Dnevnik gradske cure: Ljubav u Londonu?
Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index
LONDON je čaroban! Mjesto na kojem carpe diem stvarno ima smisla: brunch u Cecconi’s-u, popodnevni kokteli u Luggage roomu na Grosvenor squareu i nastavak do zore u nekom super klubu, tipa Boujis ili The Box, gdje su partijali svi od princa Harrya do Kate Moss... Sve to, i još puno više ide na popis stvari koje ja NE radim.
Ja sam kućni tip - stavi me u London ili u Lički osik, ja ću htjet bit doma i gledat serije. I jest nešto. Na primjer, upravo sam pojela teglu rice puddinga za funtu i pol, druga je već spremna, a u kuhinji imam dovoljno čokolade da bi mogla otvorit PMS Akademiju i naplaćivat upad. Samo zato što sam u Londonu neću počet glumit da sam party animal, jer nisam, osim ako je "all you can eat party".
Prošli tjedan sam se iz fensi kvarta, iz zgrade za recepcijom, preselila u ogroman neboder, u kvart koji iz milja zovem Mali Pakistan. I super je - živim na placu, što znači da na svakom uglu mogu kupit voće i/ili ručnu bombu, i osjećam se kao kod kuće. Osim što još uvijek nemam tuš i još uvijek se polijevam vrčem u kadi, ali inače je stvarno idilično.
Koliko god volim ležat u krevetu i tovit se do te mjere da mi podbradak polako počinje razvijati vlastitu svijest - u Londonu sam, i bio bi grijeh da svaku večer provodim u krevetu čitajući Stephena Kinga (što je btw jako loš odabir autora kad putuješ noću jer na svakom uglu očekuješ klauna ubojicu). Zato sam odlučila isprobati dejting. Ono ko u seriji, samo što ti na spoj garantirano neće doć Metju Mekonahi mekog srca i nedužnog pogleda. Doći će lik koji se zove Guy i ima halitozu. Al dobro, odlučila sam. Idem vidjet što nudi tržište od preko 8 milijuna stanovnika. BTW danas su mi kucale žene koje rade popis stanovništva, koji će vjerojatno bit gotov prije našeg.
Dakle, dejting. Jedan način za upoznavanje ljudi je da oko 5 popodne sjedneš u neki pub u kojem lijepi muškarci u poslovnim odijelima (i tenisicama za trčanje, to je thing ovdje) piju svoju afterwork pivu i putem eye-contacta polako ostvaruješ neverbalnu komunikaciju, koja se kasnije pretvara u verbalnu komunikaciju i razmjenu brojeva. S obzirom na to da trokut Vindijine gorgonzole ima bolje komunikacijske sposobnosti od mene (pogotovo kad je muški rod u pitanju), to je otpalo u startu. Hrvatski muškarci kojima radim anagrame od imena samo misle da sam luda, ovdje bi me netko mogao poslat u pravu instituciju, ili deportirat, tak da ne, pubovi propadaju ko hrvatska nada u bolje sutra.
Spojevi na slijepo su isto opcija, ali ne vjerujem Britancima (nakon lika koji mi je iznajmio stan bez tuša i rekao da je kupaona full nova, jasno je da imam problema s povjerenjem). A i ono "he’s a really nice guy" u većini slučajeva znači da živi s mamom i preparira životinje, ili da skuplja male dječake u podrumu, tako da opet - NE.
Logična odluka je internet - specijalizirane web stranice koje prodaju ljubav u HTML formatu. Znam, i meni je kanula suza od romantike. Prva postaja je bio speed dating: Odeš na neku stranicu koja organizira te evente, tipa yourovariesaregoingbad.com, odabereš datum, predbilježiš se. Na dejtu u sat i pol pričaš sa nekih 30 ljudi. Svatko ima 5-7 minuta, a na kraju se ocjenjujete. Ko Večera za 5, ali nitko ne jede i Ivan Šarić ne radi naraciju. Cijena: 23 funte, što i nije tako velika cifra s obzirom na to da dobiješ piće dobrodošlice i opciju udaje. I taman kad sam htjela kupit svoju srećku za bolju sudbinu… NIŠTA. Sva ženska mjesta su rasprodana! Muških je bilo ostalo još 23 komada, što znači da je nedostatak dobrih muškaraca i poplava žena koje ih zaluđeno traže globalna pojava (i da je u Hrvatskoj na nekoj razini ipak malo bolje). Niš od toga, a možda i bolje, jer 23 funte kao polog za vezu baš ne zvuči romantično.
I taman kad sam se poveselila da će moj večernji partner definitivno do daljnjega biti gospon King, frendica mi je otkrila aplikaciju pod imenom Tinder. Genijalna stvar koja prema tvojoj lokaciji traži ljude koji su ti u blizini, a koje ti onda ocjenjuješ na temelju slike, zajedničkih interesa i SLIKE. Jbg, aplikacija od tebe radi površno đubre, ali dok ne smisle aplikaciju koja mjeri dubinu duše, ovo je sasvim dobar način za odabir dejta. Cijela je stvar povezana sa Facebookom, tako da su slike i ljudi većinom real deal.
Jedini problem za sad: aplikacija traži ljude u tvojoj blizini. Ja živim u Malom Pakistanu, i trenutni rezultati se kreću u smjeru Bilal, Abdullah i Akhtar. I nije da imam neš protiv, ali mislim da se ne bi baš kulturalno poklopili. Oni vjerojatno traže ženu koja voli peglat i bit tiho, a ja baš ne volim bit tiho (ni peglat, to je sotonski izum, kao i mačke), i naša ljubav ne bi uspjela.
Tako da imam novi plan: Idem u centar, palim Tinder i tražim ljude s kojima imam više zajedničkih interesa. Nakon toga idem na dejt.
Ak sve propadne, rice pudding je još uvijek funtu i pol.
Prethodne kolumne naše Andree Andrassy pročitajte ovdje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati