Iako mi Turska nije zvučala previše primamljivo, veselila sam se novom iskustvu i EU projektu na kojem nikad prije nisam sudjelovala. Tražilo se više ljudi iz Hrvatske pa sam pozvala prijateljice da mi se pridruže i to 10 dana prije puta, a samo su najhrabrije pristale. Bile smo dosta skeptične i možda malo u strahu od toga kako će to sve ispasti. Nijedna od nas nikad nije bila u Turskoj, koju smo zamišljale opasnom (nešto kao u filmu Taken 2). S obzirom na to da nam je bio osiguran smještaj u Mugli, morale smo same pronaći smještaj u Istanbulu. Inače, kada putujem koristim Couchsurfing i preporučujem ga svima. Ne zato što dobijete besplatan krov nad glavom, već zato što upoznajete grad iz druge, bolje perspektive. Ovaj put naš domaćin je bio prijatelj od prijateljice, koji se pokazao kao najbolji domaćin ikad.

 

 

Noć prije odlaska pogledale smo njegovu lokaciju stana i shvatile da nam je predaleko od centra i da je možda bolje da odemo u hostel. Na svu sreću nismo. Smještene smo bile u Ortokoyu, elitnom, sigurnom i predivnom kvartu smještenom odmah pokraj najvećeg i najljepšeg mosta Bospor, koji spaja dva kontinenta. U Ortokoyu možete uživati u restoranima i barovima, probavati tradicionalna jela od uličnih prodavača te uživati na obali s pogledom na most i bezbroj meduza i galebova. Ortokoy vrijedi posjetiti ako želite barem malo pobjeći od kaotičnog centra. 

 

 

Sletjele smo u Attaturk, aerodrom u Europskom dijelu Istanbula. Od ove godine morate imati vizu za Tursku, koju plaćate 15 eura na aerodromu i koja vam je gotova za 30 sekundi. Od aerodroma do glavnog trga Taksima, karta je 4 eura, odnosno 10 lira, a vozite se cca sat vremena, ovisno o prometnoj gužvi.

 

 

Istanbul je grad u kojem se možete provesti carski, ukoliko se prije dolaska dobro pripremite, jer je nezamislivo velik. Neusporediv je s ijednim europskim gradom, jer je začinjen Azijom, zbog koje je njegov okus i doživljaj jedinstven. Istanbul je grad na sedam brda, što znači da trebate biti u dobroj kondiciji kako bi ga upoznali, osim ako ga ne želite upoznati vozeći se u taksiju. Promet koji se odvija u Istanbulu zahtjeva strpljenje na kvadrat. Kod njih je srednja traka namijenjena za oba smjera, što morate vidjeti da bi se uvjerili da je istina. Ako stojite na zebri nijedan auto vam se neće zaustaviti. Promet je vrlo stresan i opasan, stoga kada tražite smještaj pokušajte ga naći u blizini centra, da ne gubite vrijeme u gužvama. Ako ste mladi i želite doživjeti noćni život, onda se smjestite u blizini Taksima, djela grada prepunog barova, restorana, klubova te hotela i hostela. No, ako ste raspoloženi za nešto mirniju atmosferu noću, onda je najbolji odabir u blizini Sultanahmeta, starijeg dijela grada, gdje su smještene najvažnije znamenitosti: Aja Sofija (20 lira), Plava džamija (free), Grand bazaar, Topkapi palača (20 lira), Cisterna (10 lira), Egipatski bazaar (bazaar začina). O ovim znamenitostima i atrakcijama neću previše govoriti, jer ćete ta mjesta svakako posjetiti i doživjeti na svoj način. 

 

 

Brdoviti Istanbul mi se svidio, jer je prepun vidikovca s pogledima na džamije, mostove, Bospor koji daju romantičan stih. Romantika u Istanbulu je poprilično skupa, tako da ako poželite večerati ili popiti piće u restoranu koji vam pruža predivan pogled morat ćete se malo isprsiti, što se nakraju isplati zbog ambijenta i atmosfere. Jedan od poznatijih vidikovca je Galata tower (10 eura), no mi smo odlučile da ćemo radije otići u restoran Galata Konak Cafe iz kojeg se vidi skoro pa isti pogled. Drugu večer smo uživale ispijajući precijenjene koktele u baru Leb-i derya, koji su se isplatili samo radi pogleda i ambijenta. Vrlo je intimna atmosfera, svira prigušena glazba i vrlo je romantično pa je prigodnije za ljubavni par nego za ekipu. 

 

 

Za buđenje ujutro ne treba vam alarm, jer će vas probuditi mujezin koji s tornja kraj džamije (minaret) počinje zavijati iliti pjevati u 6 ujutro. Pet puta dnevno na taj način preko zvučnika on poziva muslimane na molitvu. Turci za doručak najčešće jedu kuhana jaja, sir, masline, rajčicu i ostalo povrće, a poslije svakog obroka, naravno, popiju crni čaj. Vodu nije preporučeno pit tako da je sigurnije kupovati flaširanu koja je zbilja jeftina. U Istanbulu nećete ostati ni gladni ni žedni. Na svakom koraku možete kupiti prirodne sokove, koje ispred vas u sekundi iscijede. Najjeftiniji i najpoznatiji je sok od šipka koji dođe 2 lire i to kod uličnih prodavača. Osim soka morate probati i njihovu ribu, koju peku na ulici kod Galata mosta. Ribu koju ispeku poslužuju u kruhu ili tortilli s povrćem (Balik Ekmek). Dok ćete uživati u sendviču i mirisu pečene ribe, uz pogled na dva mosta i historijski dio grada, društvo će vam praviti galebovi. Ako ste ipak mesoljubac, onda ćete se svakako zaustaviti i pojesti Doner Kebab: najviše sam ih primijetila na glavnoj ulici Istikal. U toj ulici je također i većina slastica po kojima je Turska vrlo poznata. Ostala tradicionalna jela koja bi trebalo probati su kumpir, pecivo simit, borek, pide, turska pizza, waffle, sladoled... Nas je oduševio njihov kruh odnosno pogača, koju oni nazivaju Pita.

 

 

Kada se umorite od otkrivanja euroazijskog grada najbolje je odmoriti se uz obalu, pijuckajući tursku kavu, čaj i pušeći nargilu. Istanbul je, rekla bi, hedonistički grad u kojem se cijelo vrijeme častite i uživate u svakom trenutku. Poznatu tursku kupelj iliti Hamam, nisam iskusila, ali budem sigurno kada se sljedeći put vratim. Nakon što obavite svoju dnevnu turu, slijedi ona noćna, jer je ipak Istanbul grad koji ne spava i koji ima što za ponuditi. Ako želite probati njihovo tradicionalno piće s kojim se oni zagrijavaju prije izlaska, to je onda Raki (45% alkohola), koji se miješa s vodom, a okusom podsjeća na bombone Bronhi. Alkohol je dosta skup u Turskoj, zato se nemojte iznenaditi ako u klubu naletite na pivo od 50 kuna. Najpoznatija turska piva je Efes, koja u dućanu i nije toliko skupa. Mi smo se provele u klubu Anjelique, koji je smješten odmah pokraj najvećeg i najljepšeg mosta. Klub je navodno jedan od najboljih, ali i najskupljih u Istanbulu. No, ako želite filmsku atmosferu onda se isplati. 

 

 

U azijski dio nisam previše zalazila, osim kad sam išla na aerodrom Sabiha Gokcen. Panoramskim razgledavanjem iz busa primijetila sam da je azijski dio moderan i prepun zanimljive arhitekture. Promatrajući zgrade rekla bih da se natječu koja će pobijediti svojim oblikom, veličinom, originalnošću. Zbilja su fascinantne i kreativne, kao i džamije koje je skroz čudno vidjeti između modernih nebodera. Baš taj spoj čini ovaj grad jedinstvenim.

 

 

Ljudi u Istanbulu ne pričaju engleski što je veliki minus, a to je zato što ga tek počinju učiti u srednjoj školi, ali ne u svakoj, već samo u posebnima. Pripremajući se za Tursku, pročitala sam kako su ljudi nametljivi, uporni, dosadni, kako uvaljuju sve što mogu i slično. Moje iskustvo je potpuno obrnuto i nisam u nijednom trenu osjetila nametljivost ili ikakvo odbojno ponašanje, vrlo su bili ljubazni i ako bi pokazala nezainteresiranost nisu me maltretirali i vukli za rukav. Prodavači na bazaaru začina dobacivali su neke svoje fore, neki su bili malo dosadni, ali nasmijavali su nas pa ni to nismo doživjele previše iritantno. Također, nismo imali pokušaje prevare što sam isto pročitala da vole raditi. Upozorili su nas i da taksisti znaju voziti naokolo do željene lokacije, no na svu sreću naletili smo na poštene vozače. 

 

 

Na ovom putovanju mogu reći baš to, da nas je pratila sreća, iako je u jednom trenu bilo i nesretnih trenutaka koji su završili ipak pozitivno. Moja suputnica, prvi je dan izgubila dvjestotinjak eura u novčaniku, koji su joj ispali ispred zgrade u kojoj smo bile smještene. Drugi dan nakon tog nesretnog gubitka susjed je napisao na papir i nalijepio na zgradu ako je netko izgubio novce da se javi na njegov broj. Pronaći novce bez ikakvog dokumenta i pokušati ih vratiti vlasniku, zbilja je predivno djelo. 

 

Istanbul nije jeftin grad, nemojte odlaziti na Istok u nadi da vam neće trebati puno. Nekada je bilo jeftinije, no sada je to ipak turistička destinacija u kojoj jedva čekaju da dođete i da vam isprazne novčanike svojom bogatom ponudom fejk proizvoda i prefine hrane. Istanbul vam se neće svidjeti ako ste  alergični na hrpetinu ljudi, gužve, čekanja, prometni kaos… Ipak je to grad od cca 15 milijuna stanovnika pa je smiješno očekivati da ćete pronaći mir, oazu i čist grad. Ono što možete je stopiti se s masom ljudi i uživati u betonskoj džungli ili otići u Muglu koja nudi mir, oazu, čiste, uredne ulice i predivnu prirodu. 

 

 

I za kraj moram priznati da slika koju sam imala o Turskoj nije nimalo slična onoj koju sam doživjela u ovih 10 dana. Sve moje predrasude su se razbile i jedva čekam kada ću opet otići istraživati ovu predivnu zemlje i družit se s ljudima koji se od sveg srca trude da se osjećate najbolje što možete. 

 

* u Istanbulu uglavnom puše vjetar tako da šal treba uvijek imati sa sobom ili neku jaknicu, bez obzira na sunce

* cjenkati se morate cijelo vrijeme, ako želite proći jeftinije, čak i u restoranu i dućanu (uspjele smo spustiti cijenu Milke u dućanu i ručak u restoranu)

* taksi je jeftin, možda čak jeftiniji i od javnog prijevoza, ako vas je troje ili više

* grand bazaar nije najjeftinije mjesto za kupnju suvenira i poklona

* ako vam se nudi izbor plaćanja u eurima i turskim lirama, isplativije je ovo drugo.