Ovo mi je vjerojatno najdraže vrijeme u godini. Izlozi se polako pretvaraju u razigranu čaroliju zelenog i crvenog baršuna (zapravo sam htjela napisat da izgledaju kao da je Djed Mraz povratio po njima ali pokušavam se damski izražavat). Na radiju će uskoro počet svirat Božićne pjesme, što će za posljedicu imat hrpu ljutitih Facebook statusa o kapitalizmu, Americi, biznisu i tome kako je prije bilo ljepše jer je Božić trajao samo dan-dva, a ne “od kraja osmog mjeseca.” Past će prvi snijeg i njegov jednako popularni (ako ne i popularniji) rođak “snjeg.” Slušat ćemo Mariah Carey i glumit da smo zaboravili da više ne zna pjevat i da se jedva kreće. Slušat ćemo i Whamov Laas Krismas agevju maha, prvi put od kad nema Georgea Michaela. I govorit “kak vrijeme leti, VEĆ je prošlo godinu dana” dok u usta trpamo kobasice sa štanda. I germknedle koje su ok, ali Jan je jeo bolje u San Finenbachu kad je bio na otvorenju sezone. Pit ćemo kuhano vino s onog JEDNOG štanda na kojem je dobro, “ovo ostalo ti je čista voda i šećer, čak ni klinčiće ne stave a naplate ga 15 kuna.” Pljuvat po UGG čizmama i ljutit se jer sve cure opet imaju maskirnu jaknu s roza krznom ili šta god će ove godine bit uniforma za kežual po gradu. Jebat mater zimi i hladnoći na isti način na koji smo jebali mater ljetu i vrućini. Svađat se s frendovima koji žele ić u birc za pušače a ti ne pušiš i onda ti cijela kosa smrdi, bolje da ju nisi ni prala, a odjeću možeš ODMAH bacit u mašinu čim dođeš doma. E i DI ĆEŠ ZA NOVU? Di ćeš? Di?

 

I najvažnije - s kim?

 

To muči curu koja na pedeseti dan prije Božića, dok pod toplinom sunčane subote pijem kavu, sjedi za stolom do mojeg. Nije da ju namjerno prisluškujem, ali dere se pa sam ju poslušala onako kako poslušaš novu Maju Šuput - kao ne zanima te ali samo ćeš malo, zbog opće informiranosti. Meni je ovo najdraže vrijeme u godini - njoj svaka nova Božićna kuglica koja se pojavi u izlogu stvara stres. Jer nema dečka. 

 

Nije ga imala ni prošle godine.

 

Ni prošle.

 

Ni prošle. 

 

Jebe ju to. 

 

Muči.

 

Guši.

 

“Opet neću imat nikog s kim ću podijelit kuhano vino kad krene Advent” - potišteno priča frendicama i one ju tješe, umjesto da joj kažu da nitko normalan ne dijeli kuhano vino, zato i nemaš dečka jer ne znaš osnove života, neprilagođena juho od žalosti.

 

Imam i ja jednu takvu frendicu koja čim zamirišu kobasice i zelje počne molit krunicu da joj Isus ili Marija ili tko god radi katolički customer service taj dan pošalje muškarca koji će joj držat ruku kad je hladno i glancat potkove kad procvjetaju jorgovani (ovo nije loša metafora koju ti ne shvaćaš nego samo glupa rečenica).

 

Ove godine je otišla korak dalje i kupila online seminar u kojem neka žena koja je life coach slash psiholog slash love expert nudi ekskluzivan uvid u tajne koje garantiraju da će se muškarac nepovratno zaljubit u tebe. Samo 69.90 dolara. 

 

I ako ta priča sama po sebi već nije dovoljno tužna, to se zapravo zove WEBinar, što je vjerojatno najrgora riječ u engleskom jeziku. 

 

To sam radila na četrdezdeveti dan prije Božića - guglala ljubavne seminare. Izašlo je oko 24.600.000 rezultata. Dvadeset četiri milijuna.

The “Love U forever” seminar.

 

Love and marriage seminar.

 

4-Day True Love Seminar.

 

Learn to speak the 5 languages of love seminar.

 

Find true love in 27 days.

 

Find true love in 90 days. (Ta se valjda šalje iz Kine pa dulje traje).

 

Uglavnom, puno ih je i kad klikneš na njih, vrlo brzo ti postane jasno da su jednako učinkoviti kao magnetski pojas doktora Levinea pa odustaneš.

 

Ali zlopamtilo kakvo je, a je jer ja nisam obrisala browsing datu i ostalo, Google je cijelo popodne javljao Facebooku da sam brkata gospođa koja traži ljubav i spremna je platit dolare za nju, zbog čega me Facebook počeo bombardirat oglasima koji mi nude ljubav - u seminaru. Nikad nisam mislila da ću reć ovo, ali taj dan su mi falili oni dobri stari oglasi za čukljeve i hemeroide. 

 

“Catch him & keep him” - rekao je prvi oglas koji nesvjesno (ili svjesno) zvuči kao Ketchum&Killum iz Amityvillea. 

 

“Learn Exactly What To Do When He’s Pulling Away That Will Have Him Begging You For Commitment!” - kaže drugi oglas iza kojeg stoji “stručnjak za ljubav” pod imenom Chris.

 

Kliknula sam, jebiga, bila je nedjelja popodne. 

 

Idem vidjet kako da me frajer moli da budemo zajedno čak i ako to uopće nije htio. Možda se zato Boris Novković stalno ženi, jer ga žene namame znanjima koja su pokupile u seminarima. 

 

 

S pozivom “go inside the male mind” kad mu predaješ svoju email adresu - ovo s Borisom mi zvuči sve izglednije.

 

Chris će dat sve od sebe da zadržiš svog Borisa - bit će teško ali on će ti pomoć da izbjegneš sve prepreke na putu. A ima ih.

 

 

Deset ih je i nisu samo greške nego su SMRTONOSNE greške. Jer ubijaju ljubav. 

 

Osim na Chrisa, kliknula sam i na gospođu Karen koja ti pod naslovom “The Secret To Making Him Fall Deeply In Love Forever” nudi pomoć, a treba ti pomoć čak i ako misliš da ti ne treba:

 

 

Nisi ti kriva, vidiš da piše da VEĆINA žena to radi krivo, baš kao i ti. Čak i ako imaš dečka, to je samo privremeni dečko koji će te sjebat. Vidi šta ćeš sve dobit ako Karen daš svojih 69.90 dolara:

 

 

Ali to nije sve, Karen će ti poklonit i ovo. 

 

 

Scenarij za ljubav. Tajna psihologija. Magična moć za koju nisi ni znala da ju imaš. 

 

Kupi. 

 

Plati. 

 

Voli.

 

Namami ga da se zaljubi uz ove trikove. ZAUVIJEK.

 

Moja frendica koja je kupila jedan od ovih seminara nije glupa. Barem ne prema nekim uobičajenim mjerilima. Završila je faks. Ima dobar posao. Zna da se piše snijeg.

 

Ali iz nekog razloga misli da ništa u njenom životu nije važno ako nema dečka. Pogotovo u vrijeme Adventa. I za Valentinovo. I kad joj je rođendan. I kad tek dolazi proljeće. i kad počinje jesen. I kad kreće ljeto.

 

Zato što iz nekog razloga, unatoč činjenici da nije glupa, vjeruje da je nečija polovica.

 

U to ju uvjerava i seminar koji si je kupila.

 

“Find your other half” - s priručnikom i trikovima kako da to napravi.

 

Vidim to posvuda oko sebe - žene koje vjeruju da sreća dolazi kad pronađeš svoju “bolju polovicu.” Ili goru, svejedno.

 

Pa jebote, do kad?

 

Četrdeset sedam dana do Božića dana do Božića 2017. je. Dvije tisuće sedamnaeste. Živimo u daljoj budućnosti od budućnosti iz Povratak u budućnost. Ajfon ima facial recognition s kojim možeš animirat emotikone. Nedavno su čovjeku napravili rekonstrukciju lubanje pomoću 3D printera. Papa kaže da su gejevi ok. U Saudijskoj Arabiji je ROBOT dobio državljanstvo. Vesna Pisarović je toliko davno otišla da se sad već i vraća. 

 

Svijet se razvija u svim smjerovima, a žene još uvijek vjeruju da su POLA nečega.

 

Ne sve. 

 

Ali ova moja frendica da. 

 

I plače svaki put kad zamiriši zelje jer nema ruku u koju će stavit svoju ruku kad hoda po cesti. Božić ju BOLI. Rođendan ju BOLI. Nova godina ju BOLI.

 

I polaže nade u seminar od 69.90 dolara koji će joj otkrit kako svoj razlomak od života pretvori u cijeli broj. 

 

Kad će žene prestat mislit da su razlomci?

 

I polovice?

 

Ovo nije feministički istup protiv muškaraca, ali vrijeme je da netko curicama prestane čitat bajke u kojima su one samo “pola.”

 

Kužim Pepeljugu i one njene gadne polusestre, one su “živjele” u selu i realno u ta vremena si se mogla ili udat, ili štrikat goblene do kraja života i umrijet s 42 godine od upale grla, al danas možeš kaj oćeš. Karta za London se zna nać za 16 eura, kakvo plakanje jer te Marin ostavio zbog Anite. Kakve bolje polovice? Kakve polovice generalno? 

 

Ni kuglice sladoleda se više ne prodaju po pola jer su slastičarne skužile da to nema smisla, zašto se žene i dalje pokušavaju prodat po pola? 

 

Jel može netko objasnit tim tužnim ženama da se nisu rodile kao razlomak?

 

Nisi pola. 

 

Kad su ti mami rekli da je trudna, jesu joj rekli da nosi curicu ili pola djeteta?

 

Kad kupuješ kartu za trajekt, jel tražiš za jednu osobu ili za pola?

 

Jel se na računu za Holding računaš kao jedan ukućan ili pola?

 

Jel bi ti bilo ok da naručiš Colu i dobiješ samo pola?

 

Jel bi išla na koncert Seana Paula? (čisto da ti ne bude dosadno).

 

Jel bi na poslu prihvatila pola plaće?

 

Dopustila da ti frizerka napravi frizuru na pola glave?

 

Ne bi. Bunila bi se. 

 

Zašto onda žene toliko spremno prihvaćaju kad im netko prodaje priču da su pola nečega? 

 

A prihvaćaju to.

 

Znaš kak znam? Jer mi frendica radi u knjižari i daleko najprodavanije su self-help knjige koje bi ženi trebale pomoć da namami muškarca pomoću trikova, kao pedofil koji pokušava namamit klinca u kombi.

 

Žene ih proždiru. Religiozno primjenjuju tajnu psihologiju. Nose crvene pulovere jer su pročitale da je muškarcima to neodoljivo. Tiše pričaju jer i to piše da muškarce privlači na podsvjesnoj razini. 

 

Da im netko napiše da spavaju s govnom ispod jastuka tri noći, neke bi i to napravile. Sve, samo da pronađu tog nekog na kog će vikat jer nije spustio dasku u wc-u.

 

Sve to, jer vjeruju da imaju problem ako nemaju tog nekog. 

 

A zapravo imaju problem jer nemaju sebe.

 

A nemaš sebe kad vjeruješ da si pola.

 

Zato plačete i imate slom pičke kad se gradom počne širit mris prvih kobasica sa zeljem - ne zato što nemate dečka, nego zato što nemate sebe.

 

Jer mislite da ste pola i da se trebate nadoštukat nekim drugim.

 

Dvije tisuće i sedamnaesta je, četrdessesdam dana do Božića.

 

Dajte si poklonite informaciju da su polovice mjera za svinjetinu i glavice zelja, ne za žene.

 

Kuglice sladoleda su skužile da ne moraju bit pola, pitaj frendicu koja plače jer nema dečka jel svjesna da je gluplja od straciatelle. 

 

Pssst! Ostale kolumne naše Andree pročitajte ovdje!