Dnevnik gradske cure: Grčke salame za usamljene dame

Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index

NASLOVI mi postaju toliko treš da će me Senna M uskoro nazvat i tražit da mu napišem pjesmu.

To što se ovih dana događa u Ljubljani je najbolje na svijetu! Sedam pobjeda za redom, mislim da je ovih dana manje napeto čekat rezultate testa za spolne bolesti nego gledat jednu našu košarkašku utakmicu. Ali fino je. Utopili smo Čehe, zašamarali Talijane i naguzili Grke (povijesno gledano, Grcima se sviđa). Jučer su nas pošteno izj… na parketu, ali to nije ni približno početak grčkog nasilja nad našim tijelima i umovima:

"Prema grčkoj mitologiji, ljudi su izvorno stvoreni sa četiri ruke, četiri noge i s glavom koja ima dva lica. U strahu od njihove moći, Zeus ih je razdvojio i od njih napravio dva zasebna bića, osuđujući ih na život u kojem tragaju za svojom drugom polovicom" - Platon, "Simpozij ili Gozba - o ljubavi"

Baba devojka


Osim što je ovo očito bila misao vodilja za pjesmu Sijamski blizanci, zajebala je žene diljem svijeta. Jer evo, imam nekoliko frendica koje misle da postoji samo jedna srodna duša koja luta po svijetu i traži baš njihovu. Nemam problema s takvim razmišljanjem, svatko može vjerovati u što god želi, tipa da je burek od višanja stvarna kategorija života, ali ovo je meni konkretno zajebalo izlazak ovog vikenda. Plan je bio jednostavan da jednostavniji ne može biti: Frendica i ja idemo na cugu u grad, pa van. Što je za mene Gardaland jer većinu vikenda ostajem doma, jedem pizzu i gledam filmove. Kućni tip sam do te mjere da me moj prijatelj Hrvoje zove Baba devojka. Ali ova subota je (trebala biti) drugačija. Idemo na cugu i onda idemo bit parti pipol u klub (full se vidi da nisam dugo bila vani). Al nismo išle u klub. Znaš zašto nismo išle u klub? Jer je ona taj dan u gradu srela svog bivšeg s novom curom, i tužna je. Pa nećemo van. Jer je tužna. To je najgori izgovor za ne ić van. Pa jbt rakija je izmišljena zbog tuge! Ali ne, mi nećemo ić van, jer je on "bio njena srodna duša" pa će ona ostat doma i kaznit se večeri uz HRT. Sva sreća da ga nije srela u nedjelju kad su počele nove serije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Permutacije

To da je samo jedna osoba na svijetu tvoja srodna duša jednostavno ne može bit točno. Ne može. Postoji ih više. Mora ih postojat više. Na svijetu ima 7 milijardi ljudi. Sedam. Znaš koliko je to kombinacija? Ne znaš, jer nemaš kalkulator (i mog prijatelja Maria koji je najpametniji i zna sve formule, od alkoholne pa na dalje). E pa ja imam. To je (4.89*10)19. To je 48 900 000 000 000 000 000. To je toliko nula da su se sve lokalne sponzoruše zainteresirale. Ajmo reć da su pola od 7 milijardi žene pa ti kao strejt ženi ne odgovaraju. Ajmo reć da je još pola od toga muška gej populacija. Ajmo i reć da ih 70 posto ne valja iz nekog razloga. Možda su sociopati. Ili još gore, vegetarijanci. Ili maloljetni dječaci (što ti isto ne odgovara jer nisi svećenik). Znači ostaje 30 posto ljudi od 7 milijardi.  I ti meni hoćeš reć da od svih tih silnih ljudi na cijelom svijetu, postoji samo jedan jedini čovjek za tebe, jedna kombinacija, i da je baš taj, jedan jedini čovjek na svijetu smješten u Sigetu? How fucking convenient. Ja nisam vjernik, ali ako postoji bog koji je stvorio ljude, vjerojatno ima smisao za humor. Kaj misliš ko je poslao policiju Maji Šuput (i izmislio Botox kad smo već u plastičnoj zoni)? I kreativan je. A kreativna ekipa ti neće srodnu dušu smjestit u radijus od dvije tramvajske stanice od kuće. Smjestit će ga u bunar u Nikaragvi. Da se potrudiš malo. Ili će ga smjestit u klub u subotu navečer, u kojem ti nisi jer sjediš doma i  gledaš Mirka Fodora kako stari u HD rezoluciji.

Ljubav je salama


Nemojte mislit da sam ja jedna od onih ljudi koji ne vjeruju u ljubav. Vjerujem. I u srodne duše. Da imam tetovažu za svaki put kad sam mislila da je netko moja srodna duša, imala bi tijelo puno imena, od Borisa Novkovića, do svih članova Backstreet boysa, braće Hanson itd. Statistički gledano, moja srodna duša je vjerojatno slijepi svećenik koji živi u zavjetu šutnje na planini od vatre i uz sve to mi je i brat (što zapetljanije, to bolje), ali ima ih još. Sigurno. Nije problem u vjerovanju da ti netko paše bolje od svih ljudi do sad, problem je u tome što je teorija o srodnim dušama postavljena u vrijeme kad si se ženio sa jedinom curom u selu koja ti nije sestra. Treba malo apdejtat softver i istražit nove značajke sustava. Zapravo, ljubav je ko salama. Možeš ti voljet "posebnu" i jest ju uz kruh svaki dan, ali ak nisi probala sve salame, ne možeš tvrdit da je to najbolja salama. Možda i je, al da bi to znala, moraš probat i druge nareske. Tipa pršut. I salamu od soba (postoji, super je, i tek kad sam ju probala sam saznala da sob nije izmišljena životinja, jbg). I kulen. Moraš doć na odjel mesnih delikatesa i testirat jel ti možda još nešto paše jednako ili čak više od posebne. Ovo nije poziv na promiskuitetnost, ovo je apel da ne cmizdriš doma ak ti se Poli pokvario, nego da odeš po novi. Ili da prijeđeš na sir (ovo je najgora šifra za lezbijke ikad). Al nemoj dobit ljubavnu bulimiju i ne ić van, jer je vani možda domaći kulen koji čeka da ga pojedeš, a ti doma plačeš zbog stare salame. To je nelogično.

Gladna sam.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara