Jutro poslije: Kako se izliječiti od lošeg seksa?
Foto: Saša Jurić, Ilustracija Index
TKO se barem jednom poseksao iz očaja neka digne ruku. Bio je to jeben tajming. Pet i pet minuta, nazvao me na mobitel i rekao da je u mojoj ulici. Zgrabila sam torbu punu svega što po običaju teglim sa sobom, a gotovo mi nikada ne zatreba zajedno sa gomilom papirića od kauguma, davno istrošenih karata za kino i sličnog smeća i izašla iz zgrade. Otvorila sam vrata od auta i sjela na suvozačko mjesto pokraj Gorana i ugledala njegovu seksi facu. Čašica medice koju sam popila za prilagođavanje svjetonazora već je počela djelovati i razgovor je tekao i tekao. Govorila sam normalno, sabranih misli iako sam se trudila ne gledati u njegovu kitu ispod izlizanog jeansa koji samo što nije popucao. Preuske traperice. Baš zgodno. Bila sam dobre volje i sve je bilo kako treba.
I tako smo se vozili na njegovu vikendicu jer on je baš taj dan morao nešto tamo odnijeti, a bila je zgodna ideja da mu radim društvo jer ipak sad se već i znamo: vodimo noćne razgovore, ovo nam je već peti dejt. Sve je jednostavno da jednostavnije ne može biti. Na putu do vikse stali smo u dućan. Kupio je vino, tjesteninu i sjetio se kupiti moju omiljenu čokoladicu. Predivna večer uz vino i Amy Winehouse dok je još bila živa, uz puno dodira i nježnosti i vruća baš kao što je bila vruća vatra u kaminu. Sjekao je drva u dvorištu dok sam servirala stol, a nakon večere smo ležali ispred kamina i buljili u vatru. Dugo smo razgovarali, divio mi se kako sam ubila žohara, ja sam mu pričala kako ih volim na neki poseban način su mi prirasli srcu kad sam skužila da nisu tako odvratni poput insekata s krilima. A onda me poljubio i ljubavni sokovi su se od mirne rječice pretvorili u smrtonosni slap strasti koja nas je te večeri pregazila poput teretnog vlaka. Bio je to dobar seks s dijalogom, snažnim vrhuncem i bez čudnih momenata.
Oprala sam suđe kao prava domaćica na moje inzistiranje jer mi nije dao da ustanem iz kreveta. Poševili smo se i za dobro jutro, vratili se u Zagreb i više mi se nije javio.
Zovem panično cijeli dan i ludim, ne zovem samo njega, zovem jednu frendicu, zovem drugu, zovem svog gay frenda, zovem u nadi da će mi svi oni reći zašto mi se Goran ne javlja. Onda me hvata nevjerica, nema veće budale od njega, nasamario me, iskoristio, dobio je što je htio, a onda shvaćam da sam jedina budala ja. Ali ipak, možda ipak postoji šansa iako mala ali hvatam se za tu šansu da je izgubio mobitel i da ne zna moj broj te da on isto poput mene luđački zove svoje prijatelje u nadi da će doći do mene.
Iščekujem da mi se javi, pozvoni mi na vrata, buljim u mobitel nervozno, fokusiram se na njega, bezuspješno šaljem pozitivne misli u svemir, možda me se sjeti nekim čudom, telepatijom možda osjeti moj nemir. Na kraju se bediram. Možda mu se nešto dogodilo. Možda ga je pokupio auto, možda mrtav leži u nekom grmu, možda je u bolnici u komi i nitko ne zna da ja pizdim, možda će me nazvati njegova mama i reći mi kako ipak nije u komi ali leži u bolnici i kako mi šalje pozdrave i poljupce i želi da ga dođem vidjeti i budem uz njega. Padam iz stanja sna u stanje realnosti. Ko je ovdje lud? Ko tu koga jebe? Ništa mi nije lošije mirisalo od ovog odjeba.
Jutro poslije. Osjećaj odvratan. Potreba za rješavanjem odvratnog osjećaja. Ranjena lovina izlazi van. Drugi dan, jutro poslije. Osjećaj odvratan pomiješan s grižnjom savjesti.
Srela sam Martina tu večer i zašprehao me nakon popijene boce viskija. Priznao mi je kako se pali na mene otkada smo klinci i da sam njegova neprežaljena ljubav. Stvorio se iz vedra neba, kao naručen i rekao mi baš ono što sam morala čuti u tom trenutku svog najvećeg očaja. Cure me nikako nisu mogle odvući doma. Molile su i prijetile čak, ali Martin mi je rekao da sam predivna, prelijepa i povrh svega da zaslužujem nekoga tko će se dobro potruditi oko mene. Jer ja sam dobra, divna i krasna, jednom riječju savršena. Mislim da je čak spomenuo moju dušu koja zrači. A ja sam pala već na prvu pljugu koju mi je zapalio. To je bilo dovoljno da pustim suzu, veliku ko kuća. Njegove su me riječi ganule, osjećala sam se malom i ranjivom, toliko da mi je došlo da pomazim samu sebe kao psa lutalicu koji obara prvim pogledom. Ali pomazio me Martin. Zapravo me cijelu večer gladio po kosi kao da sam nekakav pas. A ja sam uplakana i ridajući pjevala hitove kojima ne znam riječi i nije zvučalo dobro. Preuzeo je inicijativu, taj Krmelj kako su ga zvali u osnovnoj školi, preuzeo je inicijativu i još se dobro ljubi.
Stvarno ne znam kako se izliječiti od jutra poslije. Jutro poslije dobrog seksa i gorki okus odjeba ne liječiti bocom viskija jer završi lošim pokušajem seksa, osjećajem krivnje i pozivom sa broja naslovljenog na Martin Ljubav. Ne znam koji je lijek ali znam da bi trebali izumiti pilulu za jutro poslije koja nema samo učinke kontracepcije već briše i kratkoročno pamćenje.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati