od ova tri tipa cure koje sam naveo nije loš. Dapače. Svaki tip cure ima svoje prednosti i rekao bi da svatko od nas mora proći sve da bi znao što želi. Odnosno, što ne želi. Da bi našao onu pravu, bila ona divlja, dobra, frendica ili još bolje, sve u jednoj, moraš biti siguran da će i ona imati to sve u tebi. Naposljetku, takve se teško nalaze... a još teže puštaju. Zato pamet u glavu i ne žali ni za čim, jer u datom trenutku ona, ma koja god to bila, bila je točno ono što si želio.

Prethodne kolumne Deana Pelića pročitajte ovdje.