Foto: Saša Jurić

NISMO se seksali često, a kada jesmo bilo je bolno. Svaki dodir činio mi se poput mamca za sljedeći, novi raspad sistema u tom zajebanom odnosu. U jednom sam trenutku izgubila svaki osjećaj za lijepe stvari i ozbiljno se zabrinula kako je moj ionako mazohistički alter ego dobio novu bolest, imunost na uživanje u jedinoj preostaloj dobroj stvari što mi je seks mogao pružiti – orgazmu. Bolilo me prilikom prve penetracije, iako mi je fizički godila, za vrijeme snošaja, bolilo me dok sam svršavala, pa i nakon bolnog orgazma za koji sam umirala. Čak i kada mu je erekcija pala slijedila je još jedna bol, pomisao na jutro poslije kada više neće biti pokraj mene.

Gledam ga tako tugaljivim pogledom koji mi se gadi i mijenjam ekspresiju lica u strahu da će se možda probuditi i vidjeti mi facu. I cijelo vrijeme znam da nešto nije kako treba i tihi glas govori mi kako je vrijeme da napustim ovaj naš krevet u kojem se povremeno ševimo, ali ležim nepomično u iščekivanju mrtvozorničkih kola. Čovjek se ne nauči samo nositi s patnjom jer glava zna kako ona jednom valjda  mora proći, već se navikne živjeti s njom. Na neki uvrnuti način njegovala sam tu patnju, saživjela se s njom kao s kurjim okom koje je jednostavno tu, i stari zajedno sa mojim malim nožnim prstom. Bol prilikom prvog koraka nakon što bih obukla svoje štikle podsjećala me kako sam ipak živa. Bol tada postaje moj životni drive. Iz nekog nepoznatog razloga pretvaram se u zaljubljenicu u iluziju i taj bolan seks uzdižem na pijedestal jer nikada mi s nikime neće biti kao s njim i nitko ne može zamijeniti njegov penis. Njegov penis. Mislim na njega u najbizarnijim momentima kao primjerice na posljednjem ispraćaju ili prijenosu tragedije na tv-u.

Razmišljala sam tako, gotovo u delirium tremensu kada nisam znala za sebe od količine alkohola kojeg sam popila kako ću si oduzeti život kemijskom olovkom, ali nakon što skinem fejk Louboutinke kako ne bih nezgodno pala kada mi krv počne štrcati iz vena jer bih mogla razbiti glavu. Onda sam na putu do toaleta shvatila kako se ponašam krajnje budalasto, i ne samo to već kako sam postala čisti klišej kada mi je slatki tip sa šanka primio glavu dok sam rigala i brisala bolne suze s lica. Tada sam odlučila da želim biti hepi i brati cvijeće na livadi. Tako je i bilo. Odvezao me doma, pomogao da se ne ubijem po stepenicama, otključao mi vrata od stana i u maniri pravog gentlemena zaželio laku noć. Uslijedio je jedan dejt, dva, tri, pet i nakon tri tjedna intenzivnog druženja Venera je pokazala znakove života. Međutim, nisam se mogla saživjeti s jednom stvari – njegovim penisom. Ne, moja glava nikako nije htjela pristati na kompromis. Jednostavno nije išlo.

Odlazim u kupaonicu i razgovaram sa svojim odrazom u ogledalu dok me puna erekcija čeka s čašom desertnog vina koje najviše volim, nakon paste koju je sam pripremio. Osjećam se poput frajera kojem se ne diže. Ok, bol je moja furka ali vrijeme je da se zbrojim i budem realna. Imam jebenog frajera, s još boljom kitom, zgodan je, uvijek mirisan, nasmijava me, ima stila, sviđa mi se kako me dira i zapravo njušim da je pomalo nimfo baš poput mene i kako ima potencijala za vatreni seks. Koji kurac sa mnom ne valja? Samo želim biti sretna! Sjetim se Urbanove stvari „Odlučio sam da te volim!“ Zašto se osjećam kao da moram donijeti životnu odluku? Ako se poseksamo je li to onda to? Moram li se pomiriti s novim penisom?

Njegova kita. Sjedim na školjki i pločice kupaonice pretvaraju se u Dalijeve satove. Vidim kako erekcija pada i vino se naočigled grije u čaši. Led se topi dok mi se vrti u glavi i napad panike me svladava. Drugačije je boje, drugog je oblika i ima drugačiji miris. Njegovi zvončići ispod sviraju novu melodiju, a frizuru doduše uvijek možeš promijeniti. O, Bože! Ovo se ne dešava! Nisam se pitala jesam li sretna jer bih svaki put kad bih to napravila shvatila koliko sam nesretna sve dok se odraz u ogledalu nije pretvorio u Krešimira, tipa s kvarta koji je poludio otkako je prekinuo sa Sanjom.  Jednom mi je rekao kako je probao sa Marinom koja je smrtno zaljubljena u njega međutim pokušaj seksa ispao je katastrofa i više nije htio. Kažu da Marina ima salatu od Venere. Od njezinih stidnih usana do koljena nije mogao spavati. Šteta. Zbog čega nije htio šansu za lijepu vezu i na kraju krajeva dobar seks. Prilagodba, strpljenje, pokušaji. Pa što ako prvi put ne uspije? Zar je salata tako loša?

Novi penis je poput kućnog ljubimca. Kada ugine moraš ga preboljeti, a najlakši način je kupiti novog. Nina je čuvala sliku penisa bivšeg četiri godine u telefonu, dok se nije potrgao. I da, moram se pomiriti s novim penisom i njegovati prijateljstvo prema njemu. Dosta mi je savršenih penisa i neprospavanih noći. Radije imam jedan unikat od kojeg spavam kao beba. Odlučila sam da ću voljeti ovog frajera, da ćemo imati dobar seks i da ću uživati u pušenju i ne samo uživati, jesti ću ga ustima. Proždirati ću ga. Odlučila sam da ću voljeti njegov penis. Odbaciti ću svoje kurje oko i umjesto njega saživjeti s novom kitom. Tako je i bilo. Sada shvaćam koliko je bolji i ljepši i samo je moj, i ja sam samo njegova. Mogu slobodno reći kako me pogodio kao grom iz vedra neba. Ima li bolje stvari od ljubavi?