Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index

HOLA amigo. Opet ću bit kratka jer su kratke stvari najbolje stvari.

Još sam na Kanarima i još mi je najljepše. Sjedim na terasi, pijem kavu i gledam malu vjevericu kak se igra na obližnjem puteljku. Ok ovo s vjevericom nije istina, zapravo gledam malog žohara kak se igra na obližnjem puteljku, ali vjeverica zvuči romantičnije. Ovo je pogled koji imam čim izađem iz kreveta:

Na ovom bazenu seksualni susjed svaku drugu večer ima seksualne susrete s mladim ženama koje lupa po guzici a one mu za nagradu viknu "AY!" Tretira ih ko male ljudske piñate  i njima je super. Jutros ga nema jer spava, pa se umjesto AY čuje samo tišina. Čuje se i miris oceana. Baš ga čuješ, jer ti ofarba zrak u slane melodije. Lijepo je.

Najljepša stvar na ovom otoku sreće i jeftinih dagnji jer to što svako majnda svoj biznis (osim nas koji koji se tu i tamo nasmijemo susjedu s piñatama) - nitko te ne gleda, nitko te ne odmjerava, nitko ne okreće očima jer si obukao nešto što on nikad ne bi obukao… nakon špice u Zagrebu, jako lijepo osvježenje. Ovdje ljudi nekako znaju da je to sasvim nebitno. Vidjela sam curu u UGGsicama, curu i gumenim čizmama i dedicu u hotpantsicama (ne kratke hlače, nego prave hotpantsice u kakvima bi Katy Perry snimala spotove) - i nitko od prolaznika ih nije ni doživio. Kod nas bi ih uslikali, stavili na Fejs i otvorili grupu "Svi mi koji mrzimo cure u UGGsicama." Ovdje nikom niš. Ovdje bi Modni mačak bio nezaposlen. Baš neki lijepi "live, and let live" svemir koji još i miriši po oceanu. Lijepo je.

Opušteno je.

Ujutro pijem kavu pored bazena i gledam kak se sunce priprema na još jedan dan prženja bijelih Britanki. Volim taj bazen. Sad ću suptilno ubacit sliku s toga bazena jer mi se ne da radit logičan uvod. Evo je.

Iz toga bazena sam neki dan spasila dvije pčele od utapanja. Seksale su se u zraku i vjetar ih je bacio u vodu. Njima je bilo svejedno, samo su se nastavile seksat. Gledala sam ih i pomislila: "Vi imate zabavniji život od mene." (Znam da prema trenutno napisanom čovjek može zaključit da samo sjedim, pijem kavu i gledam druge - ljude ili pčele, svejedno - kak se seksaju na bazenu, ali nije. Radim i druge stvari).

Jedem doručak. Dvaput, jer volim jest doručak dvaput. Za stolom preko puta mene sjedi dečko koji na kruh namaže putar, pekmez od jagode, a onda na to stavi šunku i sir. I nitko ga niš ne pita. Nitko ga čudno ne pogleda. Baš neki lijepi "live, and let live" svemir koji miriši po oceanu i jutarnjoj kavi uz bazen.

Koji put se na sekundu vratim u hrvatski svemir ne-livendletlivanja - kad stavim sliku s bazena u badiću na Facebook, uvijek se javi par dežurnih gospođa koje mi objasne da nisu zadovoljne što se ja "sad odjednom skidam." A gospođo draga, na bazenu sam. U badiću. Neću na Fejs stavljat slike iz Jastrebarskog u skafanderu da bi se vi "osjećalA" bolje. Ak me voliš u potrganoj Batman majici, voliš me i u badiću. Nećeš me volit samo kad se tvoj dečko ne bi okrenuo za mnom jer nećeš. Nećeš mi pričat da sam pametna samo kad sam zmazana. Nećeš. To onda nije ljubav. To su gospođaste gluposti.

Speaking of dečko koji se okreće za tobom - dopisivala sam se s jednim preko Tindera. Nemam se nikad namjeru nać s frajerima s Tindera jer kajaznam, ne želim dobit latino herpes - El herpes, ali ovaj je bio drugačiji. Mislila sam da smo match made in heaven -  ne samo zato što je zgodan, visok i ima lijepe suferske obline, nego zbog toga kako se zove. Zove se Nacho. Nacho. Već sam zamislila kak ćemo Nacho i ja imat romantiku nakon koje ćemo jest nachose i bit najsretniji, ali Nacho je nažalost jebeni manijak koji na dvije moje poruke pošalje sedamnaest (ovo nije random broj koji sam ubacila, ovo je broj do kojeg sam došla brojanjem poruka). SEDAMNAEST. Ja sam prestala odgovarat nakon druge poruke, on ih je poslao još 15, sve sadržaja "we can meet tomorrow/where are you/hello/where are you/are you there/where are you/are you still there" - pa očito nisam, Nacho, prestani mi nudit El herpes na pladnju. Od svih frajera na otoku, ja sam pronašla jednog koji je tinejdžerica, tak da mi je propala priča s Nachom. Al ne i s nachosima.

