Dnevnik gradske cure: Muško povrće za sretne dame
Foto: Filip Dizdar, Ilustracija Index
IMAM novu teoriju o muškarcima koja možda ima, a možda nema veze sa činjenicom da sam na dijeti i nisam jako dugo jela tortu. Muškarci su kao hrana - neki su zdravi za nas, neki bezokusni, neki su toliki junk da su veće smeće nego Hrvatska u očima MMF-a. Kao i hranu, i muškarce konzumiramo ovisno o raspoloženju.
Nedavno sam odlučila spojiti frenda sa frendicom jer je prekinula sa užasnim tipom i sada samo želi "nekoga tko će biti dobar prema njoj i voljeti ju, bez previše drame". Moj frend Igor se činio kao savršeni tip.
Pazi što želiš…
Igor je normalan (ne tuče žene i ne smrdi, što je već puno bolje od Rihanninog dečka) - ima posao koji voli, obožava prirodu i vidi dobro u svemu. Njemu baciš svježi burek na pod, on će bit sretan jer će neki pas to pojest. Pravi veseljko, ali ne u TBF smislu. Neki dan smo bili u Maksimiru i izmjenjivali ljubavna iskustva, a on je rekao nešto što očekuješ samo od Dawsona ili Teda Mosbya ili nekog trećeg imaginarnog lika: "Upoznao sam jednu curu, bilo nam je super, uopće nisam htio seks sa njom - samo sam htio ležat, grlit se i pričat" - malo sam ga ošamarila kad sam to čula jer sam mislila da me zajebava, ali nije. On je stvarno lik koji želi baš to. Nije gej. Nema erektilnu disfunkciju. Samo nije lik koji na prvo mjesto stavlja seks. On je, između ostalog, i lik kojeg svaka cura priželjkuje kad kaže: "Samo želim normalnog, dobrog tipa koji ne želi sve pretvorit u seks" - rečenica koju sam tjedan dana ranije čula od svoje frendice Lane. Dosta joj je kretena koji ju samo navlače, želi pravog, opipljivog tipa koji će ju slušat, poštovat i ostale gluposti koje izgovaramo dok lažemo o tome što želimo. Iznad glave mi se upalila žarulja - Lana želi sa junk fooda preći na zdravu hranu, Igor je kao brokoli - spojit ću ih i bit će najbolji par na svijetu.
4 dana kasnije
Izašli su na spoj. Ugodno razgovarali. Smijali se. Čak ju je dopratio do doma i ljubili su se, i bilo je dobro, barem ako je vjerovati njenim tvrdnjama. Izašli su i na drugi. Opet su se ljubili i bilo je super. Sve je bilo savršeno, ja sam već pripremala govor na vjenčanju, a onda su krenuli problemi: "Guši me" - Lana, četiri dana nakon prvog spoja. Morale smo i na kavu. Ona ne može. Njoj je to previše. On ne shvaća da njoj treba prostora, nije spremna za vezu, bla bla bla, on je super dečko ali previše se zapalio, bla bla bla, šalje joj poruke koje ju guše, jel mogu ja prekinut s njim umjesto nje, bla bla bla… Umjesto govora za vjenčanje, morala sam smisliti govor za Igora i lijepo mu objasnit da je umjereni psihopat sa velikim izgledima za sudsku zabranu pristupa. Čak sam bila malo ljuta na njega - predstavlja se kao ležeran lik koji ne traži ništa ozbiljno, a u stvarnosti puca na brak prije četvrtog spoja? A onda mi je objasnio stvari. Lana se požalila da joj bivši nikada nije slao poruke, pa joj je Igor poslao dvije u jednom danu. Zadnja poruka, ona zbog koje je popizdila, glasila je: "Di si, mogli bi na pizzu ak si slobodna nakon posla". Čovjek ju je pozvao na pizzu. Znam da je recesija, al ak je pizza postala zamjena za zaručnički prsten, pucat ću si u glavu, žlicom. Igor je bio upravo ono što je Lana htjela: Normalan, javljao se porukama, nije igrao igrice nego je bio izravan, ali čim je stvar postala prelagana, Lani je postalo dosadno. Da joj nije poslao poruku za pizzu nego ju otjerao u kuhinju i natjerao ju da mu zamijesi tijesto, vjerojatno bi se zaljubila u njega i živjeli bi sretno do kraja života, ili barem dok on ne pokaže da mu je stalo. Umjesto toga, Lana je odlučila poslat poruku bivšem pored kojeg Chris Brown izgleda kao ok lik.
Kriva dijeta
Lana je ovo odradila kao tipična žena koja odlazi na dijetu: Prvo je dugo žderala junk, znala je da nije dobar za nju ali nije si mogla pomoći, a onda se pogledala u ogledalo. Smeće svima šteti, pa s vremenom obećajemo samima sebi da više nećemo tako. Onda prelazimo na brokoli (dragi autocorrect, neću pisat brokula jer mi je to ružna riječ i branit ću brokoli do zadnjeg daha (ili dok mi lektorica ne naredi da moram reć brokula)). Čak nije ni toliko loš - lijepo izgleda, fino miriši, čak ima i fini okus ako ne misliš na debeli, fini hamburger koji se cijedi po stolu dok ga žvačeš i osjećaš kako ti se taloži na želucu ali baš te briga jer je fin. Brokoli je super. Ne znaš zašto si ikada uopće jela junk i bila debela kada je ovo em fino, em zdravo, em inem. I onda se pogledaš u ogledalo. Više nisi debela. Baš si ok. Baš bi si mogla jedan hambić. Ali brokoli je bio uz tebe u najtežim trenucima i zavoljela si ga. I on tebe. I obećala si da nikad više nećeš skrenuti s puta jer sad znaš što valja. Al hamburger te zove. Znaš da ne bi trebala. Možda samo jedan griz. U, ovo je super! Ko jebe brokoli. I zato su žene nesretne.
P.S. Koristim ovu priliku da pozdravim svoju frendicu koja mi je otkrila da moje kolumne uvijek čita na wc-u (ubaci očitu foru i nastavi bit najbolji). Bok. Kasniš. Požuri se.