Ovo je ručak koji ručaš uz zvuk žive glazbe koja je na terasi. Naručiš ga na najružnijem španjolskom koji je svijet ikad čuo, ali ponosan si jer se bar trudiš. Taman kad kreneš uživat u činjenici da si možda barem malo savladao jezik, konobar te pita: "Oćeš i pit nešto?" - na hrvatskom, jer je Slovenac i čuo te kak pričaš. Tip koji upravo svira Claptonovu Laylu je Hrvat, pa se svi zajedno smijete činjenici da je svijet selo. Grad je pun kafića s bazenom, što znači da možeš tunkat nachose u guacamole, pit Mojito i blejat u bazen cijeli dan ako želiš. A želiš, jer bazene čiste pool boyevi koji su mnogo najljepši. "Zakaj nisi slikala pool boyeve i seksi surfere, Andrea?" Zato što je hrana ljepša. Zato.

Nakon što završiš sa pool side nachosima i Mojitom, možeš  prošetat plažom uz ocean i gazit onaj prekrasni topli pire od bijelog pijeska. Lijepo je. Romantično je, pogotovo kad u ušima imaš slušalice u kojima svira šaptač jajnicima Ed Sheeran. Možeš i sjest u topli pire od pijeska i odmorit dušu od čega god ju želiš odmorit.

Nakon toga moraš hodat zmazan od pijeska po centru grada, ali s obzirom na to da nikog nije briga, hodaš s guštom. Ponekad staneš na sladoled, onaj koji ti stave u čašicu i pitaju te koji ćeš preljev. Onda ti je teško jer su ovo stvari koje možeš stavit na sladoled.


Tople karamele u raznim bojama i tekući preljevi se ni ne vide, al dovoljno je da ti kažem "topla karamela" da ti se počne radit slinica u ustima.
Koji put ne jedeš nachose na bazenu nego sjedneš u pravi restoran i naručiš neko konkretno jelo. Nije skupo, a uz njega dobiješ i besplatnu cugu jer TURIZAM.

Ja najčešće jedem u surf kući, gdje Lea i Ana Maria, cure koje brinu o kući, rade najfinije stvari. Jučer je bilo pohano meso s pohanim tikvicama i pireom. Ak to nije najljepše ikad, ništa nije.

Nakon večere se ide van u jedan od onih mondenih birceva koji se zovu Banana, Tequila i Kiwi - tamo možeš upoznat prekrasne frajere koji će te pitat šta piješ i onda te tražit dva eura jer je to njihovo "šta piješ" više informativnog karaktera, što je zapravo super. Piješ ili Mojito, ili rakiju, ali ne običnu rakiju nego neki honey-rum koju smo prozvale "Rakija od Boga" jer kad ju popiješ imaš osjećaj da te pročistio Duh sveti. Možda su ljudi tako liveandletlivasto raspoloženi baš zbog nje. Naravno, ak popiješ previše onda više nije od Boga nego od Đavla, al jbg, tak je to u životu.
Kad se vratiš s izlaska pametno je popit vodu, a ovdje je i zabavno jer nam se voda zove Muy Debil.

Ne moraš uvijek ić van. Koji put ostaneš doma i čitaš knjigu. Ponekad ti padne na pamet da bi se baš bilo lijepo prošetat po kvartu, pa se digneš iz kreveta i prošećeš po kvartu u pidžami. Minuta hoda od glavnog trga, u pidžami na zvjezdice, i nitko te ni ne pogleda jer majndaju svoj biznis. Lijepo je ovdje. I po danu, i po noći. Slikala sam ti i mrak da vidiš.



Vidiš kak je najljepše?

Idem sad u bazen, prijatelju, sunčat se u skafanderu da gospođa bude zadovoljna, a tebe ostavljam s videom koji sam jučer snimila na izletu na vulkan. Hranili smo vjevericu. Ovo nije još jedna šifra za žohara, stvarno smo ju hranili. Pozdrav iz "live and let live" svemira u kojem su sladoledi najšareniji, a vjeverice samo čekaju da se poigraš s njima.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte

ovdje.